Mary Adela Blagg

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Mary Adela Blagg
Rođenje (1858-05-17) 17. maj 1858.
Cheadle, Ujedinjeno Kraljevstvo
Smrt14. april 1944(1944-04-14) (88 godina)
Cheadle, Ujedinjeno Kraljevstvo
PoljeAstronomija

Mary Adela Blagg (17. maja 1858. – 14. aprila 1944.) bila je engleska astronomkinja i članica Kraljevskog astronomskog društva od 1916.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođena je u Cheadleu, gdje je živjela cijeli život. Bila je kćerka advokata John Charles Blagg i francuskinje Caroline Foottit. Sama se usavršavala u matematici čitajući bratove udžbenike. Godine 1875. poslana je u školu u Kensingtonu gdje je studirala algebru i njemački. Kasnije je radila kao učiteljica u nedjeljnoj školi i bila je sekretar podružnice Društva prijatelja djevojaka.

U srednjim godinama počela je da se zanima za astronomiju nakon pohađanja univerzitetskog kursa, koji je predavao Joseph Hardcastle, unuk Johna Herschela.[1] Njen mentor je predložio rad u oblasti selenografije, posebno na problemu razvoja jedinstvenog sistema lunarne nomenklature (nekoliko glavnih lunarnih karata tog perioda imalo je odstupanja u smislu imenovanja različitih karakteristika).

Godine 1905. imenovala ju je novoformirana Međunarodna asocijacija akademija da napravi listu svih lunarnih karakteristika. Radila je sa Samuelom Saunderom na ovom vrlo zamornom i dugotrajnom zadatku, a rezultat je objavljen 1913. Njen rad proizveo je dugu listu neslaganja koje je udruženje trebalo da riješi. Također je obavila značajan rad na temu promjenljivih zvijezda, u saradnji sa profesorom H. H. Turnerom. Oni su objavljeni u seriji od deset članaka u Monthly Notices, u kojima profesor priznaje da je veliku većinu posla obavila Mary Blagg. Dana 28. marta 1906. Mary je izabrana u Britansku astronomsku asocijaciju na prijedlog Hardcastlea.[2]

Nakon objavljivanja nekoliko istraživačkih radova za Kraljevsko astronomsko društvo, izabrana je za člana u januaru 1916.[3] nakon što ju je nominovao profesor Turner. Bila je jedna od pet žena koje su istovremeno izabrane, prve žene koje su postale članice tog društva.

Izradila je Fourierovu analizu Bodeovog zakona 1913,[4] koja je detaljno opisana u knjizi Michaela Martina Nieta "Titius-Bodeov zakon o planetarnim udaljenostima".[5] Njeno istraživanje je ispravilo veliku grešku u originalnom zakonu i dalo mu čvršću fizičku osnovu. Međutim, njen rad je bio zaboravljen sve do 1953,[6] kada je otkriveno da su njena predviđanja potvrđena otkrićima novih planetarnih satelita nepoznatih u vrijeme objavljivanja.

Godine 1920. pridružila se Lunarnoj komisiji novoformirane Međunarodne astronomske unije. Zadužili su je da nastavi rad na standardizaciji nomenklature. Za ovaj zadatak sarađivala je s Karlom Müllerom (1866–1942), penzionisanim državnim službenikom i astronomom amaterom.[7] (Krater Müller na Mjesecu je kasnije nazvan po njemu). Zajedno su napravili dva toma 1935, pod nazivom Imenovane lunarne formacije, koja je postala standardna referenca na ovu temu.

Tokom svog života bavila se volonterskim radom, uključujući brigu o belgijskoj djeci izbjeglicama tokom Prvog svjetskog rata. Jedan od njenih omiljenih hobija bio je šah. Ona je u svojoj nekrologiji opisana kao "skromna i povučena narav, u stvari veoma samotna", i da je rijetko prisustvovala na sastancima.

Umrla je od srčane bolesti 14. aprila 1944. u svom domu u Cheadleu.[8]

Počast[uredi | uredi izvor]

Krater Blagg na Mjesecu je nazvan po njoj. U martu 2023. mala planeta 2000 EO177 također je nazvana Maryblagg u njenu čast.[9]

Djela[uredi | uredi izvor]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Hockey, Thomas (2009). The Biographical Encyclopedia of Astronomers. Springer Publishing. ISBN 978-0-387-31022-0.
  2. ^ "Notices". Journal of the British Astronomical Association. 16: 218.
  3. ^ "RAS meeting report" (PDF). Monthly Notices of the Royal Astronomical Society. 76 (3): 195. 1916. Bibcode:1916MNRAS..76..195.. doi:10.1093/mnras/76.3.195.
  4. ^ Blagg, Mary (1913). "On a Suggested Substitute for Bode's Law". Monthly Notices of the Royal Astronomical Society. 73: 414–22. Bibcode:1913MNRAS..73..414B. doi:10.1093/mnras/73.6.414.
  5. ^ Nieto, Michael Martin (1972). The Titius-Bode Law of Planetary Distances - Its History and Theory (1st izd.). Pergamon Press. doi:10.1016/C2013-0-02478-4. ISBN 978-0-08-016784-8.
  6. ^ Malcolm, Roy (1955). "Is Bode's Law a Coincidence?". Astounding Science Fiction. LV (5).
  7. ^ Whitaker, Ewen A. (1999). Mapping and Naming the Moon: A History of Lunar Cartography and Nomenclature. Cambridge University Press. ISBN 0-521-54414-9.
  8. ^ Hutchins, Roger (26. 5. 2016). "Blagg, Mary Adela". Oxford Dictionary of National Biography (online izd.). Oxford University Press. doi:10.1093/ref:odnb/38825. (Subscription or UK public library membership required.)
  9. ^ "WGSBN Bulletin" (PDF).
  10. ^ Blagg, Mary A.; International Association of Academies. Lunar Nomenclature Committee; Saunder, Samuel Arthur (1913). Collated list of lunar formations named or lettered in the maps of Neison, Schmidt, and Mädler compiled and annotated for the committee. University of California Libraries. Edinburgh : Printed for the Committee by Neill.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Mary_Adela_Blagg&oldid=3576044"