Natko Devčić
| Natko Devčić | |
|---|---|
| Rođenje | 30. juni 1914. Glina, Austro-Ugarska |
| Smrt | 4. septembar 1997 (83 godine) Zagreb, Hrvatska |
| Zanimanje | kompozitor, pijanist, muzički teoretičar i akademik |
| Jezik | hrvatski |
| Nacionalnost | Hrvat |
| Obrazovanje | Univerzitet u Zagrebu Muzička akademija |
| Period | 1928 - 1997. |
Poznata djela
Istarska suita za orkestar Simfonija za orkestar Fibula za dva orkestra Panta rei za klavir i orkestar Labinska vještica (opera) Kantata o bezimenima Odrazi za komorni ansambl Structures volantes za harfu Gudački kvartet Osorski triptihon | |
| Nagrade | Nagrada Grada Zagreba Nagrada Josip Štolcer Slavenski Nagrada Vladimir Nazor |
Natko Devčić (Glina, 30. juni 1914 - Zagreb, 4. septembar 1997.)[1] bio je hrvatski kompozitor, pijanist, muzički teoretičar i akademik.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Natko Devčić rođen je 1914. godine u Glini. Studirao je klavir na Muzičkoj akademiji u Zagrebu i diplomirao 1937. u klasi Antonije Geiger-Eichhorn, a dvije godine kasnije i kompoziciju u klasi Franje Dugana. U Zagrebu je završio i studij prava.[2] Usavršavao je klavirsko vještinu kod Svetislava Stančića na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, a specijalizaciju komponiranja završio na Pariškom nacionalnom konzervatoriju (1955.), kod Josepha Marxa na Bečkoj muzičkoj školi (1959/60.), ljetni tečaj. kompozicije na Darmstadtu (1965) i Univerzitetu Kolumbija u Njujorku (1967/68.). [3]
Odmah po diplomiranju 1939. godine bio je angažiran tri godine kao nastavnik na Srednjoj muzičkoj školi na Državnom konzervatoriju u Zagrebu (današnja Muzička akademija).
Vlasti Nezavisne Države Hrvatske su ga 1942. uhapsile zbog saradnje s komunistima. U zatvoru je proveo godinu dana, prvo u Zagrebu, a potom u logoru Jasenovac. U proljeće 1943. odlazi u partizane, radeći u pozorišnim družinama i organizirajući muzički život u Moslavini, Banovini i Dalmaciji. Godine 1945. vraća se na Muzičku akademiju u Zagrebu, gdje 1947. postaje vanredni, a 1961. redovni profesor za predmet harmonije. [4]
Bio je i tajnik i pomoćnik rektora Univerziteta u Zagrebu od 1945. godine.[3]
Do penzije, bio je profesor na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, gdje je predavao harmoniju, harmonijsku analizu i aspekte moderne muzike. Bavio se i muzičkim novinarstvom i povremeno je nastupao kao pijanista, izvodeći sopstvene kompozicije. [5]
Natko Devčić je bio član, a u periodu od 1964. do 1971. godine bio je i predsjednik Hrvatskog društva skladatelja, te član Hrvatskog društva muzičkih umjetnika . Od 1966. do 1971. bio je i sekretar Jugoslavenske sekcije Međunarodnog društva za modernu muziku (engleski: International Society for Contemporary Music). Godine 1980. postao je član-suradnik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, od 1988. bio je izvanredni član, a redovni član 1991.[6]
Opisujući svoju kompozitorsku karijeru, jednom je rekao:
- »Prešao sam golemu udaljenost u svojoj želji da idem naprijed. Prvotna znatiželja pretvara se vremenom u otkrivanje nekih stvari nezamjetnih u drugim djelima, koje se otkrivaju tek kad se čovjek želi okušati na nepoznatom području. Tada nalaziš nešto što pripada tvom vlastitom ja. I tada nije više riječ samo o znatiželji. Tu znatiželju, nakon što je potaknula određeno stanje ili razinu na kojoj postojiš, izbrisat će neki drugi impuls ili potreba (nužnost da se izraziš na određeni način) te će ubrzo biti zaboravljena.« [3]
Djela[uredi | uredi izvor]
Numere (izbor)[uredi | uredi izvor]
Devčićev opus obuhvata široku lepezu muzičkih formi, od horskih kompozicija do kamerne i simfonijske muzike. Njegova djela u početku su obilježila sklonost folkloru i narodnoj muzici, ali su ti uzori u kasnijim kompozicijama potpuno nestali pod utjecajem njegovog otpora eklekticizmu i epigonstvu koji služe kao svojevrsni racionalni i svjesni korektivi. Devčić nikada nije imao predrasude prema novim tendencijama i težnjama, već je namjerno pokušavao da ih unese u svoje kompozicije. [3]
- Valse mélancolique za klavir (1928./29.)
- Intermezzo u As-duru za klavir (1936.)
- Sonata-fantazija u e-molu za klavir (1940.)
- Mitraljeza za mješoviti zbor (1944.)
- Ognjeni vlak za mješoviti zbor (1944.)
- Istarska suita za orkestar (1948.)
- Uvertira mladosti za orkestar (1950.)
- Simfonija za orkestar (1953.)
- Balada za klavir i orkestar (1953.)
- Labinska vještica, opera (1957.)
- Concertino za violinu i komorni orkestar (1958.)
- Kantata o bezimenima za komorni zbor i 12 instrumenata (1959.)
- Naši dani za zbor i komorni ansambl (1964.)
- Odrazi za komorni ansambl (1965.)
- Fibula za dva orkestra (1967.)
- Structures volantes za harfu (1971.)
- Non nova za orkestar (1972.)
- Panta rei za klavir i orkestar (1973.)
- Entre nous za orkestar (1975.)
- ...ma non troppo... za puhački kvintet (1978.)
- Gudački kvartet (1987.)
- Mala suita za violu solo (1988.)
- Dvije studije za klavir (1989.)
- Osorski triptihon za baritona i gudački ansambl (1990.)
Teorijski i pedagoški radovi[uredi | uredi izvor]
- Devčić, Natko: Zadaci iz harmonije, Zagreb: Muzička akademija, 1962.
- Članci i natuknice o harmoniji i suvremenoj glazbi u: K. Kovačević (ur.): Muzička enciklopedija (sv. I-III), Zagreb: JLZ, 1971. – 1977.
- Devčić, Natko: »Strukturirani koncert. U povodu jedne nesvakidašnje londonske glazbene praizvedbe«, u: Selem, P. (ur.): Novi zvuk. Izbor tekstova o suvremenoj glazbi, Zagreb: Matica hrvatska, 1972., str. 209-213.
- Devčić, Natko: HARMONIJA, Zagreb: Školska knjiga, 1975. / 2. izmijenjeno izd. 1993. i reizdanje 2006. ISBN 953-0-21727-7
- Devčić, Beata & Devčić, Natko: SOLFEGGIO – I. sv.: Intervali / II. sv.: Ritam, Zagreb: Muzička akademija, 1979. / 1981.
- Devčić, Natko: Harmonijska komponenta u glazbenom djelu Ive Mačeka, Zagreb: MIC KDZ, 1994.
Nagrade i priznanja[uredi | uredi izvor]
- 1946. – Savezna nagrada
- 1947. – Savezna nagrada
- 1950. – Savezna nagrada
- 1955. – Nagrada Grada Zagreba
- 1957. – Nagrada Grada Zagreba
- 1960. – Nagrada Grada Zagreba
- 1974. – Vjesnikova nagrada Josip Štolcer Slavenski
- 1979. – Nagrada Vladimir Nazor (godišnja nagrada za 1978. za skladbu ...ma non troppo...)
- 1983. – Nagrada Vladimir Nazor za životno djelo (za 1982.)
- 1984. – Nagrada Andrija Patricij Petrić Osorskih glazbenih večeri za djelo Lirska scena
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Andreis, Josip: Povijest glazbe 4, Zagreb: SNL, 1989., str. 410-414. ISBN 86-329-0174-5
- Gligo, Nikša: »Natko Devčić – In memoriam«, u: Bezić, J. (ur.): Natko Devčić 1914. – 1997. Spomenica posvećena preminulom akademiku Natku Devčiću, redovitom članu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (Spomenica preminulim akademicima, sv. 86), Zagreb: HAZU, 1999., str. 9-23.
- Gligo, Nikša:Varijacije razvojnog kontinuiteta: Skladatelj Natko Devčić, Zagreb: Muzički informativni centar, 1985.
- Kovačević, Krešimir: »DEVČIĆ, Natko«, u: Kovačević, K. (ur.), Muzička enciklopedija, Zagreb: JLZ, 1971., sv. 1, str. 440.
- Kovačević, Krešimir: Muzičko stvaralaštvo u Hrvatskoj 1945-1965, Zagreb: Udruženje kompozitora Hrvatske, 1966., str. 188.
- Marion-Kesić, Ksenija: »NATKO DEVČIĆ«, u: Salter, L.: Vodič kroz klasičnu glazbu, Zagreb: Mladost, 1983., str. 223.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Hrvatska enciklopedija: Devčić, Natko, pristupljeno 14. studenog 2013.
- ^ K. Kovačević: Muzičko stvaralaštvo u Hrvatskoj 1945-1965, str. 188.
- ^ a b c d Hrvatsko društvo skladatelja: Natko Devčić Arhivirano 13. 11. 2013. na Wayback Machine, pristupljeno 5. studenog 2013.
- ^ Petrović, Tihomir (2007). "NATKO DEVČIĆ (Glina, 30. lipnja 1914. – Zagreb, 4. rujna 1997)" (PDF). THEORIA, godina IX, broj 9,. IX (9): 38.CS1 održavanje: dodatna interpunkcija (link)
- ^ K. Kovačević: Muzička enciklopedija, sv. 1, str. 440.
- ^ N. Gligo: »Natko Devčić – In memoriam«, str. 9-23.