Franjo Tahy

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Nadgrobna ploča Franje Tahyja

Franjo Tahy de Tahvár et Tarkő (1526. - 1573), hrvatski plemić.

Pripadao je velikaškoj porodici ugarskog porijekla, koja je posjede u Slavoniji stekla već u drugoj polovini 15. vijeka. Njegov otac Ivan Tahy bio je od 1524. do 1525. hrvatsko-slavonsko dalmatinski ban. Franji je bilo 10 godina kada mu je umro otac. Odgojen je u vojničkom okruženju i od mladosti je učestvovao u borbama s Turcima. Bio je zapovjednik carske vojske u južnoj Ugarskoj te Sigeta i Kanjiže te vladarev savjetnik i majstor carskih konjušara u Ugarskoj. Sredinom 16. vijeka Turci su zauzeli njegove posjede u Ugarskoj i Slavoniji. Zbog vojnih zasluga imao je jak oslonac na habsburškom dvoru te se povezao s najuglednijim velikaškim porodicama u Hrvatskoj.

Po svojoj ženi Jeleni Zrinskoj već je vrlo mlad postao šurjak Nikole Zrinskog. Godine 1564. kupio je polovinu susedgradsko-stubičkog vlastelinstva. Idućih godina se sukobljavao s porodicom Henning, posjednicima druge polovine vlastelinstva te sa seljacima koji su tražili da se Tahy udalji s vlastelinstva i da se uvede komorska uprava. Njegovi postupci dali su povod za tri seljačke bune (1567.-68., 1571.-72., te 1573). Vladareva komisija saslušala je 1567. godine 508 svjedoka u istrazi protiv Tahyja te sastavila zapisnik dugačak šest i po metara, ali unatoč svemu nije mu se ništa dogodilo. Iako su savremenici smatrali da su glavni uzrok Seljačke bune 1573. g. bili Tahyjevi postupci, novija istraživanja pokazuju da su dublji uzroci bili ekonomske prirode. Tahy je i nakon bune, iako teško bolestan, nastavio zlostavljati seljake. Dao je još za života napraviti svoju nadgrobnu kamenu ploču, koja se danas nalazi u Muzeju seljačkih buna u Gornjoj Stubici u stalnoj postavci muzeja.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]