Zvonimir Boban
 |
Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori). Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon. |
 |
||||||||||||||||
| Lični podaci | ||||||||||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| Datum rođenja | 8. oktobar 1968. | |||||||||||||||
| Mjesto rođenja | Imotski, SFRJ | |||||||||||||||
| Visina | 183 cm | |||||||||||||||
| Informacija o klubu | ||||||||||||||||
| Broj na dresu | 10 | |||||||||||||||
| Omladinski pogoni | ||||||||||||||||
| 1978–1981. 1981–1982. 1983–1985. |
Mračaj Runovići Hajduk Split Dinamo Zagreb |
|||||||||||||||
| Profesionalni klubovi* | ||||||||||||||||
|
||||||||||||||||
| * Nastupi i golovi u profesionalnim klubovima koji se računaju samo za službene utakmice i tačni su do 10. jula 2012.. | ||||||||||||||||
Zvonimir Boban bivši je hrvatski nogometaš, kapiten hrvatske nogometne reprezentacije. Igrao je u sredini terena, u dresu s brojem 10. Uz Roberta Prosinečkog i Aljošu Asanovića, Boban je najbolji vezni igrač koga je Hrvatska ikad imala. 1987. nastupa na Svjetskom prvenstvu U-20 u Čileu, gdje osvaja zlato, a upravo je u finalu izveo posljednji penal koji je odlučio pobjednika. Dvostruki je dobitnik Državne nagrade za sport "Franjo Bučar" kao član reprezentacije (1998) i lično (2002).
Klupska karijera [uredi]
Većinu klupske karijere proveo je u AC Milanu, s kojim je 1994. osvojio UEFA-inu Ligu prvaka, te 4 naslova prvaka Italije. Zbog svog iznimnog doprinosa u uspjesima AC Milana, proglašen je najboljim stranim igračem u historiji kluba. Veliku popularnost i nogometnu veličinu Zvonimira Bobana najbolje pokazuje veličanstveni, vjerovatno i najveći oproštaj od nogometa 7. oktobra 2002. na Maksimiru, kada je Boban okupio mnoge nogometne legende, a prepun stadion uzvikivao njegovo ime.
Reprezentativna karijera [uredi]
Član jugoslavenske i hrvatske nogometne reprezentacije, za koju je nastupio u 51 utakmici i postigao 12 golova.
Drugi najbolji igrač (iza Roberta Prosinečkog) juniorskog svjetskog nogometnog prvenstva u Čileu.
Vodio je "Vatrene" kao kapiten na EP u Engleskoj 1996. i do 3. mjesta na SP 1998. u Francuskoj.
Zanimljivosti [uredi]
Nije prošao zahtjeve Hajdukovih skauta - nije im kao igrač puno obećavao i "imao je pretanke noge".
Hrvatski radijski sportski komentator Ivo Tomić u svojim ga je prijenosima nazivao "zagrebački nogometni ban Zvone Boban" (nakon što se krajem 1980-ih smjelo više govoriti o banu Jelačiću).
1 Dražen Ladić | 2 Petar Krpan | 3 Anthony Šerić | 4 Igor Štimac | 5 Goran Jurić | 6 Slaven Bilić | 7 Aljoša Asanović | 8 Robert Prosinečki | 9 Davor Šuker | 10 Zvonimir Boban | 11 Silvio Marić | 12 Marijan Mrmić | 13 Mario Stanić | 14 Zvonimir Soldo | 15 Igor Tudor | 16 Ardian Kozniku | 17 Robert Jarni | 18 Zoran Mamić | 19 Goran Vlaović | 20 Dario Šimić | 21 Krunoslav Jurčić | 22 Vladimir Vasilj
Izbornik: Miroslav Blažević
1 Dražen Ladić • 2 Nikola Jurčević • 3 Robert Jarni • 4 Igor Štimac • 5 Nikola Jerkan • 6 Slaven Bilić • 7 Aljoša Asanović • 8 Robert Prosinečki • 9 Davor Šuker • 10 Zvonimir Boban • 11 Alen Bokšić • 12 Marijan Mrmić • 13 Mario Stanić • 14 Zvonimir Soldo • 15 Dubravko Pavličić • 16 Mladen Mladenović • 17 Igor Pamić • 18 Elvis Brajković • 19 Goran Vlaović • 20 Dario Šimić • 21 Igor Cvitanović • 22 Tonči Gabrić
Izbornik: Otto Barić
