Uključen je u rak dojke, najčešći je karcinom među kineskim ženama. Interferon α (IFNα) koristio se za liječenje različitih tipovba raka, uključujući rak dojke, ali je njegova antitumorska aktivnost relativno niska, što značajno ometa njegovu kliničku primjenu. U ovoj studiji primijenjen je sistem za skrining biblioteke peptida Ph.D.-12 za identifikaciju kratkog peptida koji se specifično veže za ćelije raka dojke MCF-7. Spajanjem MCF-7 vezujućeg peptida (MBP) sa C-terminalom IFNα, konstruirana inženjeriranu fuzijska molekula IFNα-MBP (IMBP) i ovaj novi fuzijski protein primijenjen je u liječenju raka dojke. Otkriveno je da je IMBP pokazao značajno veću aktivnost od divljeg tipa IFNα u inhibiranju rasta ćelijaa i induciranju ćelijskee apoptoze. Osim toga, IMBP je pojačao terapijsku učinkovitost hemoterapijeraka dojke na bazi doksorubicina, aktivacijom gena za zaustavljanje ćelijskog ciklusa i ćelijskih apoptoza, uključujući p53, p21, CDK2, ciklin A, kaspazu 9, Bcl-2 i Bax. Pojačana aktivnost sintetskog IMBP-a također je povezana s aktivacijom pretvarača signala i aktivacijom ciljnih gena transkripcije 1 (STAT1) na putu (STAT1, IFIT1, IFITM1 i MX1). Ovo istraživanje je procijenilo potencijalnu vrijednost sintetskog IMBP-a kao novog lijeka protiv raka dojke.[3]
^Si-Jie Li , Chun-Shui Liu, Hai-Jun Li, Yan Li, Lei Zhou, Jin-Cheng Li, Yi-Chang Chen, Tian-Qi Su, De-Hai Yu (2017): A novel engineered interferon-α hybrid molecule increases anticancer efficacy of doxorubicin in breast cancer chemotherapy. Int J Oncol, 51(3):949-958.|pmid: 28677808|doi: 10.3892/ijo.2017.4062
Ferrantini M, Capone I, Belardelli F (2007). "Interferon-alpha and cancer: mechanisms of action and new perspectives of clinical use". Biochimie. 89 (6–7): 884–93. doi:10.1016/j.biochi.2007.04.006. PMID17532550.
Nagata S, Mantei N, Weissmann C (1981). "The structure of one of the eight or more distinct chromosomal genes for human interferon-alpha". Nature. 287 (5781): 401–8. doi:10.1038/287401a0. PMID6159536. S2CID29500779.
Tecchio C, Huber V, Scapini P, et al. (2004). "IFNalpha-stimulated neutrophils and monocytes release a soluble form of TNF-related apoptosis-inducing ligand (TRAIL/Apo-2 ligand) displaying apoptotic activity on leukemic cells". Blood. 103 (10): 3837–44. doi:10.1182/blood-2003-08-2806. PMID14726404.
Wieczorek S, Dahmen N, Kasten M, et al. (2004). "A rare form of narcolepsy (HLA-DR2-) shows possible association with (functionally relevant) alpha-interferon gene polymorphisms". Psychiatr. Genet. 14 (1): 47–51. doi:10.1097/00041444-200403000-00008. PMID15091316. S2CID13012910.
Gómez-Benito M, Balsas P, Carvajal-Vergara X, et al. (2007). "Mechanism of apoptosis induced by IFN-alpha in human myeloma cells: role of Jak1 and Bim and potentiation by rapamycin". Cell. Signal. 19 (4): 844–54. doi:10.1016/j.cellsig.2006.10.009. PMID17158029.
Rajeswari DN, Selvaraj P, Raghavan S, et al. (2007). "Influence of HLA-DR2 on perforin-positive cells in pulmonary tuberculosis". International Journal of Immunogenetics. 34 (5): 379–84. doi:10.1111/j.1744-313X.2007.00703.x. PMID17845310. S2CID31073749.
Karauzum SB, Yasar D, Dirice E, et al. (2007). "Lack of BCL-2 confers interferon-alpha sensitivity to B-cell lymphomas". Growth Factors. 25 (2): 94–100. doi:10.1080/08977190701345515. PMID17852408. S2CID30719569.
