Zajednički sto i postelja
 | Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
| Zajednički sto i postelja | |
|---|---|
 | |
| Izvorni naslov | Domicile conjugal |
| Režiser | François Truffaut |
| Producent | |
| Scenarist(i) | François Truffaut |
| Uloge | |
| Muzika |
|
| Žanr | Romantična komedija |
| Kinematografija | Néstor Almendros  |
| Montaža |
|
| Produkcija |
|
| Distributer |
|
| Premijera | 1970. |
| Trajanje | 92 minute |
| Zemlja | Francuska |
| Jezik | Francuski |
Zajednički sto i postelja (francuski: Domicile conjugal) francuski je film iz 1970. u režiji Françoisa Truffauta.
Radnja
[uredi | uredi izvor]Zaprosivši voljenu Christine (Claude Jade), 26-godišnji Antoine Doinel (Jean-Pierre Léaud) napokon je zaplovio u bračnu luku i čini se da više ništa ne može ugroziti sreću ovo dvoje mladih. Antoine tako uživa u poslu cvjećara, dok Christine radi kao profesorica violine. Također, ne mogu se požaliti ni na novi zajednički stan, u čijem su susjedstvu neobični, ali simpatični ljudi. Ipak, Antoine će nakon nezgode s cvijećem uskoro promijeniti posao i zaposliti se u jednoj američkoj firmi, koja se bavi maketama brodova na daljinsko upravljanje. Jednog dana upoznat će zavodljivu Japanku Kyoko (H. Berghauer). Unatoč Christininoj trudnoći, Antoine se upusti u vezu s Kyoko.
Općenito
[uredi | uredi izvor]Samo dvije godine nakon umjetničkog i komercijalnog uspjeha trećeg dijela sage o životu svog filmskog alter-ega, Antoinea Doinela, Ukradeni poljupci, francuski režiser François Truffaut snimio je novi nastavak Antoineovih filmskih dogodovština – Zajednički sto i postelja. Film govori o Doinelovom ulasku u brak, i to sa dugogodišnjom djevojkom Christine. Međutim, njihova će se veza vrlo brzo suoćiti s prvim krizama, te napokon i pravim razlozima za razvod. Unatoč ovom poprilićno ozbiljnom zapletu, koji je režiser ponovo poluautobiografski vezao za vlastita iskustva, Truffautov film zadržao je vedar i lepršav ton prethodnika. Tako je i dalje riječ o šarmantnoj humorističnoj drami, čijeg glavnog junaka trese životni optimizam, romantičarski duh i uvjerenje da se svi problemi u životu mogu riješiti na manje-više bezbolan način. Kao i u svim ostalim nastavcima filmske priče o Antoineu Doinelu, u glavnoj je ulozi glumačka ikona novog vala, Jean-Pierre Léaud, dok je Léaudova partnerica opet Claude Jade (Topaz Alfreda Hitchcocka). Osnovna razlika u odnosu na prethodna tri filma o Antoineovim životnim, ljubavnim i drugim dilemama jest Truffautovo nastojanje da svog junaka predstavi kao mladog čovjeka na ključnoj razdjelnici između bezbrižne mladosti i niza zadaća koje donose zrelije godine.
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]