Kopnena mina

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Nagazna mina PMA-3 u prirodi

Mine su eksplozivne naprave konstruisane da onesposobe ili unište pješadiju (vojska), oklopna borbena vozila i brodove u ratnim sukobima. Postoji mnogo vrsta i varijacija mina ovisno od zemlje proizvođača. Naziv Mine vodi porijeklo iz engleske riječi "Mining" što znači "kopati, rudariti" (u novije vrijeme u kopovima rudnika se koristi eksploziv).

Vrste mina[uredi | uredi izvor]

Nagazna protivpješadijska mina

Mine se dijele na:

  • nagazne mine
  • potezne mine
  • mine na daljinsko paljenje

Nagazne mine[uredi | uredi izvor]

Nagazne mine su mine ciju eksploziju prouzrokuje zrtva pritiskom na upaljac. Kao defanzivno sredstvo, po upotrebi se mogu podijeliti na :

  • Protivpjesadijske
  • Mine protiv mehaniziranih sredstava bez oklopa
  • Protivoklopne mine

Protivpješadijske nagazne mine[uredi | uredi izvor]

Pritiskom izmedju 3-18kg na zvijezdu mine, prouzrokuje se aktiviranje upaljaca cije punjenje aktivira sam eksploziv mine. Tijelo mine se sastoji od tankog materijala u cijoj se unutrasnjosti nalazi eksploziv sa rasprskavajucim punjenjem. Pri detonaciji, eksplozija potiskuje rasprskavajuce punjenje koncentrisano u jednom pravcu (Claymore M18) ili u krug oko pozicije mine. Time se postize decimiranje neprijateljske zive sile u odredenom prostoru. Radijus djelovanja ovih eksplozivnih naprava zavisi od jacine i nacina punjenja. U prosjeku je ubitacni radijus do 10m dok se ranjavanje dijelimicno moze postici do 40m. Iznimku prave odskocne nagazne mine ciji se radijus dijelovanja povecava u prosjeku za 10-15m.

Mine protiv mehaniziranih ciljeva[uredi | uredi izvor]

Za mehanizovana sredstva bez oklopa se takodjer koriste nagazne mine koje se postavljaju prikriveno ili direktno na putu. Mine protiv pokretnih ciljeva su u principu duzne zaustaviti transporte i koriste se kao defanzivno sredstvo za kontrole i odsijecanje puteva. Sam ucinak se postize jacim punjenjem nego kod protivpjesadijskih mina, tako da je ucinak osiguran i pri slabom oklopu.

Protivoklopne nagazne mine[uredi | uredi izvor]

Princip kumulativnog punjenja

Protivoklopne nagazne mine su pravljene za zaustavljanje srednje ili tesko oklopljenih oruzanih sistema kao sto su oklopni transporteri ili tenkovi. Sa pogledm na punjenje mogu biti samo explozivne ili kumulativno explozivne. Prve su zaduzene samo za zaustavljanje oklopnih sredstava dok kumulativne unistavaju i posadu. Istragom na eksplozivnim sredstvima se doslo do spoznaje da eksploziv postavljen u obliku lijevka na cijem se unutrasnjem dijelu nalaze laksi metali (u najvecem broju slucajeva bakar), imaju puno bolji ucinak pri proboju oklopa. U principu se pravi mlaz usijanog metala koji pravi rupu u oklopu i time prodire u unutrasnjost. Da bi se iskoristio ucinak ovog fenomena, neophodno je da mine (kao sva protivoklopna sredstva) detoniraju prije kontakta sa samim oklopom. Ostecenja na povrsini oklopa mogu biti vrlo mala dok je ucinak unutar oklopnih sredstava ogroman (kroz tecni metal sa temperaturama preko 3000 °C. Za odbranu protiv ovakvih protivoklopnih sredstava, sama oklopna sredstva imaju takozvani aktivni oklop koji pravi protiv eksploziju i time sprijecava dolazak protivoklopnog sredstva pdo njegovog ucinka. Kod mina koje nemaju zracenja (radarsko ili infracrveno) je odbrana ovakvim sredstvima bez ucinka jer ih odbrambeni sistemi neprepoznaju.

Potezne mine[uredi | uredi izvor]

Dijelovi protivpješadijske potezne mine

Potezne mine se aktiviraju na potez, izvlačenjem osigurača iz upaljača mine.One su rasprskavajuće i mogu biti i odskočno-rasprskavajuće.















Historija[uredi | uredi izvor]

Kao prethodnica mina u današnjem smislu se mogu vidjeti različite zamke koje su se koristile u ratovima i sukobima prastarihh vremena. Jedna od najpoznatijih su jame na čijem dnu su se nalazili zašiljeni drveni stupovi.

Korištenje mina u današnjem smislu, se u svrhu ratovanja prvi puta pisano pominje u starom kineskom tekstu iz 14. vijeka. "Holondžing" ("Priručnik vatrenog zmaja") u njemu se pominje bitka koja se odigrala 1277. godine između Kineske dinastije Song i mongolskih hordi u sjevernoj Kini i pominje upotreba eksplozivnih zamki.

Prikaz zamke iz knjige "Holondžing" 14.st.

Prvu minu na zapadu je konstruisao Pedro Navaro, španski vojnik, a koja je bila korištena za osiguravanje Italijanskih dvoraca. Prva mina sa mehanizmom sličnim današnjim je korištena u Američkom građanskom ratu, i konstruisao ju je general Gabriel Rains. Prva upotreba je bila bici u okolici grada Yorktown 1862. Poboljšane verzije su konstruisane i korištene u Imperialnoj Njemačkoj, oko 1912. godine i u prvom svjetskom ratu.











Mine u Bosni i Hercegovini[uredi | uredi izvor]

Znak za upozorenje od mina
Mine u BiH, sept. 2009

Tlo Bosne i Hercegovine je "zagađeno" minama u ratu 1992-1995, gdje je velika površina ostala pod minskim poljima. 58% nesreća ozljede ili smrti uzrokovane minama u regionu balkana koji je obuhvaćen ratnim dešavanjima se desilo u BiH, a više od 65% teritorije koja je zagađena minama se nalazi također u BiH. Prema podacima BHMAC-a otprilike 100.000 ljudi živi u područjima visokog rizika, a 600.000 u područjima srednjeg rizika.Prema izvršenim procjenama, "sumnjiva površina" u Bosni i Hercegovini iznosi 3,29 posto. Trenutno (4. mjesec 2009) djeluje 29 organizacija akreditovanih za deminiranje i 3 monitoring agencije. Ukupno ima 2958 akreditovanih deminera.Godišnje se u Bosni i Hercegovini deminira 11-15 kvadratnih kilometara.

Svjetski napori za zabranu proizvodnje[uredi | uredi izvor]

Sporazum iz Otave je sporazum koji je rezultirao naporima Internacionalne kampanje za zabranu nagaznih mina i Kanadske vlade. Potpisnice "Sporazuma iz Otave" se obavezuju da neće proizvoditi, skladištiti, trgovati niti koristiti nagazne mine. 155 država je potpisnica sporazuma a 40 ih se očekuje da potpišu. Zanimljivo je spomenuti da Sjedinjene američke države kao najveći proizvođač mina, nije potpisnik sporazuma.

žrtva nagazne mine iz Vijetnama, oko 50 godina nakon rata



















Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

BHMAC

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: