Rasprostranjenost u prirodi

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Bih-usa.svg Ovaj članak nije preveden ili je djelimično preveden.
Ako smatrate da ste sposobni da ga prevedete, kliknite na link uredi i prevedite ga vodeći računa o enciklopedijskom stilu pisanja i pravopisu bosanskog jezika.
Preferences-system.svg Ovom članku je potrebna jezička standardizacija, preuređivanje ili reorganizacija.
Pogledajte kako poboljšati članak, kliknite na link uredi i doradite članak vodeći računa o standardima Wikipedije.
Relative abundance of elements.png

U hemiji, rasprostanjenost u prirodi (RA) se odnosi na izdašnost izotopa nekog hemijskog elementa prirodno nađenog na planeti. Relativna atomska masa (izvagani prosjek) ovih izotopa je atomska masa propisana za element u tabeli periodnog sistema. Izdašnost izotopa varira od planete do planete, čak i na pojedinim mjestima na Zemlji, ali vremenom ostaje relativno nepromjenjiva.

Na primjer, uranij ima tri prirodna izotopa: 238U, 235U i 234U. Redom, njihove RA zastupljenosti su: od 99,2739 - 99,2752%, 0,7198 - 0,7202%, i 0,0050 - 0,0059%.[1] To bi značilo, ako se analizira 100.000 atoma uranija, očekivalo bi se da se pronađe 99.275 atoma izotopa 238U, 720 atoma 235U i ne više od 5 do 6 atoma 234U. Ovo je iz razloga što je izotop 238U mnogo stabilniji od 235U ili 234U, kao što je to prikazano njihovim vremenima poluraspada: 4.468×109 godina za 238U uspoređeno sa 7.038×108 godina za 235U i 245.500 godina za 234U. Doduše, prirodna izdašnost datog izotopa je također pod uticajem vjerovatnoće kreiranja u nukleosintezi (kao u slučaju samarijuma; radioaktivni 147Sm i 148Sm su mnogo više rasprostranjeni od stabilnog 144Sm) i od proizvodnje datog izotopa putem prirodnih radioaktivnih izotopa (kao u slučaju radiogeničkih izotopa olova).

Odstupanja od prirodnog bogatstva[uredi | uredi izvor]

Sada je poznato, iz studija Sunca i primitivnih meteorita, da je Sunčev sistem početno bio skoro homogen u izotopskom sastavu.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Fusnote i reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Uranium Isotopes, http://www.globalsecurity.org/wmd/intro/u-isotopes.htm. _Dobijeno dana 14 mart 2012 

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]