Ivan Bosco
Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
Ivan Bosco | |
---|---|
Rođenje | Becchi, Torino (danas: Colle don Bosco), Pijemontsko kraljevstvo | 16. august 1815.
Smrt | 31. januar 1888 Torino, Kraljevina Italija | (72 godine)
Ivan Bosco, sin Margarite i Franje, rođen je 16. august 1815. u selu Becchi kod Castelnuovo d'Asti (danas Castelnuovo don Bosco) blizu Torina. Roditelji su mu bili siromašni zemljoradnici. Kad je imao dvije godine, umro mu je otac. Njegova mati Margarita odgojila ga je uz velike napore, ali s ljubavlju. Učeći kako se obrađuje zemlja, Ivan je od nje naučio promatrati Božiju veličinu u zvjezdanom nebu, u bogatstvu plodova i u tuči koja je znala uništiti vinograde. Jedan tajanstveni san u devetoj godini naznačio je njegov životni put. Godine koje su slijedile nosile su pečat toga sna. Majka i sin naslućivali su novi put. Margarita je podnijela velike žrtve i učinila sve što je mogla da joj sin postane svećenik.
Imao je 26 godina kad je 1841. godine, kao istom zaređeni svećenik, došao u Torino. "Pođi gradom i dobro promatraj život!" - bio je savjet njegova duhovnog vođe. Najviše ga se dojmio susret s maloljetnim delikventima u zatvoru. Tada je odlučio: "Moram na svaki način spriječiti ovu tragediju mladih!" Na blagdan Bezgrešne, 8. decembra 1841. godine, približio se mladom doseljeniku, dječaku Bartolomeu Garelliju iz Astija. Tri dana kasnije imao je devet takvih sirotana. Broj se stalno povećavao. U ljeto 1842. bilo ih je osamdeset. Tako nastaje oratorij. Među dječacima kojima je don Bosco bio otac i učitelj našlo se i onih koji su ga željeli nasljedovati. Tako je nastala Salezijanska družba - Družba svetog Franje Saleškog.
Najveće djelo koje je don Bosco ostavio Crkvi jest njegov "preventivni sistem" u odgoju djece i mladih. Kad bi ga zapitali za tajnu uspješne "prisutnosti među mladima", koja je velike zavode pretvarala u "obitelji" gdje se svi vole, odgovarao je s tri riječi: razum, vjera, ljubaznost. Kad nema prijetnji, nego se urazumljuje odgajanika, kad je Bog "domaćin kuće", kad nema straha jer vlada ljubav, onda je to prava obitelj. Don Bosco je umro u zoru 31. januara 1888. godine. Salezijancima koji su bdjeli uz njegov krevet šaptao je posljednjim snagama: "Volite se kao braća. Činite dobro svima, zlo nikome ... Recite mojim dečkima da ih sve čekam u nebu."