Gondola

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Gondola je čamac za plovidbu u plitkim vodama uz minimalni gaz, te je tako jedinstven za Veneciju i njene brojne kanale, čime simbolizira ugled romantičnog grada.

Opis[uredi | uredi izvor]

Za gradnju gondole koristi se osam različitih vrsta drveta (jela, hrast, višnja, orah, brijest, mahagonij, ariš i limun) i sastoji se od 280 dijelova. Njen asimetrični oblik omogućuje lahko upravljanje sa samo jednim veslom kojim gondolijer vesla stojeći na krmi. Lijeva strana gondole je načinjena dužom od desne kako bi se stvorila ravnoteža zbog težine gondolijera.

Historija[uredi | uredi izvor]

U pismu dužda Vilalea Faliera iz 1094. godine prvi put se spominje gondola koja se tada, kao i danas, koristila za prijevoz putnika gradom. U 18. vijeku na kanalima grada je plovilo možda čak 14.000 gondola što znači da je Venecija bila jedan od najprometnijih vodenih puteva u svijetu. Danas ih je ostalo samo oko pet stotina i predstavljaju najčešće turističku atrakciju. Venecijska tradicija nalaže da se par koji se vozi u gondoli mora poljubiti ispod svakog mosta, kako bi vječno ostali zaljubljeni.