Ksenija Petrova

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Ksenija Semjonovna Petrova (ruski: Ксения Семёновна Петрова); rođena 1892. u Buguruslanu, Samarska gubernija; umrla 1942. u rajonu Kljavlino, Kujbiševska oblast) je bila ruska i sovjetska učiteljica i pjesnikinja erzjanskog porijekla.[1][2]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Petrova, kći nadničara bez zemlje, mogla je pohađati školu samo tri mjeseca. Sama je naučila čitati i pisati.[1] Nakon Oktobarske revolucije Petrova je položila učiteljski ispit 1919. godine.[2] Predavala je u školi i sudjelovala u uklanjanju nepismenosti među odraslima. U građanskom ratu borila se u ujezdu Buguruslanu protiv bijele garde i čehoslovačkih legionara i bila je teško ranjena. Godine 1920. vodila je Buguruslanski odjel za pučko obrazovanje.[1]

Petrova je došla u Moskvu 1921. radi kulturno-prosvjetnog rada u Mordvina odjelu Glavnog ureda za političko prosvjećivanje Narodnog komesaraijata za narodnosti i tamo je bila i predavačica.[1]

Nakon povratka u Samarsku guberniju 1923. godine, Petrova je vodila sedmogodišnju školu u selu Binaradka. Od 1926. držala je satove maternjeg jezika u Tehničkom centru za pedagogiju Malo Tolkaiski i vodila dramaturgijski kružok i studentsko kazalište.[1] Buguruslan je oduvijek jedno od središta erzjanske kulture i književnosti. Poznata predstavnica bila je Serafima M. Ljuljakina. Mnogi mladi erzjanski kulturni radnici bili su pod utjecajem Petrovinog prosvjetnog rada.

Petrova je svoje pjesme na erzjanskom jezika objavljivala u časopisima od 1926. Postala je poznata po svojim društvenim dramama, u kojima se bavila događajima i sukobima u Mordoviji tokom ruske revolucije 1905, revolucije od 1905. do 1907, građanskog rata i obnove.[3]

Petrova je 1932. otišla u Saransk i predavala materinji jezik i književnost na partijskom fakultetu.[2] Bavila se i naučnim istraživanjem. Nena gramatika rzjanskog jezika]] se godinama koristila u školama Erzjana. Od 1936. bila je učiteljica u selu Starije Sosni u okrugu Kljavlino.[2] Članom Unije sovjetskih pisaca postala je 1938.[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b c d e f Библиотека литературы Мордовии: Петрова Ксения Семеновна (1892 - 1942) (abgerufen am 5. Februar 2024).
  2. ^ a b c d Мордовская библиотека: Петрова, Ксения Семёновна (abgerufen am 5. Februar 2024).
  3. ^ Государственный центральный театральный музей имени А.А. Бахрушина: Петрова Ксения Семёновна (abgerufen am 5. Februar 2024).