Wilhelm Dilthey

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Wilhelm Dilthey
Example alt text
Wilhelm Dilthey
Rođenje 19. novembar 1833.
Wiesbaden-Biebrich, Njemačka
Smrt 1. oktobar 1911.
Siusi allo Sciliar, Italija

Wilhelm Dilthey, njemački historičar, psiholog, sociolog, student hermeneutike, i filozof, rođen 1833.god na Rajni, a umro god. 1912. Diltheyev doprinos nauci se može smatrati empirijskim, nasuprot izrazito dominirajućem idealizmu u Njemačkoj tog vremena.

Studirao je teologiju, historiju i filozofiju u Heidelbergu i Berlinu. Njegovi učitelji su bili: Knu Fischer, Bockl, Ranke i Trendelenburg. Poznata djela Wilhelma Diltheya su "Doživljaj i poezija", "Bit filozofije", "Tipovi svjetskih nazora". Rješenja osnovnih filozofskih pitanja o bitku i smislu ljudskoga života Dilthey predlaže kroz analizu historijskih situacija čovjeka. Čitave generacije značajnih evropskih mislilaca njegovi su učenici i nastavljači. Neki od njih su Georg Misch, Max Frischeisen-Kohler, Eduard Spranger, Hans Freyer, Theodor Litt, Hans Leisegang, veliki i utjecajni mislioci 20. vijeka.

Sociologija[uredi | uredi izvor]

Dilthey je bio vrlo zainteresiran za sociologiju kakvu danas poznajemo, iako je bio protiv direktnog povezivanja s sociologijom kao naukom upravo zbog toga što je sociologija tog vremena bila pod jakim utjecajem Auguste Comtea i Herbert Spencera. Prigovarao je njihovim evolucionističkim predstavama o tomu kako svi društveni oblici moraju da prolaze kroz nužne promjene, pa tako i njihova naturalističko-znanstvena metodologija.

Svjetonazor - Weltanschauungen[uredi | uredi izvor]

Dilthey je razvio tipologiju tri temeljna svjetonazora, ili pogleda na svijet, za koje je držao da su ta tri svjetonazora "tipična" (može se usporediti s Max Weberovom postavkom o "ideal-tipovima") i da su ti svjetonazori načini kroz koje se odražava i sukob u čovjekovom shvatanju i poimanju prirode.

U naturalizmu, kojeg predstavljaju epikurejci svih vremena i mjesta, čovjek vidi sebe ograničenog u prirodi;

U idealizmu o slobodi, kojeg predstavljaju Friedrich Schiller i Immanuel Kant čovjek već postaje svjestan njegovog odvajanja od prirode uz pomoć njegove slobodne volje;

U objektivnom idealizmu, kojeg predstavljaju G. W. F. Hegel, Baruch Spinoza, i Giordano Bruno, čovjek je najzad svjestan harmonizacije s prirodom. Ove teze su dojmile Karl Jaspersa u djelu "Psihologija svjetonazora" kao i Rudolf Steinera.

Dodatna literatura[uredi | uredi izvor]

1. Novija filozofija zapada, Vladimir Filipović, 1968 Matica hrvatska, Zagreb

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: