Titov voz na Oštrelju

Koordinate: 44°28′40″N 16°24′08″E / 44.47778°N 16.40222°E / 44.47778; 16.40222
S Wikipedije, slobodne enciklopedije

44°28′40″N 16°24′08″E / 44.47778°N 16.40222°E / 44.47778; 16.40222

Titov voz na Oštrelju

Titov voz na Oštrelju nalazi se na području općine Bosanski Petrovac, Bosna i Hercegovina. Proglašen je za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine [1]

Lokacija[uredi | uredi izvor]

Nalazi se u blizini centra naselja Oštrelj, 25–30 m desno od magistralnog puta M14.2 Bosanski PetrovacDrvar, u blizini nekadašnjeg šumskog kolosjeka koji vodi prema Javorovoj kosi – Osječenici, uskotračne Štainbajsove željezničke pruge koja je povezivala Drvar sa Srneticom.

Historija[uredi | uredi izvor]

Za vrijeme Drugog svjetskog rata prugu na području Oštrelja koristili su partizani u nekoliko navrata. U upravi željeznica NDH u Zagrebu cijelo vrijeme je bila označena crvenom bojom – ne radi.

Boravak Tita na Oštrelju[uredi | uredi izvor]

U drugoj polovini 1942. godine, u Bosanskom Petrovcu nalazilo se rukovodstvo Narodnooslobodilačke borbe Jugoslavije:

Vrhovni štab NOVJ, sa Josipom Brozom Titom, 8. oktobra 1942. godine iz pravca Mliništa dolašao je na Oštrelj i smjestio se u kompoziciju voza od tri poštanska vagona. U jednom vagonu je bio Tito sa rukovodstvom, u drugom prateća četa (obezbjeđenje) i u trećem ekonomat.[2] Oštrelj je tada bio u sastavu slobodne teritorije Bihaćke republike. Obuhvat Bihaćke republike zauzimao je dužinu od 250 km i širinu oko 80 do 100 km. U tom trenutku ova lokomotiva sa kompozicijom bila je jedini voz koji je saobraćao na teritoriji Evrope koja nije bila okupirana od strane Njemačke.[3]

Zbog hladnoće, dvije nedjelje kasnije, zajedno sa Centralnim komitetom KPJ Tito se preselio u Bosanski Petrovac, zatim u Bihać, gdje je boravio u Starom gradu Ostrožcu.[4]

Opis[uredi | uredi izvor]

Parna lokomotiva oznake znov n. 12 Maffei 2438/1904 je proizvedena u njemačkom preduzeću Krauss-Maffei 1904. godine. Lokomotiva je imala maksimalnu brzinu 25 km/h. Oznaka osovina po njemačkoj notifikaciji bila je B´Bt-n4v(12). Vozila je isključivo na Steinbeis-Šipadovim prugama.

Poštanski, dvoosovinski metalni vagon Dn 5202, u kojem je bio smješten Tito, dug je 7,90 m. Tokom Titovog boravka na Oštrelju u oktobru 1942. godine, vagon je bio podijeljen na dva dijela. U jednom dijelu nalazila se metalna peć, nepomična klupa i polica. U drugom odjeljenju nalazila se jedna šira nepomična klupa (krevet), polica, stol i četiri stolice. Poštanska kola su izvana bila obojena zelenom bojom, a iznutra obložena celuloznim papirom sive boje proizvedenim u tvornici celuloze u Drvaru. Tokom Drugog svjetskog rata ova kola sa namještajem izgorjela su.

Prilikom restauracijskih i konzervacijskih poslova izvođenih tokom 2006. i 2007. godine, voz je dobio izgled iz ratnog perioda (ćirilični natpis Proleterka, zvijezde petokraka na lokomotivi, brojčane oznake – nazivi lokomotive i vagona).

Sadašnje stanje[uredi | uredi izvor]

Voz se nalazi u dobrom stanju

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Partizanski – Titov voz na Oštrelju". Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika. Pristupljeno 9. 6. 2017.
  2. ^ "MILAN BELOVUKOV - DEVA: »MINISTARSTVO FINANSIJA« U ŠTABU POD SMRČOM" (PDF). Opštinski odbor SUBNOR, 1974 -PETROVAC U NOB, knjiga 5. Pristupljeno 9. 2. 2022.
  3. ^ "U Drinićima ispod Klekovače (Povratak u Krajinu)". Vladimir Dedijer: DNEVNIK 1941-1944, knjiga I. Pristupljeno 9. 2. 2022.
  4. ^ "GOJKO LATINOVIĆ: POSJETA DRUGA TITA SJEDIŠTU KOMANDE PODRUČJA" (PDF). Opštinski odbor SUBNOR, 1974 -PETROVAC U NOB, knjiga 5. Pristupljeno 9. 2. 2022.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Tekst indeksa