Panzer IV

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Bih-usa.svg Ovaj članak nije preveden ili je djelimično preveden.
Ako smatrate da ste sposobni da ga prevedete, kliknite na link uredi i prevedite ga vodeći računa o enciklopedijskom stilu pisanja i pravopisu bosanskog jezika.
Panzerkampfwagen IV
Panzer-IV-batey-haosef.jpg
PzKpfw IV u muzeju Batey ha-Osef, Tel Aviv, Israel.
Svojstva
Posada 5
Dužina 5.89 m
Širina 2.88 m
Visina 2.68 m
Težina 23 tone
Oklop i naoružanje
Oklop 80 mm
Osnovno naoružanje top 75 mm KwK 40 L/48
Sekundarno naoružanje 2×mitraljeza 7.92 mm
Pokretljivost
Pogon 12-cilindrični Maybach HL 120 TRM
300 KS (224 kW)
Suspenzija lisnate opruge
Brzina na cesti 40 km/h
Snaga/težina 8,6 KS/tona
Domet 210 km

Panzer IV je bio najbolji njemački tenk u Drugom svjetskom ratu, u upotrebi tokom cijelog rata.


Nastanak[uredi | uredi izvor]

Kada su početkom 1934. izdani zahtjevi za stvaranje Panzera III započelo se i s oblikovanjem Panzera IV, a cilj tih srodnih projekata bio je da Panzer III vrši protutenkovska ratna dejstva, dok bi njegov brat na sebe preuzeo borbu s pješadijom. Prvi primjerci ovoga tenka izašli su iz fabrike još 1937., tako da ih je dvije godine kasnije već bilo dovoljno za praktičnu upotrebu.

Ratno djelovanje[uredi | uredi izvor]

Tokom 1939. godine bilo je sveukupno dovršeno i isprobano dvjestotinjak ovih tenkova verzija A, B i C koje nisu u potpunosti zadovoljile, ali su omogućile ozbiljnije testiranje u Poljskoj. Prvi pravi test ovog tenka nastupa u invaziji Francuske kada više od 200 primjeraka njegovog modela D u potpunosti zadovoljava ratne zahtjeve, za razliku od Panzera III. Njegov kvalitet u ispunjavanju zadataka je uočen i tokom borbi u Sjevernoj Africi i Sovjetskom Savezu. U rano proljeće 1942. godine kada vojnim stratezima u Berlinu postaje jasno da Panzer III nije u stanju boriti se ravnopravno protiv sovjetskih tenkova donesena je odluka o prenamjeni Panzer IV s protupješadijske na protutenkovsku borbu. Zamišljeni kraj radnog vijeka za ovaj tenk je bila 1944. godina, ali nakon žestokog suprostavljanja pripadnika mehanizovanih jedinica on ostaje u proizvodnji i borbi do posljednjeg dana Drugog svjetskog rata.

Oprema[uredi | uredi izvor]

Oklop je postepeno povećavan tokom cijelog rata.Dok je Panzer IV Ausf. A imao oklop od svega 30 mm,Ausf. E je imao oklop od 50 mm,dok je oklop kod Panzer IV Ausf. G verzije dosegao debljinu od 80 mm. U cijelom razdoblja rata ovaj tenk je u sukobima jedan na jedan s američkim ili britanskim tenkovima ( prije svega Sherman ) bio u najmanju ruku ravnopravan. Jedini problem se javlja tokom posljednje godine rata kada se pojavljuju sovjetski tenkovi izgrađeni za borbu s Panzer VI Tigrom. Tada se ovaj tenk prije svega koristi radi sprege kvalitete proizvoda i niske cijene proizvodnje.

Panzer IV izložen u njemačkom muzeju oklopnih vozila,Munster

Prvi top stavljen u kupolu bio je spori protupješadijski top od 75 mm. Nakon prenamjene u protutenkovsku borbu zamijenjen je brzim 75 mm tako da je mogao probijati oklop sovjetskih tenkova T-34 i KV-1.

Sveukupno je proizvedeno nešto manje od 9000 primjeraka ovoga tenka čime je postao najmasovnije proizvođeni njemački tenk svih vremena.

Prenamjene[uredi | uredi izvor]

Uz žestoko protivljenje Guderiana i drugih pripadnika njemačkih mehaniziranih snaga Hitler je donio odluku o gradnji novih oklopnih modela koristeći kao osnovu Panzer IV i njegove fabričke kapacitete. Sveukupno nešto manje od 450 ovih tenkova je prenamjenjeno različitim tipovima kupola u protuavionske tenkove. Napravljeno je još i tristotinjak oklopnjaka imena Sturmpanzer IV namijenjenih borbi protiv pješadije i utvrđenih pozicija.

Opći bijes vojnog štaba izazvala je odluka o izgradnji velikog broja oklopnih vozila StuG IV na šasiji Panzera IV. Napravljeno je više od 1100 primjeraka uprkos mišljenjima da je StuG III dovoljno dobar i da nije trebalo smanjivati proizvodnju samog Panzera IV.

Najuspješnijom konverzijom ovog tenka na kraju postaje Jagdpanzer IV, vjerovatno prvo pravo moderno protutenkovsko oklopno vozilo. Bio je omiljen među njemačkim vojnicima i strah i trepet svih drugih. Uspjeh njegove niske siluete bez kupole sa 100 mm oklopa i topom od 75 mm bio je toliki da se razmišljalo o zaustavljanju proizvodnje Panzera IV u njegovu korist. Svega je proizvedeno oko 2000 primjeraka ovog oružja koje se danas nalazi u brojnim muzejima Drugog svjetskog rata.


Upotreba izvan Njemačke[uredi | uredi izvor]

Tokom rata ovaj tenk su koristili i Mađarska, Rumunija, Finska, Bugarska, Španija, NDH i Turska. Vrhovni štab Sovjetskog Saveza je čak izdao naređenja da se obavezno koriste zarobljeni tenkovi Panzer IV i njegove različite verzije, dok se istovremeno nisu koristili zarobljeni njemački Tigrovi.

U pedesetim i šezdesetim godinama dvadesetog stoljeća Panzer IV su još uvijek koristili: Bugarska, Finska, Jugoslavija, Španija, Sirija, Egipat i Jordan. Posljednji put je korišten u Šestodnevnom ratu 1967. godine kada je Izrael napao svoje susjede.


Njemački tenkovi u Drugom svjetskom ratu
Tenkovi
Panzer I | Panzer II | Panzer 35 | Panzer 38 | Panzer III | Panzer IV | Panzer V | Panzer VIPanzer VIb | Panzer VIII
Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: