Bečki dijalekt njemačkog jezika
Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
Bečki njemački je istočni austro-bavarski dijalekt koji se uglavnom koristi u austrijskom glavnom gradu, Beču. Već u Donjoj Austriji, austrijskoj saveznoj pokrajini koja okruživa Beč, brojni izrazi iz ovog dijalekta se ne koriste, dok dalje prema zapadu ih se često uopće i ne razumije.
Bečki njemački treba razlikovati od austrijskog oblika književnog njemačkog i sličnih oblika austrijskog njemačkog.
Gramatika i fonologija
[uredi | uredi izvor]Gramatika i fonologija bečkog njemačkog je većinom jednaka drugim austro-bavarskim dijalektima, ali ima nekoliko razlika, kao što su:
- varijante genitiva
- upotreba prijedloga ohne (u prijevodu: bez) sa dativom umjesto sa akuzativom
- u slučajima gdje drugi austro-bavarski dijalekti zamjenjuju književni njemački ei sa oa, bečki koristi dugo a.(primjerice, književni njemački: zwei (=dva), opće austro-bavarski zwoa, bečki zwa).
- tvrde suglasnike (posebice t i p) se izgovara kao meke - v se često izgovara kao mekše w.
- u dijalektu radničke klase, izgovor slova l odražava češki izgovor. Ovo je poznato kao Meidlinger L, prema Wien-Meidlingu, radničkom dijelu grada.
Rječnik
[uredi | uredi izvor]Bečki rječnik je proširen pozajmicama. Zadržao je brojne srednjegornjonjemačke i ponekad čak starogornjonjemačke korijene. Nadalje, integrirao je brojne izraze iz jezika drugih naroda, posebno iz drugih dijelova bivše Habsburške monarhije, kojima je Beč bio glavni grad krajem 19. i početkom 20. vijeka.
Bečki njemački, kao i drugi dijalekti koji su proizašli iz austro-bavarske varijante, nije standardiziran. Zbog toga, oznaka izgovora nije potpuna:
Primjeri:
- iz starogornjonjemačkog:
- Zähnd (književno njemački Zähne, od zand) (bosanski:zubi)
- Hemad (Hemd, od hemidi) (bosanskii:košulja)
- iz srednjegornjonjemačkog:
- Greißler (=piljar, od griuzel - umanjenica od Gruz=žito)
- Baaz (=ljigava masa, od batzen=ljepljiva smjesa)
- iz židovskog i jidiša:
- Masl (=sreća, od masol)
- Hawara (=prijatelj, drug, od chavver)
- Gannov (=varalica, od ganab)
- Beisl (=bar, pub, od bajser)
- iz češkog:
- Motschga (=neukusna kaša, od mocka=ostatak u cijevi ili macka=umak, juha)
- Pfrnak (=nosina)
- iz mađarskog:
- Maschekseitn (=druga strana, od másik)
- Gattihosn (=duge gaće, od gatya, =hlače)
- iz talijanskog:
- Gspusi (=ljubavnica, od sposa=mlada)
- Gstanzl (=dijel šaljive pjesme, od stanza)
- iz francuskog:
- Trottoa (=pločnik, od trottoir)
- Lawur (=umivaonik, od lavoir)
- Loschi (od logis)
Književnost i upotreba
[uredi | uredi izvor]Najpoznatiji pjesnici koji pišu na bečkom dijalektu su Wolfgang Teuschl, najviše poznat po svoem prijevodu Gospela na bečki (Da Jesus und seine Hawara, (bosanski: Isus i njegova ekipa)) i H.C. Artmann (med ana schwoazzn dintn, (bosanski: Crnom tintom). H.C. Artmann i Willi Resetarits (Dr. Kurt Ostbahn) su preveli tri stripa Asterixa na bečki.
U bližoj prošlosti, bečki se malo "osuo" u određenom stepenu, zbog rastućeg uticaja književnog njemačkog jezika (djelimično i zbog utjecaja dalekovidnice). Od ovog se razvila varijanta književnog njemačkog jezika s bečkim naglaskom, kojom obično govore mlađi, visokoobrazovaniji bečki stanovnici.