Epikotil
Epikotil je značajan organ za početne faze života biljke. To je područje stabljike klijanca iznad sjemenskih listova biljnog embriona (tj. kotiledona). Raste brzo, a ima hipogealno klijanje i produžuje stabljiku iznad površine tla. Česta zabluda je da je epikotil, bliži vrhu biljke, prvi dio koji se pojavljuje nakon klijanja. Prije će biti da je hipokotil područje stabljike između tačke spajanja kotiledona i korijena, gdje formira a kukasto lučnu formaciju tokom hipogealnog klijanja i izbijanja iz tla, omogućujući osjetljivijem tkivu plumule i apikalnog meristema da izbjegnu oštećenja od probijanja kroz tlo. Epikotil će se proširiti i oblikovat će mjesto vezanja vrhova izdanaka i lisnih primordija ili „prvih listova“. Kotiledoni mogu ostati podzemni ili biti gurnuti nadzemno s rastućim stabljikama, ovisno o datoj biljnoj vrsti.[1]
Šire gledano, stabljika je zračna os biljke koja nosi izdanke, lišće i cvjetove i prenosi vodu i minerale iz korijena, a hrane s mjesta sinteze do područja gdje se treba koristiti. Glavno stablo biljke je kontinuirano s korijenovim sistemom kroz tranzicijsku regiju koja se naziva hipokotil. U embrionu u razvoju hipokotil je embrionskaa os koja nosi listove klijanaca (kotiledone).
U fiziologiji biljaka, epikotil je embrionski izdanak iznad kotiledona. U većini biljaka epikotil će se vremenom razviti u listove biljke. U dikotiledona hipokotil je osnovno stablo ispod istrošenih kotiledona, a izdanak tik iznad toga je epikotil. U monokotiledona prvi izdanak koji izlazi iz zemlje ili iz sjemena je epikotil, iz kojeg izbijaju prvi izdanci i lišće.
Smatra se da izduživanje epikotila kontroliraju fitohromski fotoreceptori.
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]- "Epicotyl." A Dictionary of Biology. 2004. Encyclopedia.com. 3 Dec. 2015