Lavoslav Ružička

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Lavoslav Ružička
Example alt text
Rođenje 13. septembar 1887.
Vukovar, Austro-Ugarska
Smrt 26. septembar 1976.
Mammern, Švicarska

Lavoslav (Leopold) Ružička (Vukovar, 13. septembar 1887. - Mammern, Švicarska 26. septembar 1976.) dobitnik je Nobelove nagrade za hemiju, te je prvi dobitnik te nagrade sa područja današnje Hrvatske. Nosilac je osam počasnih doktorata (četiri za nauku, dva za medicinu, jednog za prirodne nauke i jednog za pravo).

Mladost i obrazovanje[uredi | uredi izvor]

Potiče iz porodice obrtnika i poljoprivrednika. Pohađao je klasičnu gimnaziju u Osijeku. Po završetku gimnazije opredijelio se za tehniku. Upisao je hemiju, vjerovatno zbog toga što se nadao poslu u novo-otvorenoj rafineriji šećera u Osijeku.

Zbog teške svakodnevice i političke nestabilnosti, odlazi na Visoku tehničku školu u Karlsruheu u Njemačkoj. Bio je dobar student u područjima koje je volio i za koje je mislio da će mu biti potrebni u budućnosti, kao npr. organska hemija.

Ondje je Ružička je uspostavio uspješnu saradnju s Hermannom Staudingerom. Radeći s njim, 1910. godine dobija svoju diplomu, te s Staudingerom odlazi u Zurich i postaje njegov asistent.

Rad i istraživanje[uredi | uredi izvor]

Ružičkini prvi radovi su bili s područja prirodnih spojeva. Cijeli svoj život je ostao na tom području. Proučavao je strukture aktivnih komponenata biljke Pyrethrum cinerariifolium dalmatinskog buhača. Radeći, došao je u doticaj s hemijom tarpena - veoma interesantnog industriji parfema. Namjeravo je započeti samostalna istraživanja, te je započeo uspješnu i produktivnu saradnju s Cie Company (kasnije Firmenich) u Ženevi.

1916. - 1917. godine dobija podršku najvećeg svjetskog proizvođača parfema Haarman & Reimer iz Holzmindena u Njemačkoj. Zbog znanja iz područja tarpena, 1918. postaje vanredni profesor, a 1923. i počasni profesor na ETH-u (Eidgenössische Technische Hochschule) i na Univerzitetu u Zurichu.

Godine 1921. Ružička se pridružuje ženevskim proizvođačima parfema Chuit, Naef & Firmenich. Radeći tamo stiče finansijsku stabilnost, te iz Züricha odlazi u Basel. Godine 1927. postaje profesor organske hemije na Univerzitetu u Utrechtu u Holandiji. U Holandiji ostaje tri godine, a kasnije se ponovno vraća u Švicarsku, gdje postaje vodeći stručnjak na području hemijske industrije.

Ponovno u Zürichu, na "ETH"-u postaje profesor organske hemije i započinje najplodnije razdoblje svoje karijere. Proširuje područja svojih istraživanja, dodajući hemiji tarpena i steroide. Nakon uspješne sinteze spolnih hormona (androsterona i testosterona, njegov laboratorij postaje vodeći na polju organske hemije.

Godine 1939. osvaja zajedno s Adolfom Butendandtom Nobelovu nagradu za hemiju. Za vrijeme Drugog svjetskog rata, neki od njegovih najboljih saradnika odlaze, no Ružička dovodi u svoju laboratoriju nove, mlade i obećavajuće naučnike, među kojima je i Vladimir Prelog.

Okrenuo se proučavanju novih područja: biohemije; problemima evolucije i nastanka života, a posebice biogeneze tarpena. Godine 1957, Ružička odlazi u mirovinu, te svoju laboratoriju ostavlja Vladimiru Prelogu.

Ružička se značajno posvetio problemima edukacije. Insistirao je na boljoj organizaciji akademskog obrazovanja i naučnog rada u SFRJ, te je uspostavio Švicarsko-jugoslovensko društvo. Također je postao i počasni član tadašnje Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu. U Švicarskoj je osnovana nagrada "Ružička" za mlade naučnike iz hemije koji rade u Švicarskoj. U rodnom Vukovaru njegovu čast otvoren je muzej (1977.), koji je nažalost uništen 1991. za vrijeme Domovinskog rata.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: