Autosomno nasljeđivanje

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search

Autosomno nasljeđivanje podrazumijeva da fenotipsko ispoljavanje određenog svojstva zavisi od prisustva ili odsustva odgovarajućih alela sa autosoma. Osobina, tj. njena fenotipska varijanta može biti dominantna ili recesivna, a javlja se podjednako često u oba spola. Većina nasljednih bolesti i poremećaja su posljedica ošteċenih gena na autosomima, što je i očekivano, imajući u vidu njihov broj i veličinu, tj. njihov relativni udio u genomu.[1][2][3][4][5]

Na osnovu prirode interakcije među odgovornim alelima razlikujemo:

Postoji još i kategorija rijetkih karaktera koji imaju

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Campbell N. (2005). Biology. Benjamin/ Cummings, San Francisco ISBN 0-07-366175-9.
  2. ^ Hadžiselimović R., Pojskić N. (2005): Uvod u humanu imunogenetiku. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 9958-9344-3-4.
  3. ^ King R. C., Stransfield W. D. (1998): Dictionary of genetics. Oxford niversity Press, New York, Oxford, ISBN 0-19-50944-1-7; ISBN 0-19-509442-5.
  4. ^ Hadžiselimović R. (2005): Bioantropologija – Biodiverzitet recentnog čovjeka. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 9958-9344-2-6.
  5. ^ Lincoln R. J., Boxshall G. A. (1990): Natural history - The Cambridge illustrated dictionary. Cambridge University Press, Cambridge, ISBN 0 521 30551-9.
  6. ^ Hartl D., Jones E. (2005): Genetics: Analysis of genes and genomes, 6th Edition, Jones & Bartlett, New York, ISBN 0-7637-1511-5.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]