Ekoton
Akumuliraju organske materije koje se onda prikupljaju po drveću, zbog čega je trska dalje prisutna u jezeru.
3 – Uključivanje svakog medija u druge, stvarajući više ekotona, koji su prikazani u složenijem obliku na slici 4.
5 i 6 – Rubovi šuma ili bankine tako da se ekoton značajno produžava, bez suvišnih dopuna okruženja.
7 – Skupna interpenetratcija medija (na rubu šume).
8 – Ekoton koji su mogle formirati i životinje, modificiranjem svoje okoline.
Ekoton je prelazno područje između dva bioma. To je mjesto gdje se susreću i integrišu dvije susjedne zajednice. Može biti uzak ili širok, lokalni (zone između polja i šuma) ili regionalni (prelazi između šumskih i pašnjačkih ekosistema). Ekotoni se mogu pojaviti na terenu kao postepeno miješanje dviju zajednica u širokom području ili se mogu manifestirati sa oštrim razdvajajućim linijama.[1][2][3][4]
Obilježja
[uredi | uredi izvor]Postoji nekoliko prepoznatljivih karakteristika svakog ekotona.
- Ekoton može imati vidnu tranziciju vegetacije, sa jasnim linijama između dvije ekološke zajednice. Na primjer, promjene u bojama trave ili živost biljaka mogu ukazivati na ekoton.
- Promjene u fizionomiji (fizičkom izgledu biljnih vrsta) mogu biti ključni pokazatelji. Istraživači uočavaju varijacije boje i promjene u visini biljaka.
- Promjene prisutnih vrsta mogu također signalizirati ekotone. Postoje specifični organizmi za jedan ili drugi ekoton.
Ostali faktori mogu ilustrirati ili nejasno ukazati na ekotone, na primjer, širenje sjemenki i pojava novih biljaka. Ovo je poznato kao prostorni efekt mase, koji je primjetan jer neki organizmi nisu u stanju da formiraju samoodržive populacije ako prelaze ekoton.
Ako različite vrste mogu opstati u obje zajednice dvaju bioma, onda se za ekoton smatra da ima bogatstvo vrsta. Biolozi to mjere prilikom proučavanja lanaca ishrane i uspješnosti organizama. I na kraju, obilje egzotičnih vrsta u ekotonu može otkriti prirodu bioma ili efikasnosti dvije zajednice koje dijele isti prostor.
Pošto je ekoton zona u kojoj se dvije zajednice integriraju, tu se mogu naći mnoge različite životne forme, u kompeticiji za isti prostor. Ipak, ekoton može kreirati različite ekosisteme.
Formiranje
[uredi | uredi izvor]Promjene u fizičkom okruženju mogu proizvesti oštre granice, kao u primjeru prijelaza između područja šuma i krčevina. Drugdje se vrste iz svake zajednice mogu postepeno pomiješati i zajedno se javiti kao jedinstvene lokalne vrste. Planinski masivi često stvaraju takve ekotone, zbog raznih klimatskih uvjeta na njihovim padinama. Oni također mogu pružiti granicu između vrsta zbog opstruktivne prirode njihovog terena. Kao rezultat toga, ekoton predstavlja pomak u dominaciji određenih vrsta. Ekotoni su posebno značajni za mobilne životinje, jer mogu iskoristiti više od jednog kompleksa staništa na kratkoj udaljenosti. Ekoton sadrži ne samo zajedničke vrste dodirujućih zajednica s obje strane, već može uključivati i veći broj visoko prilagodljivih vrsta koje imaju tendenciju da koloniziraju prelazna područja. Fenomen povećane raznolikosti biljaka, kao i životinja na raskrsnici zajednica, naziva se rubni efekat, koji se u osnovi javlja zbog lokalno šireg spektra prikladnih uvjeta okoliša ili ekoloških niša.
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Mayr E. (1970): Populatiomns, species, and evolution – An abridgment of Animal species and evolution. The Belknap Press of Harvard University Press, Cambridge, Massachussets and London, England, ISBN 0-674-69013-3.
- ^ Odum E. P., Barrett G. W. (2005). Fundamentals of Ecology. Brooks Cole, ISBN 978-0-534-42066-6.
- ^ Mučibabić S. (1960): Osnovi ekologije. Univerzitetu Sarajevu, Sarajevo.
- ^ Škrijelj R., Đug S. (2009): Uvod u ekologiju životinja.Prirodno-matematički fakultet Sarajevo, Sarajevo, ISBN 978 9958-592-03-4.