Jelena Zrinski

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Jelena Zrinski

Jelena Zrinski (na mađarskom: Zrínyi Ilona; Ozalj, 164318. februara 1703) je bila hrvatska plemkinja iz porodice Zrinski.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Grofica Jelena Zrinski bila je istaknuta junakinja u borbi za nacionalno oslobođenje Hrvatske i Ugarske od habsburške apsolutističke vlasti.

Rođena je u Ozlju 1643. godine kao kćerka Petra Zrinskog (1621-1671), hrvatskog bana i mučenika, i njegove žene Katarine Zrinski, rođ. Frankopan, književnice i prevodioca. Bila je njihovo najstarije dijete, kasnije dobivši još dvije mlađe sestre, Juditu Petronilu (1652 – 1699), te Auroru Veroniku (1658 – 19. januar 1735) i jednog brata, Ivana Antuna (26. august 1654 – 11. novembar 1703), koji su bili posljednji potomci te plemićke porodice.

Poznata je bila od najranije mladosti po svojoj izuzetnoj ljepoti i odličnom obrazovanju. O njenoj edukaciji nema puno podataka, tek da je visok stepen obrazovanosti stekla u krugu svoje porodice, uz majku i oca, hrvatske književnike i erudite, ali i amidžu Nikolu Zrinskog mlađeg.

Jelena se 1. marta 1666. udala u Ugarsku za Franju I Rakocija (na mađarskom: I. Rákóczi Ferenc), transilvanskog (erdeljskog) kneza, i pridružila nezadovoljnom ugarskom plemstvu koje se suprotstavilo centralističkim težnjama Bečkog dvora, što je nešto kasnije dovelo i do otvorenog rata za ugarsku nezavisnost, koji je završio početkom 18. vijeka porazom pobunjenika. Ti događaji su u historiografiji poznati kao „Ustanak Kuruca“.

S Rakocijem je Jelena imala troje djece, među kojima i Franju II, kasnijeg transilvanskog kneza i vođu ustanika. Nakon Rakocijeve smrti 1676. godine preudala se 1682. za Mirka Tekelija (na mađarskom: Imre Thököly), također transilvanskog kneza. S njim se istakla u ustaničkim redovima, koje su inače podržavale Osmanlije, a naročito je odjeknulo njeno trogodišnje (1685-1688) rukovođenje odbranom tvrđave Mukačevo (na mađarskom: Munkács), tada na sjeveroistoku Ugarske, a danas na teritoriji Ukrajine. Početkom 1688. godine, ne mogavši je više odbraniti, Jelena je predala tvrđavu austrijskim trupama, a sama postala zarobljenik.

Nekoliko godina kasnije, razmjenom ratnih zarobljenika, Jelena se vratila svom mužu, ali je, nakon što je sklopljen Karlovački mir u Srijemskim Karlovcima 1699. godine, morala otići u egzil u Tursku. Tamo je živjela neko vrijeme u carigradskom kvartu Galata, a zatim sve do svoje smrti 18. februara 1703. u gradu Nikomediji, današnjem Izmitu.

Posmrtni ostaci hrabre hrvatske grofice (udajom i ugarske kneginje) prebačeni su 1906. godine u Košice (tada ugarski, a danas slovački grad), gdje su sahranjeni u katedrali Svete Elizabete uz grob njenog sina Franje.

Umrla je u Nikomediji, u Turskoj.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]


Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: