Cyril Genik

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Cyril Genik
Rođenje12. februar 1857.
Nižnji Berezov, Galicija
Smrt1925.
ZanimanjeAgent za imigraciju

Kirilo Ivanovič Genik (ukrajinski: Кирило Іванович Геник; 12. februar 1857 – 1925) bio je ukrajinsko-kanadski prevodilac, agent za imigraciju, vlasnik novina i vođa ukrajinske zajednice u Kanadi.[1]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Joseph Oleskiw (1860 – 1903)

Kirilo Ivanovič Genik je rođen 1857. godine u selu Nižnji Berezov (ukr. Нижній Березів), Galicija (ukr. Галичина), od oca Ivana Genyka, seoskog poglavara i majke Ane Pertsovych. Genik je započeo studije u Kolomyji, prije nego što se preselio u današnji Ivano-Frankivsk gdje je završio obrazovanje za učitelja. Diplomirao je u Lavovu prije nego što je imenovan za učitelja u okrugu Nadvirna 1879. Genik se 1882. godine vratio u svoje rodno selo i tamo osnovao školu. Tokom 1880-ih uspostavlja glodarski biznis kao i zadrugu proizvođača koju je nazvao Karpatske prodavnice. Godine 1890. izabran je u gradski savjet u mjestu njegovog prvog studija, Kolomyji.[2]

Alt text
Cyril i Pauline Genik sa djecom i porodicom Jones 1906. godine.

U jednom trenutku, Genik je upoznao Josepha Oleskiwa, čovjeka koji je ohrabrivao imigraciju Ukrajinaca u Kanadu. Oleskiw je pitao Genika da li može da prati i vodi drugu grupu Ukrajinaca na njihovom putu za Kanadu i pomoći im se da se nasele. Genik i njegova porodica, njegova supruga i četvero djece pridružili su se grupi od 64 Ukrajinca koji su došli u Quebec City 22. juna 1896. Genik je doveo svoju grupu prvo u Winnipeg, a zatim do mjesta koje je kasnije osnovano pod nazivom Stuartburn, u jugozapadnoj Manitobi, koja se danas smatra prvom ukrajinsko-kanadskom zajednicom u zapadnoj Kanadi. U augustu, Genik se prijavljuje za boravak u Stuartburnu, ali se brzo predomislio i preselio u Winnipeg. Taj isti mjesec, Oleskiw preporučuje Genika Ministarstvu unutrašnjih poslova Kanade za obavljanje poslova useljeničkog agenta. U septembru, Genik po potrebi postaje radnik Odjeljenja za poslove tumačenja i prevođenja. Prilikom obavljanja njegovog posla kao iseljenički agent, Genik u Quebec City-ju upoznaje nove ukrajinsko-kanadske useljenike, koje ohrabruje da koriste engleski jezik i napuste tradicionalne ukrajinske običaje, te im je služio kao savjetnik gdje god je to bilo potrebno.[2] Obim njegovog posla dramatično se povećao sa naglim porastom broja ukrajinskih useljenika u Kanadu. Zbog toga je do 1898. godine Genik postao plačeni radnik kanadske vlade sa punim radnim vremenom. Na taj način, on je postao prvi javni službenik Ukrajinac s punim radnim vremenom u kanadskoj vladi.[3]

Pored njegovih zvaničnih dužnosti Genik je imao značajnu ulogu u osnivanju nekoliko prvih ukrajinsko-kanadskih institucija. Jedna od njih je bila Čitaonica Taras Ševčenko koju je osnovao 1899. godine, a služila je kao društvenokulturno udruženje i kao biblioteka.[4] u svojoj kući, a 1903. prve ukrajinske novine u Kanadi, Kanadski poljoprivrednik (Kanadyiskyi farmer). Uprkos tome što nije bio religiozan, Genik je vjerovao da hrišćanska vjeroispovjest treba postojati nezavisno od grčkih i ruskih pravoslavnih normi. U periodu od 1903 do 1904. godine u saradnji sa sveštenicima Winnipeške Prezbiterijanske crkve osnovao je “Nezavisnu Grčku crkvu”.[5] Nakon što je 1911. na opštim izborima liberalna stranka (koju je podržavao Genik) izgubila vlast, on ostaje bez posla, čime se završilo poglavlje njegovog života u obavljanju javnih poslova. Živio je jedno vrijeme u SAD-a, ali se kasnije vratio u Winnipeg, gdje je i umro 12. februara 1925. godine.[2]

U vrijeme njegove smrti, Genik je postao toliko poznat u ukrajinsko-kanadskoj zajednici da je bio poznat kao "Car Kanade".[3][6]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Dictionary of Canadian Biography". biography.com. Pristupljeno 11. 11. 2016.
  2. ^ a b c Hryniuk, Stella. "Cyril Genik". Dictionary of Canadian Biography. Pristupljeno 25. 1. 2011.
  3. ^ a b "Forging Our Legacy: Canadian Citizenship and Immigration, 1900–1977". Citizenship and Immigration Canada. 2000. Arhivirano s originala, 17. 2. 2013. Pristupljeno 25. 1. 2011.
  4. ^ Martynowych, Orest T., The Taras Shevchenko Reading Club/Educational Society For ... umanitoba.ca/faculties/.../04_The_Taras_Shevchenko_Reading_Club.pdf -
  5. ^ Martynowych, Orest T., The Seraphimite, Independent Greek, Presbyterian and United Churches, umanitoba.ca/...canadian.../05_The_Seraphimite_Independent_Greek_Presbyterian_and_United_Churches.pdf -
  6. ^ Family of C. C. T. (Con) Genik (2010). "Obituary for C. C. T. (Con) Genik". Passages MB. Arhivirano s originala, 27. 3. 2019. Pristupljeno 25. 1. 2011.

Bibliografija[uredi | uredi izvor]

  • Dictionary of Ukrainian Canadian biography, pioneer settlers of Manitoba, 1891–1900, V. J. Kaye, editor and compiler (Toronto, 1975).
  • Oleksander Dombrovsky, Outline of the history of the Ukrainian Evangelical-Reformed movement (New York et Toronto, 1979) [text in Ukrainian].
  • A heritage in transition : essays in the history of Ukrainians in Canada, M. R. Lupul, editor (Toronto, 1982).
  • J.-P. Himka, Galician villagers and the Ukrainian national movement in the nineteenth century (New York, 1988).
  • V. J. Kaye, Early Ukrainian settlements in Canada, 1895–1900 Dr. Josef Oleskow's role in the settlement of the Canadian northwest (Toronto, 1964).
  • O.T. Martynowych, The Seraphimite, Independent Greek, Presbyterian and United Churches, umanitoba.ca/...canadian.../05_The_Seraphimite_Independent_Greek_Presbyterian_and_United_Churches.pdf -
  • O.T. Martynowych, The Taras Shevchenko Reading Club/Educational Society for ...umanitoba.ca/faculties/.../04_The_Taras_Shevchenko_Reading_Club.pdf –
  • O. T. Martynowych, Ukrainians in Canada : the formative period, 1891–1924 (Edmonton, 1991).
  • M. H. Marunchak, Studies in the history of Ukrainians in Canada (5 vol. published, Winnipeg, 1964– ) [text in Ukrainian].
  • O. I. Sych, From the « new land » letters of Ukrainian emigrants from Canada (Edmonton, 1991) [text in Ukrainian].

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]