Zvonimir Soldo

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Bih-usa.svg Ovaj članak nije preveden ili je djelimično preveden.
Ako smatrate da ste sposobni da ga prevedete, kliknite na link uredi i prevedite ga vodeći računa o enciklopedijskom stilu pisanja i pravopisu bosanskog jezika.
Zvonimir Soldo Nogomet{{#if:
Soldo oproštaljka.jpg
Lični podaci
Datum rođenja 2. novembra 1967.
Mjesto rođenja Zagreb, Hrvatska
Visina 189 cm
Nadimak Zvonni
Pozicija Štoper
Profesionalni klubovi*
Godine Klub Nastupi (golovi)
1987.-1990.
1990.-1991.
1991.-1994.
1994.-1996.
1996.-2006.
Dinamo
Zadar
Inter
Croatia
VfB Stuttgart
36 (0)
26 (2)
55 (2)
 ? (?)
348 (18)
Nacionalna reprezentacija**
Godine Reprezentacija Nastupi (golovi)
1994.-2002. Hrvatska 61 (3)
* Nastupi i golovi u profesionalnim klubovima koji se računaju samo za službene utakmice i tačni su do .
** Nastupi i golovi u nacionalnoj reprezentaciji tačni su do .

Zvonimir Soldo (Zagreb, 2. novembra 1967.) je bivši hrvatski nogometaš, reprezentativac, osvojio je s Hrvatskom nogomentom reprezentacijom broncu na Svjetskom prvenstvu 1998. u Francuskoj. Kao igrač odlikovao se visokim profesionalizmom. Nastupao za njemački VfB Stuttgart, čiji je bio kapiten, više od 10 godina. Bivši trener Dinama s kojim je osvojio prvenstvo i kup 2008. godine.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Bivši hrvatski reprezentativac, zvan ˝Zvonni˝ u početku se opredijelio za studiranje prava na Univerzitet u Zagrebu, ali je nakon 6 semestara odustao zbog nagovora roditelja da se posveti nogometnoj karijeri.

Svoju karijeru započeo je kao odbrambeni ili odbrambeni vezni u zagrebačkom Dinamu, 1988. godine. Međutim, nije se dugo zadržao i nakon 2 godine otišao je putem Zadra. Kasnije je završio u Zaprešiću, pa se vratio u matični klub koji se tada zvao Croatia Zagreb. U Croatiji je sezone 1995./96. osvojio dvostruku krunu te potom otišao u inostranstvo, u njemačku Bundesligu, tačnije, u VfB Stuttgart za koji je debitirao 17. augusta 1996.

Tada započinje njegova 10-godišnja era u kojoj je odigrao oko 300 bundesligaških utakmica, te 47 u evropskim takmičenjima. Kao kapiten kluba iz Stuttgarta odigrao je blizu 200 utakmica. 1997. osvojio je njemački kup, a sezone 2002/03 sa klubom je završio kao vicešampion Njemačke, te sljedeće godine nastupio u Ligi šampiona. Sezone 2003/04 u najelitnijem nogometnom takmičenju tijesno su u 1/8 finala sa 0:1, 0:0 ispali od moćnog Chelsea.

Soldo je za vrijeme njegovog igranja u klubu postao pravi simbol nogometnog profesionalizma i uzor, te podrška mladima u klubu. Prilikom dolaska italijanskog trenera Giovannia Trapattonija na klupu kluba Soldo je izgubio mjesto u startnoj postavi što navijači nisu prihvatili, te tražili da kapetan ponovno zaigra. Ekipa je, također, bez njega igrala puno lošije, pa je Soldo uskoro opet bio među prvih 11.

Za njegova postignuća u klubu dobio je Staufer medalju koju dijeli uprava njemačke pokrajine Baden-Württemberg.[1] [2]Soldo je 2006. godine napustio Stuttgart. Na oproštajnoj utakmici priređena je u njegovu čast velika oproštaljna utakmica.

Za reprezentaciju je nastupio 61 put, postigavši 3 pogotka. Bio je važan igrač na Evropskom prvenstvu 1996., te na Svjetskom prvenstvu 1998. na kojima je sa reprezentacijom imao vrlo zapažene rezultate. Posljednje veliko takmičenje bilo je Svjetsko prvenstvo 2002. Kao član reprezentacije 1998. dobitnik je Državne nagrade za šport "Franjo Bučar".

Nakon ostavke Branka Ivankovića, 14. januara 2008. potvrđeno je od strane NK Dinama da je Zvonimir novi trener maksimirskog kluba. Prije toga Zvonimir je bio trener mlađih kategorija u klubu. U aprilu 2008. godine s Dinamom je osvojio naslov šampiona. Nakon što je uvjerljivo pobjedom u finalu kupa svladao Hajduk, Soldo podnosi neopozivu ostavku na mjesto trenera kao rezultat višesedmičnih novinskih nagađanja o njegovoj poziciji te nezadovoljstvu vodećih ljudi Dinama o njegovom radu. Uvjerljivim završetkom prvenstva i osvajanjem kupa u nekoliko je navrata doživio skandiranja navijača te osvojio simpatije javnosti.

U ljeto 2009. Soldo je dobio poziv da preuzme njemačkog bundesligaša Kölna te je na tom mjestu zamijenio dotadašnjeg trenera i klupsku legendu Christopha Dauma. Uspio je zadržati klub u Bundeslizi. Sezona Bundeslige 2010.-2011. je počela loše za Köln. Nakon nekoliko kola je nanizao niz loših rezultata. Zbog toga ga je njemački nogometni časops "Kicker" proglasio statistički najlošijim trenerom tog kluba svih vremena.[3] Nakon poraza od Hannovera dobio je otkaz u 25. oktobra 2010.[4][5]

Karijera[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]


Reference[uredi | uredi izvor]