Konj s hvataljkama

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Gimnastičar na konju s hvataljkama

Konj s hvataljkama jest gimnastička sprava. Na takmičenjima na njoj vježbaju samo muškarci i smatra se jednom od težih sprava.

Historija[uredi | uredi izvor]

Sprava je stara stoljećima, a izumljena je kao vještački konj na kojem su vojnici vježbali uzjahivanje i sjahivanje.[1]

Općenito[uredi | uredi izvor]

Vježbe na konju s hvataljkama moraju se izvoditi lagahno, kontinuirano, s jednim lancem kružnih i klatnih pokreta, sunožnih kružnih pokreta (kola), makazastih pokreta (striževi), a uz upotrebu svih ostalih dijelova sprave. Kapacitet pokreta koje jedno tijelo može izvesti s ekstremnom preciznošću sastavljen je od kružnih elemenata, a ukomponiranih u jednu cjelinu sa svim ostalim elementima, te čini jednu elegantnu kompoziciju. Elementi snage i izdržljivosti na ovoj spravi nisu dozvoljeni.

Dimenzije[uredi | uredi izvor]

  • Visina: 115 cm, uključujući i približno 20 cm visine strunjače
  • Dužina na vrhu: 160 cm ± 1 cm
  • Dužina na dnu: 155 cm ± 1 cm
  • Širina na vrhu: 35 cm ± 1 cm
  • Širina na dnu: 30 cm ± 1 cm
  • Visina hvataljki: 12 cm ± 0,5 cm
  • Razdaljina među hvataljkama: 40–45 cm (može se podešavati)

Olimpijski pobjednici[uredi | uredi izvor]

Igre Zlato Srebro Bronza
Atina 1896.  Louis Zutter (SUI)  Hermann Weingärtner (GER) Nije dodijeljena
Pariz 1900. Nije bio u olimpijskom programu
St. Louis 1904.  Anton Heida (USA)  George Eyser (USA)  William Merz (USA)
19081920. Nije bio u olimpijskom programu
Pariz 1924.  Josef Wilhelm (SUI)  Jean Gutweninger (SUI)  Antoine Rebetez (SUI)
Amsterdam 1928.  Hermann Hänggi (SUI)  Georges Miez (SUI)  Heikki Savolainen (FIN)
Los Angeles 1932.  István Pelle (HUN)  Omero Bonoli (ITA)  Frank Haubold (USA)
Berlin 1936.  Konrad Frey (GER)  Eugen Mack (SUI)  Albert Bachmann (SUI)
London 1948.  Heikki Savolainen (FIN)
 Veikko Huhtanen (FIN)
 Paavo Aaltonen (FIN)
Nije dodijeljena
Helsinki 1952.  Viktor Čukarin (URS)  Hrant Šahinjan (URS)
 Jevgenij Korolkov (URS)
Nije dodijeljena
Melbourne 1956.  Boris Šahljin (URS)  Takashi Ono (JPN)  Viktor Čukarin (URS)
Rim 1960.  Eugen Ekman (FIN)
 Boris Šahljin (URS)
Nije dodijeljena  Shuji Tsurumi (JPN)
Tokio 1964.  Miroslav Cerar (YUG)  Shuji Tsurumi (JPN)  Jurij Capenko (URS)
Meksiko 1968.  Miroslav Cerar (YUG)  Oll Laiho (FIN)  Mihail Voronjin (URS)
München 1972.  Viktor Klimenko (URS)  Sawao Kato (JPN)  Eizo Kenmotsu (JPN)
Montréal 1976.  Zoltán Magyar (HUN)  Eizo Kenmotsu (JPN)  Nikolaj Andrijanov (URS)
 Michael Nikolay (GDR)
Moskva 1980.  Zoltán Magyar (HUN)  Aleksandar Ditjatin (URS)  Michael Nikolay (GDR)
Los Angeles 1984.  Li Ning (CHN)
 Peter Vidmar (USA)
Nije dodijeljena  Timothy Daggett (USA)
Seoul 1988.  Ljubomir Geraskov (BUL)
 Zsolt Borkai (HUN)
 Dmitrij Bilozerčev (URS)
Nije dodijeljena
Barcelona 1992.  Pae Gil-Su (PRK)
 Vitalij Ščerbo (EUN)
Nije dodijeljena  Andreas Wecker (GER)
Atlanta 1996.  Li Donghua (SUI)  Marius Urzică (ROU)  Aleksej Njemov (RUS)
Sydney 2000.  Marius Urzică (ROU)  Éric Poujade (FRA)  Aleksej Njemov (RUS)
Atina 2004.  Teng Haibin (CHN)  Marius Urzică (ROU)  Takehiro Kashima (JPN)
Peking 2008.  Xiao Qin (CHN)  Filip Ude (CRO)  Louis Smith (GBR)
London 2012.  Krisztián Berki (HUN)  Louis Smith (GBR)  Max Whitlock (GBR)
Rio de Janeiro 2016.  Max Whitlock (GBR)  Louis Smith (GBR)  Alexander Naddour (USA)
Tokio 2020.  Max Whitlock (GBR)  Lee Chih-kai (TPE)  Kazuma Kaya (JPN)

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Janssen & Fritsen presents: History of the Pommel Horse". Pristupljeno 13. 2. 2017.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]