Gimnastika

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Skulptura gimnastičarke

Gimnastika, čije ime potiče od stare grčke riječi za disciplinarne vježbe, je kombinacija motoričkih vještina i sposobnosti kao što su: koordinacija, gracioznost, spretnost, snaga, fleksibilnost itd., a to sve zajedno ukomponovano sa akrobatskim vještinama, koje izvode podjednako i muškarci i žene na mnogo nivoa, od lokalnih klubova, škola, fakulteta, univerziteta kao i na državnim i međunarodnim takmičenjima.

Danas ovaj sport sjedinjuje sedam kategorija a to su: sportska gimnastika, ritmička gimnastika, skokovi na trampolini, sportski aerobik, sportska akrobatika i tzv. opća gimnastika. Međunarodno upravljačko tijelo je Međunarodna gimnastička federacija (FIG - Fédération International de Gymnastique), smještena u Moutieru - Švicarska.

Termin gimnastika odnosi se i na tjelesne vježbe koje se koriste u preventivne svrhe za liječenje oboljelih kojima se pomaže da se olakša ili ukloni nelagodnost u uspostavljanju normalnih funkcija lokomotorni aparat.

Historija[uredi | uredi izvor]

Antičko doba[uredi | uredi izvor]

Prvi gimnastičari su bili akrobati koji su to izvodili u starom Egiptu. U 2. mileniju p. n. e. muškarci i žene Krete za vrijeme minojske kulture razvili su umjetnost skakanja na bikovima. U ovom skakanju trkač bi skakao prema biku koji juriša, zgrabio bi njegove rogove i kad ga ovaj zbaci u zrak izvodio bi razne akrobacije u zraku prije nego što padne na bikova leđa, a zatim bi sjahao jednim brzim pokretom. U staroj Grčkoj, razvila su se tri posebna programa gimnastičkih vježbi:

  1. Za održavanje dobre tjelesne kondicije;
  2. Vojnu obuku;
  3. Kao dio uvježbavanja za sportiste.

Gimnastika je uvedena u ranoj Grčkoj civilizaciji da olakša tjelesni razvoj kroz serije vježbi uključujući: trčanje, skakanje, plivanje, hrvanje i dizanje utega. Mjesta gdje se ova aktivnost upražnjavala nazivala su se Gymnazium, a većina vježbača su doslovice u to vrijeme vježbali goli bez ikakve odjeće na sebi od čega potječe riječ Gymnos - go.

Tjelesna sposobnost je bila visoko cjenjena aktivnost u Staroj Grčkoj, muškarci i žene su sve više uzimali učešća u energičnim gimnastičkim vježbama. Rimljani, poslije osvajanja Grčke, su razvili ove aktivnosti u više formalan sport, a koristili su gimnastičku dvoranu za pripremu svojih legija za rat. Padom Rimske imperije, nestao je interes za gimnastiku i ona je više ostala samo kao oblik zabave.

Moderna gimnastika[uredi | uredi izvor]

Britanske gimnastičarke na Olimpjskim igrama u Londonu 1908.

Godine 1774. Prus, Johann Bernhard Basedow je uveo tjelesne vježbe drugim oblikom nastave u njegovoj školi u Dessau, Saksonska. Ovim činom počela je modernizacija gimnastike a tako i tendencija germanskih zemalja ka stavljanju sporta u prvi plan. Kasnih 1700. godina Friedrich Ludwig Jahn iz Njemačke je razvio vratilo, razboj, gredu i skokove i on više od bilo koga drugog se smatra ocem moderne gimnastike. Gimnastika je procvjetala u Njemačkoj 1800. godine, dok u Švedskoj graciozniju formu ovog sporta koja naglašava ritmičke pokrete razvio je Gutz Muth. Švedski sistem, koji je osmislio gimnastičar Pehr Henrick Ling, on naglašava sa druge strane ritam i koordinaciju kroz vježbe koje se izvode sa obručima, čunjevima i malim loptama. Otvaranje Jahnove škole [1881]. godine u Berlinu, da bi se promovirala njegova verzija sporta je propraćeno osnivanjem mnogih klubova u Evropi. Ovaj sport je uveo u Sjedinjene Američke Države dr. Dudley Allen Sargent, koji je bio učitelj gimnastike na nekoliko SAD univerziteta i to negdje u periodu pred građanski rat, on je dobio priznanje zato što je izumio više od 30 gimnastičkih sprava. Najveći dio razvoja gimnastike SAD je bio usmjeren na aktivnosti emigranata iz Evrope, koji su uveli ovaj sport u njihovim novim gradovima u 1880-im godinama. Klubovi su osnivani kao Turnverein i Sokol grupe, a u čemu su kompletne porodice uzimale učešća. Moderna gimnastika isključuje neke tradicionalne programske tačke kao sto su dizanje tegova i hrvanje, a ističe formu prije nego lično rivalstvo.

Prema nekim podacima prvo takmičenje na spravama je održano 1877. godine u Čehoslovačkoj. Sa stvaranjem Međunarodne gimnastičke federacije 1888. godine, napravljen je presudan korak u osmišljavnju vježbi na spravama, kao sporta, odnosno sportske gimnastike. Za 1881. godinu je moguće označiti kao uključenje ovog sporta u široki spektar sportova. Međunarodna gimnastička federacija označava danas jednu od najstarijih svjetskih sportskih federacija u koju je učlanjeno više od 150 zemalja sa svih kontinenata svijeta. Muška gimnastika je bila na rasporedu na prvim Olipijskim igrama 1896. u Ateni, a nalazi se u Olimpijskom programu kontinuirano od 1924. godine.

Mnoge zemlje, ne one koje su bile tradicionalna glavna potpora u to vrijeme SSSR, Japan, Istočna i Zapadna Njemačka i druge istočno-evropske nacije počele su promovirati gimnastiku, naročito za žene; među ovim zemljama su bile Kina i SAD. Na Olimpijskim igrama u Los Angelesu 1984. godine, Mary Lou Reton iz SAD je osvojila pet zlatnih medalja uključujući i zlatnu medalju u generalnom plasmanu. Vitaly Scherbo iz Objedinjenog Tima (ime pod kojim su se takmičili sportaši bivšeg SSSR 1992. godine u Barseloni) je osvojio nečuvenih šest zlatnih medalja. SAD je osvojio zlatnu medalju po pvi put na Olimpijskim igrama u Atlanti 1996. godine, gdje se isticala hrabra Kerri Strug koja je iako povrijeđena donijela zlato u ekipnom takmičenju SAD. Aleksei Nemov iz Rusije je osvojio četiri zlatne medalje na dvije olimpijade, osvajajuci šest medalja na pojedinačnom plasmanu po spravama na natjecanju 1996. godine i još na Olimpijskim igrama u Sidneyju 2000. godine. Na Olimpijskim igrama u Ateni 2004. godine dominirale su gimnastičarke iz Rumunije na čelu sa Catalina Ponor koja je i osvojila tri zlatne medalje, epitet najbolje reprezentacije u muškoj gimnastici nakon višegodisnje pauze je zasluženo ponio Japan, a u ženskoj konkurenciji Rumunija. Gimnastika danas doživljava izuzetnu ekspanziju po cijelom svijetu tako da se uključuju i one zemlje koje tradicionalno nisu nikad bile prisutne.

Ocjenjivanje[uredi | uredi izvor]

Osnovna namjena i cilj Pravilnika za ocjenjivanje je osiguravanje što objektivnijeg vrednovanja vježbi u muškoj i ženskoj sportskoj gimnastici na regionalnim, nacionalnim i međunarodnim natjecanjima.

  • Osigurati prepoznavanje najboljeg sportaša na bilo kojem takmičenju.
  • Usmjeriti trenere i vježbače u kreiranju vježbi.
  • Dati i druge informacije često potrebne sucima, trenerima i vježbačima na natjecanju.

Sastav sudačkih komisija na spravama:[uredi | uredi izvor]

Na svim službenim natjecanjima FIG (Olimpijske igre, Svjetska prvenstva i završnica Svjetskog kupa) sudačka komisija se sastoji od:

  • Predsjednika sudačke komisije sprave koji odgovra za rad A i B komisije i član je ili zastupnik MTO i ŽTO.
  • A komisija, koja se sastoji od dva člana, od kojih bar jednog imenuje FIG MTO i ŽTO, u skladu sa najnovijim Tehničkim pravilnikom FIG.
  • B komisija, koja se sastoji od šest sudaca.
  • Dodatnih sudaca i pomoćnika:
    • dva linijska suca na parteru
    • mjeritelj vremena izvedbe vježbe na parteru i/ili vremena zagrijavanja
    • raznih pomagača za izračun ocjena, administratora, računalnih operatera itd., ovisno o zahtjevima samog takmičenja.

Veličina i sastav sudačkih komisija moraju biti nepromjenjivi tokom cijelog takmičenja (kvalifikacije, ekipno, višeboj ili završnice po spravama).

Modifikacije odredbi su moguće i prihvatljive za sva ostala međunarodna takmičenja, prvenstva kontinenata te nacionalna i lokalna takmičenja.

U takvim slučajevima, primjenjuje se se pravilo o dozvoljenoj razlici između srednjih oduzimanja. Na takmičenjima sa četiri ili manje B sudaca, razlika dviju srednjih ocjena ne smije biti veća od:

  • >0.00 – 0.40 (0.10)
  • >0.40 – 0.60 (0.20)
  • >0.60 – 1.00 (0.30)
  • >1.00 – 1.50 (0.40)
  • >1.50 – 2.00 (0.50)
  • >2.00 (0.60)

Zadaće sudačkih komisija sprava tokom takmičenja[uredi | uredi izvor]

Nastup Shawn Johnson na parteru

Predsjednik sudačke komisije sprave, između ostalog ima sljedeće zadaće:[uredi | uredi izvor]

  • Koordinira i nadzire rad svih članova sudačke komisije sprave.
  • Posreduje između sudačke komisije sprave i predsjednika sudačke komisije takmičenja.
  • Brine se o efikasnosti odvijanja takmičenja na njegovoj spravi (uključujući i vrijeme zagrijavanja) te još:
    • Vježbaču daje znak za početak izvođenja vježbe, koja mora započeti najkasnije 30 sekundi nakon znaka.
    • Potvrđuje završetak izvođenja vježbe.
  • Aktivno i tačno sudi oba aspekta (početnu ocjenu i izvedbu) svake vježbe na takmičenju na spravi za koju je odgovoran i to mora činiti na isti način koji to čine članovi A i B komisije.
  • Nadzire sve ocjene i konačnu ocjenu za svaku izvedenu vježbu.
  • Brine se da vježbač dobije ispravnu ocjenu, uz odobrenje predsjednika sudačke komisije takmičenja i u skladu s Tehničkim pravilnikom, može promjeniti krajnje neispravnu ocjenu. Takva radnja može rezultirati kažnjavanjem jednog ili više sudaca.
  • Posreduje između dva člana A komisije te određuje početnu ocjenu, ako se oni ne mogu složiti.
  • Određuje dodatna oduzimanja i kazne (izlazak iz prostora partera, disciplinski prekršaji itd.) prema Pravilniku za ocjenjivanje.
    • Dodatna oduzimanja za loše ponašanje i sl. Od konačne ocjene, prije objave ocjene.
    • Dodatna oduzimanja na parteru za prekoračenje vremena i izlazak iz prostora partera računa od konačne ocjene, prije objave ocjene.
  • Primjenjuje Sudački pravilnik u svrhu nadzora poštivanja konkretnih pravila, poštivanja konzistentnosti sudaca.

Članovi A-komisije imaju, između ostalih i sljedeće zadaće:[uredi | uredi izvor]

  • Sudija A1 (tehnički asistent) (imenovan od strane FIG)
    • Pomaže predsjedniku sudačke komisije sprave i istovremeno je koordinator i član A-komisije.
    • Izvještava predsjednika sudačke komisije sprave o nedostatku posebnih zahtjeva i o ostalim oduzimanjima od početne ocjene.
    • Podnosi početnu ocjenu predsjedniku sudačke komisije sprave ili ga izvještava da se članovi A komisije ne mogu saglasiti u određivanju početne ocjene.
    • Na kraju takmičenja, podnosi kratki izvještaj predsjedniku sudačke komisije sprave (problemi suđenja, prekršaji ili nejasnoće u vrednovanju vježbi s navadenim imenima dotičnih vježbača).
    • U roku od 2 mjeseca od takmičenja i na jednom od službenih FIG jezika, predsjedniku TO i predsjedniku sudačke komisije sprave, podnosi pisani izvještaj o sadržaju svih vježbi koje je sudio.

Zadaće A1 i A2 sudija jesu:[uredi | uredi izvor]

  • Ocjenjivanje sadržaja vježbe. Ova zadaća uključuje sljedeće:
    • Utrvrđuju posebne zahtjeve i procjenu da li ispunjava uslove za priznavanje.
    • Utvrđuju da li su ispunjeni minimalni težinski zahtjevi.
    • Određuju vrijednost bonus elemenata i veza.
    • Određuju ispravnu početnu ocjenu.
  • Vrednuje sve elemente u skladu sa odredbama.
  • Oba člana A komisije rade nezavisno, ali se smiju međusobno konsultirati.
  • Da bi pravilno izvršili svoje zadaće, moraju tačno zapisivati sadržaje vježbi.

Članovi B-komisije imaju, između ostalih i sljedeće zadaće:[uredi | uredi izvor]

  • Svaki član B-komisije nezavisno i bez konsultacije s drugim sudijama, ocjenjuje vježbu i određuje broj odbitaka za tehničke i estetske greške u izvedbi elemenata te greške u skladnosti vježbe.
  • Svaki član B-komisije mora izračunati i podnjeti svoja oduzimanja unutar 10 sekundi nakon završetka vježbe. Prikaz svih ocjena B-komisija mora biti istovremen i do tog trenutka niti jedan član B-komisije ne smije vidjeti ocjenu drugog člana.
  • Članovi B-komisije ocjenjuju sve izvedbene dijelove vježbe prema važećim odbredbama.
  • Moraju ispunjavati sve obaveze.

Linijske sudije[uredi | uredi izvor]

Oni moraju signalizirati predsjedniku sudijske komisije sprave sve uočene prekršaje i o njima podnijeti pisani izvještaj.

Mjeritelji vremena[uredi | uredi izvor]

Mjeritelj vremena na parteru mora vježbaču, A i B komisiji signalizirati ili dati čujan znak na 60 i 70 sekundi od početka vježbe. U slučaju prekoračenja dozvoljenog vremena, ako nema kompjuterskog mjerenja, dužan je predsjedniku sudačke komisije sprave podnjeti pisani izvještaj o prekoračenom vremenu većem od 70 sekundi.

Ocjenjivanje takmičarskih vježbi[uredi | uredi izvor]

Muški preskok

Na svim spravama nalaze se dvije neovisne sudijske komisije (A i B komisija).

A-komisija[uredi | uredi izvor]

  • Težine
  • Posebni zahtjevi
  • Bonus bodovi
  • Uzima ukupno 9 najboljih elemenata i pridodaje se saskok
  • Ne više od 4 elementa iz svake grupe
  • Ocjenjivanje sudije započinju od 0.00 bodova

B-komisija[uredi | uredi izvor]

  • Izvedba vježbe (tehnika izvedbe, položaj tijela i sklad)
  • Zadatak B komisije je da bilježi samo greške u tehničkoj i estetskoj izvedbi svakog pojedinog elementa
  • Ocjenjivanje počinje od 10.00 prema dole (odbitci mogu biti u desetinkama boda (npr. 0.70 boda ; 1.00 bod) ili u 5 stotinki boda (npr: 0.35, 0.75 itd)
  • Najmanji i najveći odbitak se odbijaju i uzima se aritmetička sredina preostale 4 ocjene

A + B = konačna ocjena =[uredi | uredi izvor]

A komisija odrđuje početnu ocjenu vježbe, a B komisija registrira ivedbene greške obzirom na tehniku izvedbe, položaj tijela i sklad izvedbe vježbe.

Vrijednosti specijalnih zahtjeva grupa elemenata[uredi | uredi izvor]

Ovim dijelom ocjene sudac, pored vježbačevih osobnih i tehničkih sposobnosti vrednuje raznolikost kretnji u kreiranju vježbi. Svaka sprava ima pet grupa elemenata označenih sa I, II, III, IV i V. U svoju vježbu, vježbač mora ugraditi najmanje po jedan elemenat iz svake grupe koju sudačka A komisija nagrađuje sa dodatnih 0.50 bodova. Svaki nedostajući posebni zahtjev kažnjava se odbitikom od strane A komisije.

  • 1.-4. grupa 0.5
  • Saskok:
    • ako je A ili B = 0.0
    • ako je C = 0.3
    • ako je D, E i F = 0.5

Bonus bodovi[uredi | uredi izvor]

Pobjednički podijum

Ovim dijelom ocjene A komisija može nagraditi vježbača sa dodatnim bodovima za izvedbu teških elemenata i veza između njih. Na taj način svrha bonus bodova je da bolje razluči najteže vježbe koje sadrže D, E i F/G elemente i veze među njima.

Bonus bodovi mogu biti dodjeljeni samo za tehnički i položajno izvedene elemente i veze. Bonus bodovi se dodjeljuju samo za pojedine “teške” elemente i veze među njima koji su izvedeni bez velikih grešaka.

Ponavljanje elemenata u vježbi[uredi | uredi izvor]

Elemenat u vježbi ne smije biti ponovljen, osim ako je vježba prekinuta uzrocima van kontrole vježbača. Ako vježbač padne sa ili na spravu, ima pravo izbora nastaviti vježbu elementom nakon pada ili, u svrhu priznavanja težine, ponoviti elemenat iz kojeg je pao. Ni jedan elemenat sa istim indentifikacijskim brojem ne smije se ponoviti za priznavanje težinskog zahtjeva ili u cilju sticanja bonus bodova. To se primjenjuje i na elemente u vezama (osim u situacijama na konju s hvataljkama i krugovima) itd.

Određivanje tehničkih i estetskih grešaka[uredi | uredi izvor]

Svaki elemenat određen je savršenom izvedbom kretnji ili zadržanim položajem. Sva odstupanja od ispravne izvedbe, određuje se iznos odbitaka za male, srednje ili velike greške i pad sa sprave. Primjenjuju se sljedeći odbici za svako uočeno estetko ili tehničko odstupanje od očekivane isprave izvedbe. Odbitci moraju biti jednaki bez obzira na težinu elementa:

  • Mala greška 0.10
  • Srednja greška 0.30
  • Velika greška 0.50
  • Pad sa sprave 0.80

Sportska gimnastika za muškarce i žene[uredi | uredi izvor]

Sportska gimnastika je po svojim karakteristikama polistrukturalni konvencionalni sport. Takmičarske kompozicije sastavljene su iz niza raznovrsnih vježbi, specifičnih za svaku spravu. Osnova svih takmičenja je gimnastički višeboj, koji obuhvata takmičenje u vježbanju na više sprava.

Po Olimpijskom rasporedu muškarci se takmiče u sljedećim disciplinama:

Žene nastupaju u sljedećim disciplinama:

Oprema za muškarce i žene[uredi | uredi izvor]

Muškarci[uredi | uredi izvor]

Na konju s hvataljkama, krugovima, razboju i vratilu svaki gimnastičar vježba u dugačkim hlačama, atletskoj majici, čarapama i patikama (ili samo čarape)...

U vježbanju na parteru i preskoku koriste kratki šorc, atletsku majicu, čarape, patike (ili nastupaju bosi). Gimnastička oprema jedne ekipe treba biti ista. Nošenje majice na takmičenju je obavezno.

Žene[uredi | uredi izvor]

Gimnastičarke nose vježbaći triko (obično sa dugim rukavima), gimnastičke patike (ali mogu nastupati i bose).

Muške discipline[uredi | uredi izvor]

Parter[uredi | uredi izvor]

Dimenzije partera iznose 12 x 12 metara, sa dodatnom zaštitom od 1 metar sa svake strane. Za izvođenje vježbi na parteru prostor mora imati elastičnu podlogu koja dozvoljava gimnastičarima energične pokrete tokom odskoka i doskoka sa tla. Pokrovni materijal ne smije izazvati povrede vjezbača, poput opekotina na koži. Vježbe na parteru uključuju pokrete koji moraju da demonstriraju: snagu, fleksibilnost, ravnotežu, gracioznost, skokove itd. Svaka vježba mora se sastojati od pokreta kombinovanih kao što su salta oko uzdužne i poprečne ose.

Tokom izvedbe vježbe gimnastičar treba iskoristiti cijeli parter, a vježbe moraju biti naglašene izrazima i izvršenim radnjama tokom vježbi. Maksimalno trajanje vježbe iznosi 90 sekundi. Tjelesne izvedbe i tehnička izvršenja moraju biti ujedinjene sa maštom i izrazom u jedinstvenoj i ekskluzivnoj stvarnosti. To su karakteristike koje moraju donjeti izražajnost gimnastičareve sposobnosti do perfekcije, kao i suštinu ili moraju biti zapanjujuće kompleksnosti.

Konj s hvataljkama[uredi | uredi izvor]

Konj sa hvataljkama

Visina iznosi 105 centimetara od vrha strunjače ili od tla 115 centimetara. Dužina na vrhu je 160 centimetara, dok razmak između hvataljki se kreće u zavisnosti od vježbača je 40 do 45 centimetara. Vježbe na konju s hvataljkama moraju se izvoditi dinamično, kontinuirano s jednim lancem cirkularnih i klatnih pokreta, sunožnih kružnih pokreta (kola), makazasti pokreta (striževi), a uz korištenje svih ostalih dijelova konja. Kapacitet pokreta koje jedno tijelo može izvesti sa ekstremnom preciznošću sastavljena od cirkularnih elemenata, a ukomponiranih u jednu cjelinu sa svim ostalim elementima, te čine jednu elegantnu kompoziciju. Elementi snage i izdržajnosti na ovoj spravi nisu dozvoljeni.

Karike[uredi | uredi izvor]

Visina krugova od vrha strunjače iznosi najmanje 260 centimetara. Vježbe na krugovima se moraju sastojati od različitih pokreta demonstrirajući snagu, izdržajnost i zamahe. Ovi se elementi izvode u visu, do ili kroz upor ili do ili kroz stoj na rukama, a trebaju se izvesti sa pruženim rukama. Gimnastičar mora izvesti seriju okreta i izdržaja sa prednjim i zadnjim elementima a kraj vježbe ili saskok se mora izvesti akrobatskom saskokom. Znati kako da se naprave kombinacije vježbi statike i dinamike a da se pojavljuju, jednostavno i tečno; naročito izražavanje stvarne i umjetničke motorne aktivnosti.

Preskok[uredi | uredi izvor]

Visina preskoka iznosi 135 centimetara. Dužina preskoka iznosi 120 centimetara, a širina je 95 centimetara. Svaki preskok započinje zaletom sa staze koja maksimalno može biti duga 25 metara. Naskok na dasku se izvodi sunožnim odrazom (sa ili bez rondata), s odskočne daske i skupljenim nogama te se izvodi kratkim odgurivanjem objema rukama od konja.

Preskok se mora demonstrirati čist i snažan pokret kombiniran sa visinom i dužinom sa jednom ili više rotacija, te završiti sa kontroliranim doskokom. Izvedbe su nagrađene za kontrolu nad tijelom u fazi leta i doskočnim položajem (pozicijom doskoka). Brzina i snaga su ujedinjene sa akrobatikom, naglašenom i okarakteriziranom vezom izmedu fizičke izvedbe i sposobnosti za koordinaciju pokreta. U završnici po spravama, nakon prvog preskoka, vjezbač se bez zadržavanja vraća na polazni polažaj i na znak predsjednika sudačkog odbora sprave, izvodi drugi preskok iz druge grupe preskoka. Od 2001. godine uvedena je izmjena u izgledu sprave. Nakon više od 100 godina stari preskok zamjenjen je novim preskokom tzv. stolom.

Razboj[uredi | uredi izvor]

Visina sprave od vrha strunjače iznosi 180 centimetara. Razmak između pritki se kreće od 42 do 52 centimetra zavisno od vježbača. Kao i krugovi paralelne šipke razboja zahtjevaju od vježbača da kombinira okrete i momente naglašene snagom, visove, elemente izdržljivosti, upore.

Gimnastičar mora izvoditi vježbu cijelom dužinom razboja ispod i iznad pritki. Vježbama moraju dominirati okreti oko uzdužne i poprečne ose. Kontrola tijela i vladanje izvedbi pokreta ujedinjuju sve to u nježne i prirodne pokrete, tako što sve navedene elemente ujedinjuju u skladnu cjelinu koja se mora završiti saskokom sa sprave i kontroliranim doskokom.

Vratilo[uredi | uredi izvor]

Visina vratila od vrha strunjače iznosi 260 centimetara a dužina pritka vratila je 240 centimetara. Gimnastičar mora izvoditi kontinuirane pokrete i ne smije dodirivati šipku od vratila svojim tijelom. Gimnastičar je zadužen da demonstrira promjenu hvatova, rotirajuće pokrete naprijed i nazad plus puštanje sprave i ponovno hvatanje za pritku vratila. Otpuštanje sprave je izuzetno važan dio vježbe na vratilu jer je posebno čini spektakularnom radi akrobatskih elemenata. Dužina leta i spektakularna izvedba zadivljuje svakog, s tim što dokazuje ili potvrđuje da čovjek može preći svoje granice unapređujući ih svakom izvedbom sve više i više.

Ženske discipline[uredi | uredi izvor]

Preskok[uredi | uredi izvor]

Visina preskoka iznosi za žene iznosi 125 centimetara. Dužina preskoka iznosi 120 centimetara a širina je 95 centimetara. Svaki preskok započinje zaletom sa staze koja maksimalno može biti duga 25 metara. Naskok na dasku se izvodi sunožnim odrazom (sa ili bez rondata), s odskočne daske i skupljenim nogama te se izvodi kratkim odgurivanjem objema rukama od konja.

Umjesto tradicionalnog konja za preskok, nova sprava za preskok je korištena prvi put na Svjetskom šampionatu u Ghent-u (Belgija). Ova sprava za preskok je visoka 125 centimetara, široka je 95 centimetara i duga 120 centimetara. Ne samo da može pružiti bolju sigurnost, već omogučava gimnastičarima/kama da se što bolje odgurnu i na što bolji način izvode tehnički teške i komplicirane elemente koji imaju izuzetno složene vrste rotacija.

Dvovisinski razboj[uredi | uredi izvor]

Dvovisinski razboj

Dvovisinski razboj je jedna od najspektakularnijih sprava u ženskoj sportskoj gimnastici. Ova sprava zahtjeva snagu, koordinaciju, hrabrost sa bezbrojnim izmjenama hvatova i rotacija. Optimalna vježba je okarakterizirana sa orginalnim kombinacijama različitih elemenata kao npr. elementi koji imaju fazu puštanja i hvatanja sprave, pokreti iznad, između i ispod pritki.

Kao što sam naziv kaže visina obje pritke je različita: niža pritka je 165 centimetara a viša je 245 centimetara, razmak između pritki može da iznosi do 180 centimetara. Vježba takmičarke završa sigurnim doskokom sa sprave. Elementi su imenovani po znanim natjecateljima koji su prvi izveli pojedine elemenate npr.: Delčev, Ginger, Tkačev, Komaneći, Erceg, Kolman, Pegan itd.

Greda[uredi | uredi izvor]

Visina grede od vrha strunjače iznosi 125 centimetara. Greda je duga 5 metara i široka samo 10 centimetara, te je obložena mekanim materijalom. Vježba na gredi mora sadržavati umjetničke kombinacije, raznolike akrobatske elemente, gimnastičke skokove, okrete, korake, elemente ravnoteže tokom stajanja, sjedećeg i ležećeg položaja. Gimnastičarka mora koristiti čitavu dužinu grede demonstrirajući elegantnost, gracioznost, fleksibilnost, ritam, tempo, sampopouzdanje, kontrolu i dr.

Izvedba serijskih akrobatskih elemenata može biti veoma spektakularna. Maksimalno vrijeme za izvedbu vježbe iznosi 90 sekundi. Glavna karakteristika vježbi na gredi je odlično razvijeni osjećaj za ravnotežu i velika moć koncentracije prilikom izvedbe akrobatskih elemenata na izuzetno uskoj površini oslonca. Vježba mora posjedovati akrobatsku seriju, ritmičku seriju, akrobatsko-ritmičku seriju, skokove sa velikom amplitudom pokreta, okrete za 360 stepeni i više, ali i na jednoj nozi kao i elemente grede.

Parter[uredi | uredi izvor]

Vježbe na parteru se izvode uz muzičku pratnju (samo za žene), kombinirane sa plesnim pokretima i dijelovima koji sadrže različite okrete i akrobatske elemente. Individualnost, orginalnost, zrelost, vladanje i umjetnički dojam su ključni ili sastavni dijelovi za dobar rezultat. Vježba mora trajati između 70 i 90 sekundi.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: