Gortinski zakonik

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web-stranice ili drugi izvori).
Ako se pravilno ne potkrijepe pouzdanim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti obrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Wiki letter w.svg Ovaj članak je siroče zato što nema ili vrlo malo ima drugih članaka koji linkuju ovamo.
Molimo Vas da postavite linkove prema ovoj stranici sa srodnih članaka(23-02-2012)
Gortinski zakonik

Gortinski zakonik je najpotpuniji sačuvani epigrafski izvor starogrčkog, dorskog prava. Nastao je sredinom 5. vijeka p. n. e. u polisu Gortin na Kritu, nedaleko od Festosa, gdje ga je in situ (lat. na licu mjesta) otkrio 1884. Federico Halbherr.

Zakonik se sastoji od dvanaest kolumna i svaka kolumna regulira različito područije prava. Prva kolumna odnosi se na propise o sudskom postupku i zaštiti svojine nad robovima. Druga na krivičnu materiju i zaštitu pravnog morala i obitelji, treća i četvrta kolumna reguliraju složene vlasničke, nasljedne odnose.

Tekst je uklesan na četiri kamena bloka koji su sačinjavali zidove zgrade sudnice, a u rimsko doba iskorišćeni za gradnju Odeona. Ispisan je starim stilom "bustrofedon" (naizmjenično pisanje redova s lijeva na desno i s desna na lijevo) na dorskom dijalektu grčkog jezika. Sastoji se od 12 kolumni (stubaca) teksta sa po 53–56 redova, te se zbog obima i značaja često naziva grčkim Zakonom XII tablica. I kolumna odnosi se na propise o sudskom postupku i zaštiti svojine na robovima, II na krivičnu materiju i zaštitu polnog morala i porodice, III–IX regulišu složene svojinske, nasljedne i porodičnopravne odnose, IX i X uglavnom govore o raznim pitanjima obligacionog prava, X i XI o adopciji, a u posljednje dvije kolumne nalaze se razne dopunske odredbe.

Gortinski zakonik odražava vrijeme raspada patrijarhalnih porodica i jačanja privatne svojine, te se otud najvećim dijelom bavi nasljednim pravom, kao i regulisanjem ličnih i imovinskih odnosa u novom obliku porodice. Posebno mjesto zauzima ustanova epiklerata (kćerke-nasljednice, koja je poslije očeve smrti, ukoliko nema braće, sticala ovlašćenja prema porodičnoj imovini, no pod uslovom da se uda za strica ili drugog najbližeg rođaka). Pravni položaj žene je primjetno bolji nego u atinskom i rimskom pravu. Gortinski zakonik je karakterističan i po ograničavanju samopomoći, odsustvu principa taliona, te je očito da u dobroj mjeri unosi izmjene u postojeće običajno pravo, ali ga dijelom i preuzima, tako da neke njegove odredbe vode porijeklo još iz 7. vijeka p. n. e.