Jelena Zrinska

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
(Preusmjereno sa Jelena Zrinski)
Jelena Zrinski

Jelena Zrinski (mađarski: Zrínyi Ilona; 1643 – 18. februar 1703) bila je hrvatska plemkinja iz porodice Zrinski.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Bila je junakinja u borbi za nacionalno oslobođenje Hrvatske i Ugarske od habsburške apsolutističke vlasti.

Rođena je u Ozlju 1643. kao kćerka Petra Zrinskog (1621–1671), hrvatskog bana i mučenika, i njegove žene Katarine Zrinski, rođ. Frankopan, književnice i prevodioca. Bila je njihovo najstarije dijete, kasnije dobivši još dvije mlađe sestre, Juditu Petronilu (1652–1699), te Auroru Veroniku (1658 – 19. januar 1735) i jednog brata, Ivana Antuna (26. august 1654 – 11. novembar 1703), koji su bili posljednji potomci te plemićke porodice.

Poznata je bila od najranije mladosti po svojoj izuzetnoj ljepoti i odličnom obrazovanju. O njenoj edukaciji nema puno podataka, tek da je visok stepen obrazovanosti stekla u krugu svoje porodice, uz majku i oca, hrvatske književnike i erudite, ali i amidžu Nikolu Zrinskog mlađeg.

Jelena se 1. marta 1666. udala u Ugarsku za Franju I Rakocija (mađarski: I. Rákóczi Ferenc), transilvanskog (erdeljskog) kneza, i pridružila nezadovoljnom ugarskom plemstvu koje se suprotstavilo centralističkim težnjama Bečkog dvora, što je nešto kasnije dovelo i do otvorenog rata za ugarsku nezavisnost, koji je završio početkom 18. vijeka porazom pobunjenika. Ti događaji su u historiografiji poznati kao "Ustanak Kuruca".

S Rakocijem je Jelena imala troje djece, među kojima i Franju II, kasnijeg transilvanskog kneza i vođu ustanika. Nakon Rakocijeve smrti 1676. preudala se 1682. za Mirka Tekelija (mađarski: Imre Thököly), također transilvanskog kneza. S njim se istakla u ustaničkim redovima, koje su inače podržavale Osmanlije, a naročito je odjeknulo njeno trogodišnje (1685–1688) rukovođenje odbranom tvrđave Mukačevo (mađarski: Munkács), tada na sjeveroistoku Ugarske (teritorij današnje Ukrajine). Početkom 1688, ne mogavši je više odbraniti, Jelena je predala tvrđavu austrijskim trupama, a sama postala zarobljenik.

Nekoliko godina kasnije, razmjenom ratnih zarobljenika, Jelena se vratila svom mužu, ali je, nakon što je sklopljen Karlovački mir u Sremskim Karlovcima 1699, morala otići u egzil u Tursku. Tamo je živjela neko vrijeme u carigradskom kvartu Galata, a zatim sve do svoje smrti 18. februara 1703. u gradu Nikomediji (današnji Izmit).

Posmrtni ostaci hrvatske grofice (udajom i ugarske kneginje) prebačeni su 1906. u Košice, gdje su sahranjeni u katedrali Svete Elizabete uz grob njenog sina Franje.

Umrla je u Nikomediji, u Turskoj.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]