Juraj IV Zrinski
.JPG)
Juraj IV Zrinski (mađarski: Zrínyi IV. György; 13. april 1549 – 4. maj 1603) bio je hrvatski velikaš iz roda knezova Zrinskih.
Biografija
[uredi | uredi izvor]Sin je hrvatskog bana Nikole Šubića Zrinskog Sigetskog i njegove prve supruge grofice Katarine Zrinski (rođ. Frankopan).
Živio je u svom dvorcu u Čakovcu, a kao i njegov otac, obavljao je dužnost glavnog rizničara hrvatsko-ugarskog kralja. Uz to, bio je i veliki župan Zaladske županije, kantona na jugozapadu Mađarske.
Od rane mladosti prihvatio je Zrinski ideje reformacije u katoličkoj crkvi, odnosno protestantizam, i u hrvatske župe dovodio luteranske svećenike. To je izazvalo revolt katoličkih svećenika, kao i stanovništva, većinom odanog rimskom papi.
Početkom 70-ih godina 16. stoljeća osnovao je Juraj Zrinski štampariju u Međimurju, u naselju Nedelišće, udaljenom nekoliko kilometara od Čakovca. Godine 1574. tamo je izdana prva i najstarija sačuvana knjiga na kajkavskom narječju hrvatskog jezika poznata pod nazivom "Decretum tripartitum", koju je za štampanje pripremio varaždinski javni bilježnik Ivanuš Pergošić. To je zapravo bio prijevod mađarskog originala te knjige pravnih propisa, čiji je autor István Verböczy.
Juraj Zrinski bio je oženjen groficom Annom D'Arco, s kojom je imao sina Nikolu. Nakon njene smrti 1570, ponovo je stupio u brak, i to s groficom Sofijom Stubenberg. Ona mu je rodila četvero djece, među kojima sina Jurja V, kasnijeg hrvatskog bana.
.JPG)
Kao i njegovi preci i potomci, ratovao je protiv Turaka. Tako je početkom 1572. s pribiližno 3000 konjanika i pješaka preduzeo vojni pohod na istok, u Slavoniju, gdje su Osmanlije učvrstili svoju vlast, te poharao i spalio više sela u ondašnjem Požeškom sandžaku, te odnio znatan ratni plijen, ponajviše stoku.
Dana 29. maja 1579. dodijelio je Zrinski privilegije stanovnicima podgrađa čakovečke utvrde, čime je Čakovec priznat kao trgovište i stvorena je osnova za daljnji razvoj naselja. Taj se dan danas obilježava kao Dan Grada Čakovca.
Juraj Zrinski je umro 1603. u malom mjestu Vép na zapadu Mađarske, a pokopan je u porodičnoj grobnici u samostanu u Svetoj Jeleni, nedaleko Čakovca, gdje je sahranjena i glava njegovog oca Nikole.