Idi na sadržaj

Klasični japanski jezik

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Klasični japanski jezik (jap. chūko nihongo) je naziv za japanski jezik korišten između 794. i 1185. godine, u razdoblju poznatom kao Period Heijan. On je nasljednik starojapanskog.

Historija

[uredi | uredi izvor]

S obzirom da je starojapanski preuzeo i prilagodio kinesko pismo za pisanje japanskog jezika, tokom klasičnog perioda pojavila su se dva nova pisma: hiragana i katakana. Ovaj razvoj uprostio je pisanje i donio novo doba u književnosti sa klasicima, kao što su Priča o Gendžiju (源氏物語, Genji Monogatari), Priča o sijekaču bambusa (竹取物語; Taketori Monogatari), Priče o Isi (伊勢物語, Ise monogatari) i mnoge druge.

Fonemi

[uredi | uredi izvor]

Glavne fonološke promjene su karakteristika ovog perioda.

a i u e o
ka ki ku ke ko
ga gi gu ge go
sa shi su se so
za ji zu ze zo
ta chi tsu te to
da ji(du) zu(du) de do
na ni nu ne no
ha hi hu he ho
ba bi bu be bo
ma mi mu me mo
ya   yu   yo
ra ri ru re ro
wa   wo   n

Fonetika

[uredi | uredi izvor]

Vokali

[uredi | uredi izvor]
  • /a/: [a]
  • /i/: [i]
  • /u/: [u]
  • /e/: [je][1][2][3]
  • /o/: [wo]

Konsonanti

[uredi | uredi izvor]

/k, g/

[uredi | uredi izvor]

/k, g/: [k, g]

/s, z/

[uredi | uredi izvor]

Teorije za /s, z/ uključuju [s, z], [ts, dz] i [ʃ, ʒ]. Moglo je varirati u zavisnosti od sljedećeg vokala, kako to biva u modernom japaskom.

/t, d/

[uredi | uredi izvor]

/t, d/: [t, d]

/n/: [n]

/h/ se nastavio fonetički postojati kao [ɸ]. Postojao je jedan izuzetak: U 11. vijeku, međuvokalno /h/ se izgovaralo kao w].

/m/: [m]

/y/: [j]

/r/: [r]

/w/: [w]

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Kondō, Nihongo no Rekishi, pages 67-71
  2. ^ Yamaguchi, Nihongo no Rekishi, pages 43-45
  3. ^ Frellesvig, page 73


Nedovršeni članak Klasični japanski jezik koji govori o lingvistici treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.