Otto Hahn

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Otto Hahn
Example alt text
Rođenje 8. mart 1879.
Frankfurt am Main, Njemačka
Smrt 28. juni 1968.
Göttingen, Njemačka

Otto Hahn (Frankfurt am Main, 8. mart 1879. - Göttingen, 28. juni 1968.), njemački hemičar i fizičar.

Zajedno sa Fritzem Strassmannom otkrio je 1939. cijepanje jezgre atoma urana pomoću neutrona, čime je otvorio eru atomskih reaktora, koji rade na osnovi te nuklearne reakcije. Iako "otac atomske bombe", Hahn je protivnik atomskog naoružanja. Godine 1944. dobio je Nobelovu nagradu za hemiju.[1]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Otto Hahn (Oto Han) je rođen u Frankfurtu. Njegov otac je bio investitor.

Obrazovanje [1][uredi | uredi izvor]

Nakon što je završio studij fizike od 1901. Hahn je promovisao za dr. phil. na marburškom univerzitetu gdje radi isprva kao asistent. Od 1904. radi kao istraživač u Londonu, Montrealu (Kanada) i Berlinu. Već tada se usmjerava na radiohemiju.

Otkriće torija [1][uredi | uredi izvor]

1905. otkriva hemijski element torij, koje je prvobitno poznat pod imenom radiothor. Radi od 1910. kao član međunarodne komisije "Radium-Standard" za standardizaciju u Briselu. Zajedno sa Lisom Meitner (Liza Majtnar) i Ottom von Baeyerom (Oto fon Bejer) uspijeva izdvojiti beta zrake iz spektra radioaktivnog zračenja. Ovaj postupak je značajan u atomskoj fizici. Radi kao profesor hemije u Berlinu.

Element 91 [1][uredi | uredi izvor]

Ponovo za Lisom Meitner radi gdje 1918. otkrivaju protaktinij, koje je ključan za objašnjenje poluraspada radioaktivnih elemenata.

Drugi svjetski rat [1][uredi | uredi izvor]

Glavna stranica: Drugi svjetski rat

Od 1928-1945 radi kao direktor Instituta cara Wilhelma (njem. Kaiser-Wilhelm-Institut). U međuvremenu je bio Hitler na vlasti, Lisa Meitner kao Židovka napušta Njemačku. Novi Hahnov saradnik postaje Strassmann (Štrasman) s kojim uspijeva pomoću neutrona cijepati uransko jezgro. Količina oslobođene energije je tolika da se razmatra upotreba kao novog izvora energije kao i u vojne svrhe. Za vrijeme Drugog svjetskog rata Hahn se koncentriše na isoliranje i otkrivanje nepoznatih atoma, koji nastaju prilikom cijepanjem urana.

Nobelova nagrada [1][uredi | uredi izvor]

Nakon kraja rata Hahn je, kao i mnogi drugi njemački naučnici, bio pod pritvorom u Engleskoj. Još u novembru 1944. je bio kandidat za Nobelovu nagradu, a zvanično mu je dodijenjena krajem 1945.

Stav protiv nuklearnog naoružanja [1][uredi | uredi izvor]

Od 1948 do 1960 radi kao predsjednik "Društva Maxa Plancka za podsticanje nauke" (njem. Max-Planck-Gesellschaft zur Förderung der Wissenschaften). U ovoj poziciji zahtijeva zabranu atomskog oružja. 1954 je odlikovan "Velikim saveznim krstom zasluge" (njem. Großer Bundesverdienstkreuz). Od 1956 radi kao član njemačkog vijeća koje se zauzimalo za upotrebu nuklearne energije u mirnodopske svrhe. Potpisuje "Deklaraciju 18 atomskih naučnika" (njem. Erklärung der 18 Atomwissenschaftler) u Göttingenu protiv nuklearnog naoružavanja njemačke vojske. 1959. otvara se Hahn-Meitnerov institut u Berlinu. Hahn umire 28. jula 1968 u Göttingenu.


Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b c d e f g Biografija na stranici Haus der Geschichte hdg.de pristupljeno 28.6.2014 (de)

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: