Gongorizam

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Portret Góngore

Gongorizam (po španskom pjesniku Luisu de Góngora y Argote) sinonim je za nejasnost i izvještačenost u poeziji. Predstavlja i španski književni stil. Pored tog značenja označava i čitav poetski pokret u kolonizovanoj Latinskoj Americi, koji je utjecao na poeziju kroz 17. vijek, pa sve do 18. vijeka. Gongorizam je utjecao na razvoj poezije u 20. vijeku.[1]

Primjer[uredi | uredi izvor]

Sonet[uredi | uredi izvor]

Dok ti zlato glatko, kosu, sunce vrelo
nadmašiti sjajem uzalud se kani,
dok zavidno nasred polja rascvjetani
bijeli ljiljan gleda bijelo tvoje čelo;

i dok usne tvoje, koje mame smjelo,
oči privlače više no karanfil rani,
i dok ti se gordo na plećima stani
vrat plemenit kao od mramora djelo;

uživaj u vratu, čelu, usni, kosi,
prije no to što mladost dade ti u trenu:
krin, karanfil, zlato, mramor - sve što si -
ne postane srebro il cv'jet koji svenu,

i ne ode s tobom, slično ljetnoj rosi,
u zemlju, dim i prah, ništavilo, sjenu.

[2]

O piscu[uredi | uredi izvor]

Slični pojmovi[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "gongorismo" (jezik: engleski).
  2. ^ Gongora y Argote, Luis de (1948). Sonetos completos.