Babingtonska zavjera

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.

Babingtonska zavjera je bila druga velika katolička zavjera protiv Elizabete I Engleske i izravno je odvela u smrt Mariju I Škotsku, zbačenu škotsku kraljicu koja je osamnaest godina provela u zatvoreništvu u Engleskoj. Zavjera je dobila ime po njenom glavnom učesniku, Anhonyiu Babingtonu.

Zavjera[uredi | uredi izvor]

Aferu je započeo Jezuit John Ballard koji je nagovorio Anthony Babingtona, Thomas Morgana i Charlesa Pageta, dvostrukog agenta koji je istovremeno radio i za Francisa Walsinghama, državnog sekretara Elizabete I, da ubiju englesku kraljicu Elizabetu I i na njen tron postave njenu rodicu katolkinju, zbačenu škotsku kraljicu.

Gilbert Gifford u to vrijeme se školovao za katoličkog svećenika, te je upoznao Johna Savagea, katoličkog studenta koji je učestvovao u zavjeri da se ubije Elizabeta I.

Godine 1585. Walsingham daje nalog za hapšenje Gifforda, koji je u to vrijeme već učestvovao u zavjeri, ali mu nudi pomilovanje ako pristane raditi kao dvostruki agent. Gifford prihvaća ulogu, te radi kao kurir između Marije I i ostalih učesnika zavjere kojima je bio cilj zbaciti Elizabetu I i umjesto nje postaviti katolkinju Mariju I na engleski tron. U tim pismima Marija I je pisala Babingtonu kako ima podršku iz Pariza, a on njoj da nije odan kraljici jer ju je 1570. ekskomunicirao papa Pio V.

Walsingham, kraljičin sekretar, sada je znao za zavjeru, ali ne i za sve učesnike. Babington je obećao Mariji da će ubiti Elizabetu, te da mu je Filip II Španski obećao da će učestvovati u postavljanju Marije na engleski tron ukoliko oni uspiju ubiti Elizabetu. U svojim pismima napisali su i da namjeravaju ubiti samoga Walsinghama, nesvjesni toga da se sva pisma između njih dvoje prvo dobija sam Walsingham.

Suđenje[uredi | uredi izvor]

Na kraju svi učesnici zavjere su uhapšeni. Prva grupa uhapšenih bili su Babington, Ballard, Chidiock Tichborne, Thomas Salisbury, Robert Barnewell, John Savage i Henry Donn. Druga sedmorica bili su Edward Habington, Charles Tilney, Edward Jones, John Charnock, John Travers, Jerome Bellamy, and Robert Gage. Parlament je već bio izdao zakon prema kojem je, u slučaju da se otkrije neka zavjera, na smrtnu kaznu automatski osuđen svako ko bi se okoristio Elizabetinom smrću. Svi redom su stoga obješeni, a onda je na red došla i sama Marija, iako je tvrdila da je sve namještaljka, te da ona nije kriva, njena pisma bila su ključni dokaz. Elizabeta je bila neodlučna po pitanju presude Mariji, koju nije nikada srela iako su dvadeset godina živjele jedna do druge. Na kraju je, svjesna stalne opasnosti od strane katolika koji je žele zbaciti, Elizabeta pred dvije stotine svjedoka potpisala smrtnu presudu kćerki svoga prvog rođaka. Pogubljenje Marije I je izvršeno 8. februara 1587. godine.

Povezani članci[uredi | uredi izvor]