Dopplerov efekt

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Dopplerov efekt

Dopplerov efekt je promjena posmatrane talasne dužine talasa zbog međusobnog približavanja ili udaljavanja izvora i promatrača.

Dopplerov efekt otkrio je Christian Doppler (1803-1853) 1842. godine na osnovu proučavanja promjene frekvencije svjetlosti koju emitiraju zvijezde u dvojnom sistemu (dvije zvijezde koje se okreću jedna oko druge), ali Dopplerov efekt eksperimentalno je potvrdio C.H.D. Buys Ballot 1845. godine na Utrechtskoj željezničkoj stanici uspoređujući zvuk trubača koji stoje na jednom mjestu i trubača koji se kreću.

Doplerov efekat nastaje kada se dva zvučna izvora približavaju jedan drugom, zvuk se čuje jače, ali kada se udaljavaju se čuje slabije.

Ta se promjena može opaziti u barem dvije različite pojave. Prvi je primjer razlika u visini tona kod automobila (ili vlaka) koji se približava te onog koji se udaljava. To se opažanje temelji na različitim gustoćama zvučnih talasa objekta koji se približava od onog koji se udaljava. Kao na slici, može se zamisliti da su fronte zvučnih talasa prikazane sivim linijama. Ako nam se automobil približava, fronte postaju gušće, te frekvencija zvuka koji se čuje raste. U obrnutom slučaju, fronte su rjeđe i frekvencija pada.

Drugi primjer je u opažanju svjetlosti svjetlećeg objekta koji se nekom brzinom približava ili se udaljava od posmatrača.

Općenito[uredi | uredi izvor]

U klasičnoj fizici (talasi u mediju), gdje brzine izvora i prijemnika nisu supersonične, veza između posmatrane frekvencije f i emitovane frekvencije f0 je data preko:

gdje je
brzina talasa u mediju
relativna brzina izvora u odnosu na medij
relativna brzina prijemnika u odnosu na medij.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]


Nedovršeni članak Dopplerov efekt koji govori o fizici treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.