Odbojka na pijesku

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Odbojka na pijesku
Beach volleyball-Huntington Beach-California 3.jpg
Najviša upravna organizacija FIVB
Karakteristike
Kontakt Ne
Broj članova tima Dva
Oprema Odbojkaška lopta
Država ili regija Svijet
Olimpijski sport Od 1996.

Odbojka na pijesku jest sport koji je nastao kao varijanta tradicionalne dvoranske odbojke. Kao mjesto igre koriste se uglavnom pješčane plaže, gdje je sport i nastao. Iako je odbojka na pijesku u početku bila uglavnom samo zabava, postepeno je prerasla u pravi takmičarski sport.

Historija[uredi | uredi izvor]

Odbojka na pijesku najvjerovatnije je nastala je oko 1915. na plaži Waikiki na Havajima,[1] dok je moderna varijanta s dvočlanim timovima nastala u Santa Moniki (Kalifornija). Kao takmičarski sport dugo nije bila šire prihvaćena iako je bilo pojedinačnih profesionalnih turnira i takmičenja. Pravi bum u razvoju odbojke na pijesku dogodio se 90-ih godina 20. stoljeća, što je dovelo do toga da je od Olimpijskih igara 1996. u Atlanti odbojka na pijesku dio porodice olimpijskih sportova.

Najuspješnije nacije u tom sportu jesu SAD i Brazil.

Pravila[uredi | uredi izvor]

Većina pravila igre preuzeta su iz standardne odbojke, a dvije ključne razlike jesu vrsta terena (pijesak umjesto tvrdog parketa ili betona) te ekipa, koja se sastoji od dva igrača sa svake strane (a ne od šest, kao što je to slučaj u standardnoj odbojci). Među ostale razlike u pravilima odbojke na pijesku i dvoranske odbojke spadaju sljedeća:

  • teren je veličine 16 × 8 metara, a ne 18 × 9 m, kao kod dvoranske varijante
  • nije dozvoljeno igranje prstima iznad glave prilikom prijema servisa ili napada; izuzetno se dozvoljava igranje prstima iznad glave prilikom prijema smeča, i to ako je putanja lopte iznad visine ramena igrača koji brani napad
  • standard za suđenje tzv. duple lopte prilikom igranja prstima iznad glave znatno je strožiji
  • dodir bloka uvijek se broji kao prvi kontakt
  • zabranjen je mekan dodir prilikom kojeg igrač koristi vrške prstiju da odredi smjer lopte prema protivnikovom polju nego je za napad dozvoljen samo čvrsti udarac (smeč)
  • nešto blaži kriteriji vezani za prijem servisa.

Karakteristično je i korištenje signala rukama kojima igrač pokazuje svom suigraču koji potez planira izvesti. Ti se signali izvode rukom iza leđa, što onemogućava protivnika da signal primijeti i prepozna. Uobičajeni signali su stisnuta šaka, koja signalizira da igrač neće pokušati blok, jedan ispružen prst, koji javlja da će igrač blokom štititi moguć napad paralelom, te dva prsta, koja signaliziraju pokušaj blokiranja dijagonale.

Lopta za odbojku na pijesku

Oprema[uredi | uredi izvor]

U slobodnoj varijanti sve što treba je odgovarajući ravni prostor na pješčanoj plaži ili terenu, odbojkaška lopta i mreža. Kako je riječ o sportu koji je najčešće vezan uz plaže, takmičari su, u skladu s tim, uvijek bosi i često odjeveni u kupaće kostime, te dok će djevojke odabrati dvodijelni sportski kupaći kostim, muški često koriste nešto šire kupaće gaćice i majice bez rukava. Zbog sunca neizbježni detalj su i sunčane naočale ili kape sa šiltom.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Biography of Beach Volleyball". FIVB. Pristupljeno 20. 3. 2018.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]