Zajednički sto i postelja

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
(Preusmjereno sa Domicile conjugal)
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web-stranice ili drugi izvori).
Ako se pravilno ne potkrijepe validnim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti obrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Zajednički sto i postelja
Domicile conjugal.jpg
Režiser François Truffaut
Scenarist(i) François Truffaut
Uloge Jean-Pierre Léaud, Claude Jade, Daniel Ceccaldi, Claire Duhamel, Hiroko Berghauer
Žanr romantična komedija
Trajanje 92 minute
Zemlja Francuska
Jezik francuski

Zajednički sto i postelja (fra. Domicile conjugal) francuski je film iz 1970. u režiji Françoisa Truffauta.

Radnja[uredi | uredi izvor]

Zaprosivši voljenu Christine (Claude Jade), 26-godišnji Antoine Doinel (Jean-Pierre Léaud) napokon je zaplovio u bračnu luku i čini se da više ništa ne može ugroziti sreću ovo dvoje mladih. Antoine tako uživa u poslu cvjećara, dok Christine radi kao profesorica violine. Također, ne mogu se požaliti ni na novi zajednički stan, u čijem su susjedstvu neobični, ali simpatični ljudi. Ipak, Antoine će nakon nezgode s cvijećem uskoro promijeniti posao i zaposliti se u jednoj američkoj firmi, koja se bavi maketama brodova na daljinsko upravljanje. Jednog dana upoznat će zavodljivu Japanku Kyoko (H. Berghauer). Unatoč Christininoj trudnoći, Antoine se upusti u vezu s Kyoko.

Opčenito[uredi | uredi izvor]

Samo dvije godine nakon umjetničkog i komercijalnog uspjeha trećeg dijela sage o životu svog filmskog alter-ega, Antoinea Doinela, Ukradeni poljupci, francuski režiser François Truffaut snimio je novi nastavak Antoineovih filmskih dogodovština – Zajednički sto i postelja. Film govori o Doinelovom ulasku u brak, i to sa dugogodišnjom djevojkom Christine. Međutim, njihova će se veza vrlo brzo suoćiti s prvim krizama, te napokon i pravim razlozima za razvod. Unatoč ovom poprilićno ozbiljnom zapletu, koji je režiser ponovo poluautobiografski vezao za vlastita iskustva, Truffautov film zadržao je vedar i lepršav ton prethodnika. Tako je i dalje riječ o šarmantnoj humorističnoj drami, čijeg glavnog junaka trese životni optimizam, romantičarski duh i uvjerenje da se svi problemi u životu mogu riješiti na manje-više bezbolan način. Kao i u svim ostalim nastavcima filmske priče o Antoineu Doinelu, u glavnoj je ulozi glumačka ikona novog vala, Jean-Pierre Léaud, dok je Léaudova partnerica opet Claude Jade (Topaz Alfreda Hitchcocka). Osnovna razlika u odnosu na prethodna tri filma o Antoineovim životnim, ljubavnim i drugim dilemama jest Truffautovo nastojanje da svog junaka predstavi kao mladog čovjeka na ključnoj razdjelnici između bezbrižne mladosti i niza zadaća koje donose zrelije godine.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]