Autosomno nasljeđivanje
Autosomno nasljeđivanje podrazumijeva da fenotipsko ispoljavanje određenog svojstva zavisi od prisustva ili odsustva odgovarajućih alela sa autosoma. Osobina, tj. njena fenotipska varijanta može biti dominantna ili recesivna, a javlja se podjednako često u oba spola. Većina nasljednih bolesti i poremećaja su posljedica oštećenih gena na autosomima, što je i očekivano, imajući u vidu njihov broj i veličinu, tj. njihov relativni udio u genomu.[1][2][3][4][5]
Na osnovu prirode interakcije među odgovornim alelima razlikujemo:
- Autosomno dominantno nasljeđivanje,
- Autosomno nepotpuno dominantno (intermedijarno) nasljeđivanje i
- Autosomno recesivno nasljeđivanje.
Postoji još i kategorija rijetkih karaktera koji imaju
- Pseudoautosomno nasljeđivanje:
- Dominantno i
- Recesivno.[6]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Campbell N. (2005). Biology. Benjamin/ Cummings, San Francisco ISBN 0-07-366175-9.
- ^ Hadžiselimović R., Pojskić N. (2005): Uvod u humanu imunogenetiku. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 9958-9344-3-4.
- ^ King R. C., Stransfield W. D. (1998): Dictionary of genetics. Oxford niversity Press, New York, Oxford, ISBN 0-19-50944-1-7; ISBN 0-19-509442-5.
- ^ Hadžiselimović R. (2005): Bioantropologija – Biodiverzitet recentnog čovjeka. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 9958-9344-2-6.
- ^ Lincoln R. J., Boxshall G. A. (1990): Natural history - The Cambridge illustrated dictionary. Cambridge University Press, Cambridge, ISBN 0 521 30551-9.
- ^ Hartl D., Jones E. (2005): Genetics: Analysis of genes and genomes, 6th Edition, Jones & Bartlett, New York, ISBN 0-7637-1511-5.