Habsburška Holandija

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Imperija Karla V

Habsburška Holandija ili Južna Holandija ili Austrijska Holandija je politička tvorevina koja je obuhvatala područje današnje Belgije i Luksemburga i postojala je od kraja rata za špansko naslijeđe godine 1714. pa do osvajanja od strane francuskih Revolucionarnih trupa 1795. godine, nakon čega je pripojena Francuskoj republici.

Pojedinačno je obuhvatala:

  • jednim dijelom vojvodstvo Brabant
  • vojvodstvo Limburg
  • vojvodstvo Luksemburg
  • jedan dio vojvodstva Geldern
  • jedan dio grofovije Flandrije
  • grofovija Namur
  • dio grofovije Henegau
  • gospodarstvo Tournai
  • gospodarstvo Mešelen
  • gospodarstvo Tournaisis

Historija[uredi | uredi izvor]

Nakon izumiranja španske linije Habsburgovaca izbio je rat za špansko naslijeđe. Kao posljedica toga jedan dio dotadašnje Španske Holandije pripao je Habsburškoj liniji ove dinastije. Tako je 1714. nastala Habsburška Holandija. Udruženi pobjednici ovog Rata bili su jedinstveni jedino po pitanju sprječavanja Francuske ekspanzije. Za južnu Holandiju to je značilo, da su u njoj smještene holandske i britanske tupe. Istovremeno je rijeka Šelda zatvorena za trgovinu i tako je Antverpen izgubio svoj značaj svjetskog trgovačkog centra.

Jedan od novih gradskih namjesnika postao je princ Eugen Savojski, kojeg je zamjenjivao Erkole Turinetti de Prie. Pošto Eugen Savojski nikada nije aktivno obavljao svoju dužnost, nije bio ni u stanju da dobije povjerenje staleža i građanstva. Godine 1724. je sestra cara Karla VI. nadvojvodkinja Marija-Elizabeta postala generalna guvernerka, 1744 slijedio je Karlo Aleksandar od Lotaringa, koji je prvih godina vladao skupa sa svojom ženom Marijom-Anom. Tokom rata za Austrijsko naslijeđe okupirani su od Francuza 1745-48. Godine 1780 vladao je Georg knez od Starhemberga, 1781. Albert Kazimir vojvoda od Saksen-Tešen. Iste godine naslijedila ga je Marija Kristina, nadvojvodkinja od Austrije kao suvladarka. Nakon kratkotrajne nezavisnosti "Republike ujedinjenih Holandskih Država" 1790. upravljao je od 1793-1794 Karlo Ludvig nadvojvoda od Austrije kao posljednji namjesnik.

Predmet razmjene[uredi | uredi izvor]

Habsburška Holandija je od Habsburgovaca nekoliko puta upotrebljena kao sredstvo za razmjenu. U Sedmogodišnjem ratu trebala je Francuska da je dobije u zamjenu za pomoć pri ponovnom osvajanju Šlezije. U toku Bavarskog rata za naslijeđe postojao je plan da se zamijeni Belgija za Bavarsku, ali su to Prusi spriječili. Tokom Francuskih revolucionarnih ratova Prusi su 1793. dali svoju podršku za ovu austrijsko-bavarsku razmjenu, da bi mogli da ostvare svoje ciljeve u podjeli Poljske između Pruske i Rusije. Do razmjene nije došlo jer je Austrija nakon Brabantske revolucije i prvog Francuskoj zaposjedanja uspjela kratkotrajno da ponovo osvoji ovu provinciju ali je 1794. ona konačno prešla u francuske ruke. Konačno je Austrija morala da je 1797 zamijeni za Veneciju.

Brabantska revolucija i Ujedinjene Belgijske Države[uredi | uredi izvor]

Stanovnici ove zemlje su se masivno bunili protiv centralizacije i apsolutističke reforme cara Josipa II (Jozefinizam). Ovaj otpor je 1789. prerastao u Brabantsku revoluciju i 1790. je proklamovana republika Ujedninjenih Belgijskih Država. Josipov brat Leopold II je uspio da smiri nerede, ali ne i da prevaziđe suprotnosti, koje su i tada postojale između Flamanaca na sjeveru i Walonaca na jugu. Nakon francuske okupacije 1. oktobra 1795. formalno je pripojena Francuskoj. Godine 1797 Austrija je mirom u Kampo Formiju predala Habsburšku Holandiju Francuzima. Mir iz Lunevila je 1801 ovo priznao u ime Svetog rimskog carstva.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]