Plivanje

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Olimpijski piktogram za plivanje

Plivanje je način kretanja živih bića u vodi.Dosta je popularno kao rekreativna aktivnost,ali i kao sport.

Kod ljudi plivanje je kretanje osobe kroz vodu ili drugu tekućinu, obično za rekreaciju, sport, vježbanje ili preživljavanje. Kretanje se postiže koordinisanim kretanjem udova i tijela kako bi se postigao hidrodinamički potisak koji rezultira usmjerenim kretanjem. Ljudi mogu zadržati dah pod vodom i pokrenuti rudimentarno plivanje u roku od nekoliko sedmica nakon rođenja, u svrhu preživljavanja.[1]

Plivanje je konstantno među omiljenim rekreativnim aktivnostima,[2][3][4][5] a u nekim zemljama časovi plivanja su obavezni dio obrazovnog programa.[6] Kao formalni sport, plivanje je zastupljeno u nizu lokalnih, nacionalnih i međunarodnih takmičenja, uključujući sve moderne ljetne olimpijske igre.

Plivanje uključuje ponavljane pokrete poznate kao potezi kako bi se tijelo pomaknulo naprijed. Dok se kraul sprijeda, također poznat kao slobodni stil, široko smatra najbržim od četiri primarna zaveslaja, drugi zaveslaji se praktikuju u posebne svrhe, kao što je trening.

Postoje različiti rizici prisutni tokom plivanja, uglavnom zbog toga što se ono odvija u vodi. Plivači su u opasnosti od onesposobljenja zbog panike i iscrpljenosti, što može uzrokovati smrt utapanjem. Ostale opasnosti uključuju infekciju ili kontakt s vodenom faunom. Kako bi se ovi rizici sveli na najmanju moguću mjeru, većina objekata zapošljava spasioca koji paze na znakove nevolje.

Plivači često nose specijalizirane kupaće kostime, iako u zavisnosti od kulture područja, neki plivači mogu plivati i goli ili nositi svoju dnevnu odjeću. Osim toga, razna oprema se može koristiti za poboljšanje iskustva plivanja ili performansi, uključujući, ali ne ograničavajući se na upotrebu naočala za plivanje, uređaja za plutanje, peraja za plivanje i disalice.

Historija plivanja[uredi | uredi izvor]

Čovjek je od davnina koristio različite tehnike plivanja kao način prelaska vodenih prepreka.Iako je plivanje je poznato od davnina,tek na mozaicima ranih istočnih civilizacija nailazimo na njegove prve predstave. Vještinu plivanja poznavali su stari Asirci i Egipćani. Grci su pridavali pažnju plivanju kao dijelu općeg obrazovanja,dok su Rimljani plivanje smatrali vojničkom vještinom. Prvo pisano dijelo o plivanju potječe iz 1538. godine na latinskom jeziku. Od tada pa do kraja 18. vijeka slijede mnoga djela o plivanju i njegovom značaju u tjelesnom odgoju. Prvo plivačko društvo nastalo je u Upsali (Švedska) 1796. godine. a polovinom 19. stoljeća započinju i prva takmičenja i dolazi do razvoja plivačkih stilova.

Stilovi plivanja[uredi | uredi izvor]

Danas postoje četiri osnovna stila plivanja:

Slobodni stil[uredi | uredi izvor]

Iako je riječ o disciplini koja u osnovi pokriva bilo koji stil, u praksi je to najčešće kraul. Razlog je taj što je kraul najbrži stil kojim se ostvaruju i najbrža vremena na svim dionicama iako plivač na natjecanju u ovoj disciplini može, ako želi, plivati i neki od drugih stilova. Zbog brzine se svi natjecatelji odlučuju za kraul. Kod kraula se izvode naizmjenični zamasi lijevom i desnom rukom, a plivač je u položaju licem prema dolje paralelno s površinom vode. U isto vrijeme, naizmjeničnim udarcima nogama sinkroniziranim sa zamasima ruku kretanje se podržava i pospješuje. Plivač pritom najčešće udah izvodi zakretajući glavu udesno ili ulijevo između dva zamaha rukom i uzme zrak, dok izdah obavlja u vodi.Plivački stil kraul (crawl) popularizirao je, iako ga, naravno nije "izumio", američki plivač, Havajac Duke Paoa Kahanamoku, trostruki Olimpijski pobjednik Igara 1912. i 1920. godine. On je, također, "otac" još jednog popularnog sporta: surfanja.

Leđni stil[uredi | uredi izvor]

Ovaj stil je u obrnuti kraul; plivač i dalje koristi naizmjenične zamahe lijeve i desne ruke te nogu, ali je ovaj put okrenut licem prema gore, dakle u položaju kao da leđima leži na vodi. Ovo je jedini stil kad plivači startaju iz vode.

Prsni stil[uredi | uredi izvor]

Kod ovog stila izvode se pokreti objema rukama prema naprijed.Pokreti nogu su sinkronizirani s pokretima ruku, no za razliku od ostalih stilova noge također rade zajedno, u pokretu koji podsjeća na žablje plivanje. Ovo je najstariji i najsporiji stil plivanja koji zahtijeva veliku snagu nogu.Faze rada ruku 1.Propulzivna faza – ruke iz plutajućeg položaja izvode srcoliko, polukružno kretanje, potpuno simetrično i istovremeno prema dolje, u stranu i pozadi – ne prelazeći ravan ramena. Slijedi pokret šakama u smislu zgrtanja vode pod stomak. 2.Pripremna faza – šake iz zgrtanja prolaze ispod brade sastavljene i opružene prema naprijed. 3.Faza plutanja – ruke su opružene i sastavljene i zauzimaju hidrodinamičan oblik i izvjesno vrijeme miruju.

Delfin[uredi | uredi izvor]

Vrlo moderan stil plivanja kod kojeg je osnovni zahtjev da ruke rade sinkronizirano. Općenito se ovaj stil smatra tehnički najzahtjevnijim i najtežim za izvođenje, te zahtijeva osim snage ramena i veliku snagu leđa i nogu. Nastao je modifikacijom prsne tehnike, a počeo se plivati 1940. godine u Americi.Delfin je 1952. odvojen od prsnog plivanja i nominiran je kao samostalna tehnika, te uveden u program Olimpijskih igara.

Plivačka odijela[uredi | uredi izvor]

Tzv. fast skin plivačka odijela izrađena su po uzoru na strukturu ajkuline kože, tako da je do krajnosti smanjen otpor vode. Odijelo je izgrađeno tako da od plivačevog vrata pa do ručnih i nožnih zglobova pokriva cijelo tijelo. Ovo doprinosi i tome da mišići plivača ostaju zagrijani prije i za vrijeme utrke. Neki plivački analitičari predviđaju da će koristenja ovakvih odijela poboljšati vremena za pet desetinki sekunde na 100 m.

Ova odijala su postala ponovo zabranjena 2010. godine.

Plivanje na olimpijadama[uredi | uredi izvor]

Plivanje je olimpijski sport od prve olimpijade.Osnovna podjela plivačkih takmičenja je pojedinačno plivanje,te štafete. Dalje je podjela prema stilu plivanja: slobodni stil, leđno, prsno, delfin,te mješovito,kod kojeg plivač pliva sve četiri discipline u jednoj trci. Dionice na kojima se održavaju olimpijska natjecanja uvijek se mjere u metrima,iako se u SAD,dosta natjecanja odvija i na dionicama mjerenim u jardima.Olimpijci se takmiče na olimpijskom bazenu.Olimpijski bazen je dug 50 m,širok 25 m i ima deset staza(za plivačka takmičenja najčesće se koristi 8 staza).Postoje i mali bazeni koji su dugi 25 m.

Na plivačkim takmičenjima plivači se takmiče na sljedećim dionicama:

  • Slobodni stil: 50 m, 100 m, 200 m, 400 m, 800 m, 1500 m
  • Prsni stil: 50 m, 100 m, 200 m
  • Leđni stil: 50 m, 100 m, 200 m
  • Delfin: 50 m, 100 m, 200 m
  • Mješovito: 100 m (mali bazen), 200 m, 400 m
  • Štafete slobodno: 4x50 m slobodno,4x100 m slobodno,4x200 m slobodno
  • štafete mješovito: 4x50 m mješovito,4x100 m mješovito (Svaki plivač pliva po jednu disciplinu)

Na olipijadama plivači se ne takmiče na 800 m slobodno,50 m prsno,50 m leđno i na 50 m delfin(100 m mješovito se ne može plivati na olimpijskom bazenu),te na štafete 4x50 m slobodno i 4x50 m mješovito.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ McGraw, Myrtle B (1939). "Swimming behavior of the human infant". The Journal of Pediatrics. 15 (4): 485–490. doi:10.1016/s0022-3476(39)80003-8.
  2. ^ Pereira da Costa, Lamartine; Miragaya, Ana (2002). Worldwide Experiences and Trends in Sport for All. Meyer & Meyer Verlag. ISBN 9781841260853.
  3. ^ Jones, Helen; Millward, Peter; Buraimo, Babtunde (august 2011). Adult participation in sport (PDF). Department for Culture, Media and Sport. Arhivirano s originala (PDF), 10. 6. 2012.
  4. ^ "Swimming remains England's most popular sport despite free scheme setback". The Daily Telegraph. London. 18. 6. 2010. Arhivirano s originala, 12. 1. 2022.
  5. ^ "America's Swim Team" (PDF). USA Swimming. Arhivirano s originala (PDF), 19. 6. 2010.
  6. ^ "Swimming Lessons in Educational Curriculum Across the World". Aquamobile. 4. 4. 2015.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]


Olympic flag.svg Nedovršeni članak Plivanje koji govori o sportu treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.