William Henry Harrison

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
William H. Harrison
9. predsjednik Sjedinjenih Američkih Država
Vrijeme na vlasti
4. mart 18414. april 1841.
PrethodnikMartin Van Buren
NasljednikJohn Tyler
Senator SAD iz savezne države Ohio
Vrijeme na vlasti
4. mart 182520. maj 1828.
PrethodnikEthan Allen Brown
NasljednikJacob Burnet
Zastupnik u Predstavničkom domu Senata SAD iz 1. distrikta države Ohio
Vrijeme na vlasti
8. oktobar 18163. mart 1819.
PrethodnikJohn McLean
NasljednikThomas R. Ross
Rođenje
William Henry Harrison

(1773-02-09) 9. februar 1773.
Charles City County, Virginia, SAD
Smrt4. april 1841(1841-04-04) (68 godina)
Washington D.C., SAD
NacionalnostAmerikanac
Politička strankaWhig
Porodica
SuprugaAnna Symmes
Djeca10 djece
ObrazovanjeHampden-Sydney College
University of Pennsylvania
VjeraEpiskopalna crkva
Potpis

William Henry Harrison bio je 9. predsjednik Sjedinjenih Američkih Država 1841. godine.

Djetinjstvo[uredi | uredi izvor]

Harrison je odrastao u uglednoj i politički utjecajnoj porodici virginijskih zemljoposjednika. Kao mladić je upisao Univerzitet u Pennsylvaniji kako postao liječnik, ali smrt oca koja se nadograđuje na propast porodičnog bogatstva mu ubrzo ubija taj san. Ostavši bez novca za školovanje, Harison nije vidio drugu mogućnost osim dobrovoljnog priključenja američkoj vojsci po navršenoj 18. godini.

Vojnik[uredi | uredi izvor]

Po završetku vojne obuke budući predsjednik je poslan je na tadašnju Sjeverozapadnu teritoriju, u kojoj se mlada američka država sukobljavala s indijanskim plemenima. Učestvovao je u Sjeverozapadnom indijanskom ratu u kojem je današnji Ohio postao dio SAD.

Godine 1798. Harrison je napustio vojsku kako bi postao Sekretar za Sjeverozapadnu teritoriju, a kasnije i zamjenik guvernera. Godine 1799. je postao prvi zastupnik u Kongresu iz tog područja, a godine 1801. je postao guverner novoformirane teritorije Indiana.

Političar[uredi | uredi izvor]

Guverneru Harrisonu je glavni zadatak bila kupovina što je moguće više zemlje od strane indijanskih domorodaca kako bi se mogli naseljavati bijelci iz istočnih država. Takva nastojanja su među Indijancima izazvala reakciju, a vođa tog pokreta postao je Tecumseh, poglavica Shawneeja i tvorac velike indijanske konfederacije kojoj je cilj bilo bijelce baciti u more. Tecumseha je Harrison 1811. godine porazio u bitki kod Tippecanoe, a dvije godine kasnije, za vrijeme anglo-američkog rata u bitki kod Thamesa. Usprkos tih pobjeda, Harrison je, nezadovoljan načinom na koji federalna vlada vodi rat, podnio ostavku na svoj položaj u vojsci.

Svoj novi poziv Harrison uskoro otkriva u saveznoj politici gdje počinje obavljati veliki broj važnih političkih funkcija, zastupajući Ohio u Kongresu i Senatu, a od 1828. do 1829. je bio i američki ambasador u Kolumbiji.

Godine 1836. Harrisona je novostvorena Vigovska stranka istakla kao jednog od tri presjednička kandidata koji su se suprotstavili demokratskom potpredsjedniku Martinu Van Burenu. Plan je bio da se Van Burenu onemogući dobijanje većine u elektorskom kolegiju, te izbor predsjednika tako prebaci u vigovcima naklonjeni Kongres. Plan nije uspio, jer je Van Buren iza sebe imao autoritet predsjednika Andrewa Jacksona, izuzetno popularnog zbog svoje ratne prošlosti.

Godine 1839. vigovci su, poučeni tim iskustvom, na svojoj prvoj konvenciji od trojice mogućih kandidata nominirali samo jednog kandidata - Harrisona, koji je po svojoj reputaciji najsličniji Jacksonu. Godinu dana kasnije Harrison se na izborima takmičio, za svoje vrijeme, izuzetno dobro organiziranom kampanjom koja je naglašavala njegove ratne uspjehe, isto kao i južnjačko porijeklo njegovog potpredsjedničkog kandidata Johna Tylera, pri čemu je vigovcima izvrsno dobro poslužila teška ekonomska kriza, koja je bila izbila za vrijeme Van Burenovog mandata.

Predsjednik[uredi | uredi izvor]

Harrisonova smrt, 4. april 1841.

Harrison je glatko osvojio većinu glasova i elektorskog kolegija. Međutim, nastojanje njegove stranke da eksploatira slavnu ratnu prošlost se pokazalo kobnim. Sa 68 godina života, Harrison je bio najstariji predsjednik dotada izabran u američkoj historiji. Dana 4. marta 1841., kada se imala održati inauguracija, Washington je pogodilo neobično hladno i kišovito vrijeme. Harrison je tom vremenu prkosio, odbivši prekinuti svoj inauguracijski govor - najduži u američkoj historiji - kao i prijedlog da odjene kaput ili šešir. Harrison se nedugo nakon inauguracije teško razbolio i umro nakon mjesec dana od upale pluća ili teške prehlade. Po Ustavu ga je naslijedio njegov potpredsjednik Tyler.

Harrison je tako ostao upamćen kao američki predsjednik s najkraćim mandatom u historiji. Njegova prijevremena smrt, kao i neki drugi slični slučajevi, stvorili su mit o indijanskoj kletvi koja pogađa američke predsjednike izabrane svake dvadesete godine.

Harrison je iza sebe ostavio niz potomaka koji su se nastavili baviti politikom, a njegov unuk Benjamin Harrison i sam je bio predsjednik pola vijeka kasnije.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]