Idi na sadržaj

Bečki dijalekt njemačkog jezika

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Bečki njemački je istočni austro-bavarski dijalekt koji se uglavnom koristi u austrijskom glavnom gradu, Beču. Već u Donjoj Austriji, austrijskoj saveznoj pokrajini koja okruživa Beč, brojni izrazi iz ovog dijalekta se ne koriste, dok dalje prema zapadu ih se često uopće i ne razumije.

Bečki njemački treba razlikovati od austrijskog oblika književnog njemačkog i sličnih oblika austrijskog njemačkog.

Gramatika i fonologija

[uredi | uredi izvor]

Gramatika i fonologija bečkog njemačkog je većinom jednaka drugim austro-bavarskim dijalektima, ali ima nekoliko razlika, kao što su:

  • varijante genitiva
  • upotreba prijedloga ohne (u prijevodu: bez) sa dativom umjesto sa akuzativom
  • u slučajima gdje drugi austro-bavarski dijalekti zamjenjuju književni njemački ei sa oa, bečki koristi dugo a.(primjerice, književni njemački: zwei (=dva), opće austro-bavarski zwoa, bečki zwa).
  • tvrde suglasnike (posebice t i p) se izgovara kao meke - v se često izgovara kao mekše w.
  • u dijalektu radničke klase, izgovor slova l odražava češki izgovor. Ovo je poznato kao Meidlinger L, prema Wien-Meidlingu, radničkom dijelu grada.

Rječnik

[uredi | uredi izvor]

Bečki rječnik je proširen pozajmicama. Zadržao je brojne srednjegornjonjemačke i ponekad čak starogornjonjemačke korijene. Nadalje, integrirao je brojne izraze iz jezika drugih naroda, posebno iz drugih dijelova bivše Habsburške monarhije, kojima je Beč bio glavni grad krajem 19. i početkom 20. vijeka.

Bečki njemački, kao i drugi dijalekti koji su proizašli iz austro-bavarske varijante, nije standardiziran. Zbog toga, oznaka izgovora nije potpuna:

Primjeri:

  • iz starogornjonjemačkog:
    • Zähnd (književno njemački Zähne, od zand) (bosanski:zubi)
    • Hemad (Hemd, od hemidi) (bosanskii:košulja)
  • iz srednjegornjonjemačkog:
    • Greißler (=piljar, od griuzel - umanjenica od Gruz=žito)
    • Baaz (=ljigava masa, od batzen=ljepljiva smjesa)


  • iz židovskog i jidiša:
    • Masl (=sreća, od masol)
    • Hawara (=prijatelj, drug, od chavver)
    • Gannov (=varalica, od ganab)
    • Beisl (=bar, pub, od bajser)
  • iz češkog:
    • Motschga (=neukusna kaša, od mocka=ostatak u cijevi ili macka=umak, juha)
    • Pfrnak (=nosina)
  • iz mađarskog:
    • Maschekseitn (=druga strana, od másik)
    • Gattihosn (=duge gaće, od gatya, =hlače)
  • iz talijanskog:
    • Gspusi (=ljubavnica, od sposa=mlada)
    • Gstanzl (=dijel šaljive pjesme, od stanza)
  • iz francuskog:
    • Trottoa (=pločnik, od trottoir)
    • Lawur (=umivaonik, od lavoir)
    • Loschi (od logis)

Književnost i upotreba

[uredi | uredi izvor]

Najpoznatiji pjesnici koji pišu na bečkom dijalektu su Wolfgang Teuschl, najviše poznat po svoem prijevodu Gospela na bečki (Da Jesus und seine Hawara, (bosanski: Isus i njegova ekipa)) i H.C. Artmann (med ana schwoazzn dintn, (bosanski: Crnom tintom). H.C. Artmann i Willi Resetarits (Dr. Kurt Ostbahn) su preveli tri stripa Asterixa na bečki.

U bližoj prošlosti, bečki se malo "osuo" u određenom stepenu, zbog rastućeg uticaja književnog njemačkog jezika (djelimično i zbog utjecaja dalekovidnice). Od ovog se razvila varijanta književnog njemačkog jezika s bečkim naglaskom, kojom obično govore mlađi, visokoobrazovaniji bečki stanovnici.

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]