Idi na sadržaj

Lepa Mlađenović

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Lepa Mlađenović je feministkinja i antiratna aktivistkinja koja je poznata kao jedna od pionirki drugog talasa feminističkog pokreta u Srbiji.[1][2][3][4][5][6] Ona je feministička savjetnica za žene preživjele muško nasilje ili lezbofobiju, facilitatorka radionica, spisateljica, predavačica i aktivna članica nekoliko internacionalnih odbora i mreža vezanih za lezbejska prava i nasilje nad ženama.[7] Lepa Mlađenović predstavlja simbol ženskog aktivizma u bivšoj SFR Jugoslaviji.[4] Rođena je u Beogradu, u Jugoslaviji. Svoje djetinjstvo i ljetne praznike je provodila u Sarajevu i na Jadranskome moru. Živi u Beogradu.[8]

Rad u polju ljudskih prava

[uredi | uredi izvor]

Alternativa psihijatriji

[uredi | uredi izvor]

Lepa Mlađenović je diplomirala na Filozoskom fakultetu na Odsjeku za Psihologiju na Univerzitetu u Beogradu 1980. godine. Tokom studija usprotivila se rigidnom obrazovnom sistemu pišući protestna pisma profesorima, kritizirajući konzervativna pravila koja nisu služila u svhu osnaživanja studenata i studentkinja.[4] Prvi društveni pokret u kojemu aktivno učestvuje je Mreža Alternativa psihijatriji, čiji je cilj bio da se psihijatrija deinstitucionalizuje kao institucija nasilja i isključivanja. Odlazila je na njihove sastanke u Trst, Rim, Bremen i Sevilju stopirajući.[9] 1983. godine Lepa Mlađenović je bila inicijatorka i jedna od organizatorki trodnevne Međunarodne konferencije "Psihijatrija i društvo" održane u Studentskom Kulturnom Centru u Beogradu.[4] Poslije je volontirala u centrima za Mentalno zdravlje u Trstu i pisala o demokratskoj psihijatriji u Italiji[9], kao i u terapijskim centrima organizacije Arbours u Londonu koja je proizašla iz antipsihijatrijskog pokreta.[10]

Feministički i antiratni aktivizam

[uredi | uredi izvor]

Feministički aktivizam Lepe Mlađenović počeo je 1978. kada je učestvovala na prvoj međunarodnoj ženskoj konferenciji "DRUG-ca Žena"[4][11][12], organizovanoj od strane feministkinja Jugoslavije i održanoj u Studentskom Kulturnom Centru u Beogradu. Skup je bio prekretnica za feministkinje i historiju civilnog društva u tadašnjoj Jugoslaviji.[13][14] 1982. godine Lepa Mlađenović je zajedno sa Sonjom Drljević, Sofijom Trivunac, Linom Vuškovič, Verom Smiljanić, Nadeždom Ćetković, Ljiljanom Gaković, Žaranom Papić, Radom Iveković, Borkom Pavićević i Jasminom Tešanović u Beogradu osnovala feminističku grupu "Žena i društvo".[15][16] 1986. godine je Lepa Mlađenović organizovala feminističku grupu samo za žene u sklopu feminističke grupe "Žena i društvo" koja se bazirala na modelu samosvjesnosti.[4][17]

Lepa Mlađenović je bila jedna od učesnica prvog jugoslovenskog feminističkog susreta u Ljubljani 1987. koji su organizovale feministička organizacija LILIT i lezbejska organizacija LILIT LL iz Slovenije.[18][19] Skup je podstakao sestrinstvo, razmjenu, podršku za ženski aktivizam, diskusiju o nasilju nad ženama, žensko reproduktivno zdravlje, žensku umjetnost i kulturu te su se javile i prve inicijative o lezbejskom organizovanju.[20] 1990. godine Lepa Mlađenović je u Beogradu zajedno s drugim feministkinjama iz feminističke grupe "Žena i društvo" osnovala SOS telefon za žene i djecu žrtve nasilja gdje je radila kao koordinatorica i savjetnica ženama koje su preživjele muško nasilje, a poslije je također radila i sa ženama žrtvama rata.[21]

Staša Zajović i još nekoliko žena koje su bile feministkinje i antiratne aktivistkinje 1991. su osnovale Žene u crnom. Lepa Mlađenović im se također pridružila prvoga dana.[22][23][24][25] Žene u crnom kao antiratna i feministička organizacija iz Beograda su se svake sedmice stajanjima na ulicama Beograda suprotstavljale srpskom režimu i poslije su postale dio internacionalne mreže Žena u crnom. Prvo stajanje Žena u crnom se desilo 9. oktobra 1991.[25]

U periodu od 1992. do 2012. Lepa Mlađenović je radila kao edukatorica za žensko savjetovanje u radu sa ženama koje su preživjele muško nasilje u Bosni i Hercegovini , Hrvatskoj i Mađarskoj. Lepa Mlađenović je skupa sa drugim feministkinjama volonterkama SOS telefona 1993. godine osnovala Autonomni ženski centar[26] u kome je do 2011. godine djelovala kao psihološka savjetnica i koordinatorica savjetodavnog tima te članica koordinacijskog odbora. Lepa Mlađenović je od 2000. do danas bila učesnica i facilitatorka nekoliko desetina radionica za žene i grupa podrške za žene preživjele muško nasilje.[27] Također je facilitatorka radionica o iskustvima za emocionalnu pismenost aktivista i aktivistkinja a naročito lezbejki na Balkanu.

Lezbejski aktivizam

[uredi | uredi izvor]

Lepa Mlađenović je bila jedna od dvije učesnice iz Jugoslavije na ILIS (Internacionalni lezbejski informacijski servis) konferenciji koja se održala 1986. godine u Ženevi. Druga učesnica iz Jugoslavije bila je Suzana Tratnik. Lepa Mlađenović, Dejan Nebrigić i još nekoliko aktivista i aktivistkinja su 1990- godine osnovali/e prvu gej i lezbejsku organizaciju Arkadija - gej i lezbejski lobi koja je bila aktivna do 1997. godine.[27][28] Lepa Mlađenović je prva osoba koja se javno deklarisala kao lezbejka na nacionalnom TV servisu 1994. godine kada je predstavljala lezbejsku i gej organizaciju Arkadija.[29] 1995. Lepa Mlađenović je zajedno sa nekoliko lezbejskih aktivistkinja iz gej i lezbejske organizacije Arkadija osnovala lezbejsku organizaciju Labris.[20][28] Lepa Mlađenović je 2001. godine o iskustvu i svome radu rekla:[30]

Napisala bih pismo solidarnosti i poslala ga u paketu nepoznatoj ženi u Sarajevu znajući da je pod opsadom i mecima svakodnevno i brinula bih o tome da li bi je bilo sramota da jednog dana vidi lezbejku koja joj je pisala pismo pred svojim vratima? Zašto je uvijek bilo teško reći da je pojedina humanitarna pomoć stizala od lezbejki?

Lepa Mlađenović je ispred Labrisa bila jedna od organizatorki i učesnica Prve lezbejske nedjelje održane u Sloveniji 1997. u organizaciji feminističke lezbejske grupe Kasandra iz Slovenije.[31] Učestvovalo je ukupno 45 osoba iz Novog Sada, Beograda, Maribora, Skopja, Zagreba, Prištine, Splita i Ljubljane. Ovaj događaj je bio prekretnica i početak kontinuirane regionalne feminističke saradnje. Lezbejska nedjelja je okupila lezbejske aktivistkinje i lezbejke oko zajedničkih tema značajnih za lezbejsko postojanje. Druga lezbejska nedjelja održala se u Somboru, u Vojvodini 2000. u organizaciji Labrisa. Treća lezbejska nedjelja je bila u Novom Sadu 2004. godine također u organizaciji Labrisa[32][33], i četvrta lezbejska nedjelja je bila organizovana 2011.

Lepa Mlađenović je bila jedna od organizatorki prve Povorke ponosa u Beogradu 2001. godine.

2012. godine Lepa Mlađenović je zajedno sa nekoliko savjetnica za lezbejke pokrenula SOS telefon za lezbejke gdje radi kao facilitatorka radionica i psihološka savjetnica.

Nagrade i priznanja

[uredi | uredi izvor]

Lepa Mlađenović je dobitnica međunarodne nagrade Felipa de Souza koju joj je 1994. dodijelila organizacija OutRight Action International za njen doprinos i aktivistički rad u polju LGBT ljudskih prava.[34] Nagrada joj je uručena 1994. godine na obilježavanju prajda (Pride Celebration) u New Yorku.[28] Na ceremoniji dodjele Lepa je rekla: Mjesto iz kojeg sam došla, nije nacija u kojoj sam rođena, već izgubljena lezbejska zemlja koju nikada nisam imala - ali uspjet ću da je stvorim, nekako.[4] 2011. godine novosadska lezbejska organizacija (NLO) otvorila je lezbejsku, feminističku i radikalnu antifašističku čitaonicu koja je dobila naziv "Lepa Mlađenović". Lezbejsku čitaonicu pokrenule/i su feministkinja, aktivistkinja i profesorica Isabel Markus iz Sjedinjenih Američkih Država i aktivisti i aktivistkinje novosadske lezbejske organizacije (NLO) želeći time odati priznanje Lepoj Mlađenović za njen doprinos i rad u lezbejskoj i feminističkoj zajednici u Novom sadu i šire.[27][35]

Lepa Mlađenović je 2013. dobila Nagradu za žene - Anne Klein[5][6][36][37], koju joj je uručila Fondacija Heinrich Böll. Dodjela nagrada održana je iste godine u Berlinu,[38] što je Lepa iskoristila i kao priliku da organizuje lezbejsku studijsku posjetu došavši u Berlin sa 22 lezbejke i aktivistkinje iz cijelog regiona.[39]

Rad i publikacije

[uredi | uredi izvor]

Od 1992. do 2012. godine Lepa Mlađenović aktivna članica i predavačica u Centru za ženske studije u Beogradu.[7][27] Autorka je nekoliko eseja o ratnim silovanjima, nasilju nad ženama, lezbejskim pravima, lezbejkama u ratu, femicidu, feminističkom pristupu tranzicijskoj pravdi, ženskoj solidarnosti i emocionalnoj pismenosti.[40]

U svome kratkom manifestu "Politika ženske solidarnosti"[41], ona kaže:

Ženska solidarnost je početak defašizacije svake od nas. Zbog toga što biramo razumijevanje a ne osuđivanje, mi biramo empatiju a ne mržnju. Biramo da budemo odgovorne za svoja djela, emocije i misli, umjesto da uzimamo uloge žrtvi. Ženska solidarnost je politika antifašizma zbog toga što biramo da nas zanima ona Druga, drukčija od mene. Kada posmatramo djecu očima solidarnosti onda naša djeca nisu nužno bolja niti ljepša od djece drugih.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Iveković, Rada; Mostov, Julie (2002). From Gender to Nation. Longo. str. 122. ISBN 8880633414.
  2. ^ Giles, Wenona Mary; Women in Conflict Zones Network (2003). Feminists Under Fire: Exchanges Across War Zones. Toronto: Between The Lines. str. 226. ISBN 9781896357782.
  3. ^ Nestle, Joan. "JoanNestle.com: At-Home with Lepa Mladjenovic: Introduction". www.joannestle.com. Pristupljeno 27. 2. 2018.
  4. ^ a b c d e f g Zaharijević, Adriana (27. 10. 2016). "Short Portrait: Lepa Mlađenović | Heinrich-Böll-Stiftung". Heinrich-Böll-Stiftung (jezik: njemački). Pristupljeno 6. 3. 2018. Referenca sadrži prazan nepoznati parametar: |dead-url= (pomoć)
  5. ^ a b Press Release. "Anne Klein Women's Award 2013: Lepa Mlađenović, Serbian Women's and Human Rights Activist | Heinrich-Böll-Stiftung". Heinrich-Böll-Stiftung (jezik: njemački). Pristupljeno 6. 3. 2018. Referenca sadrži prazan nepoznati parametar: |dead-url= (pomoć)[mrtav link]
  6. ^ a b Petrović, Ivica (30. 10. 2017). "Živeti sa svojim izborima | Politika | DW | 07.12.2012". Deutsche Welle (jezik: Serbian). Pristupljeno 6. 3. 2018. Referenca sadrži prazan nepoznati parametar: |dead-url= (pomoć)CS1 održavanje: nepoznati jezik (link)
  7. ^ a b "Lecturers - Women's Studies Center". www.zenskestudie.edu.rs (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 16. 12. 2013. Pristupljeno 27. 2. 2018.
  8. ^ Mladjenovic, Lepa (2000). "JoanNestle.com: At-Home with Lepa Mladjenovic: Sarajevo 1995-1996". www.joannestle.com. Pristupljeno 27. 2. 2018.
  9. ^ a b Obradović, Milka (1987). "Lepa Mlađenović, (anti) psihologistkinja: Menjati odnos prema ljudima koji pate (1987)". www.yugopapir.com. Pristupljeno 6. 3. 2018. Referenca sadrži prazan nepoznati parametar: |dead-url= (pomoć)
  10. ^ Kotor, Radio. "MLAĐENOVIĆ: ZATVORIMO BOLNICE KOJE NE LIJEČE VEĆ PONIŽAVAJU". Lokalni javni emiter Radio Kotor - www.radiokotor.com (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 9. 8. 2019. Pristupljeno 27. 2. 2018.
  11. ^ McLeod, Laura (2015). Gender Politics and Security Discourse: Personal-Political Imaginations and Feminism in 'Post-conflict' Serbia. Routledge. str. 49. ISBN 9780822315483.
  12. ^ Mikula, Maja (2006). Women, Activism and Social Change: Stretching Boundaries. Routledge. str. 87. ISBN 9781136782718.
  13. ^ Chiara, Bonfiglioli (2008). Remembering the conference «Drugarica Zena. Zensko Pitanje – Novi Pristup?»/ «Comrade Woman.The Women’s Question: A New Approach?» thirty years after. Utrecht: Universiteit Utrecht. str. 54–55, 86. OCLC 428113304. Arhivirano s originala, 4. 6. 2020. Pristupljeno 27. 1. 2019.
  14. ^ Zaharijevic, Adriana; Ivanovic, Zorica; Duhacek, Dasa, ured. (2012). Žarana Papić. Tekstovi 1977-2002. Beograd: Centar za studije roda i politike, Rekonstrukcija Ženski fond, Žene u crnom. str. 11–12, 31. ISBN 978-86-84031-54-1.
  15. ^ Hughson (Blagojevic), Marina (novembar 2016). "Unpacking Silence and Distortion: Mapping Misogyny in Serbia". Academia edu: 5 – preko Academia edu.
  16. ^ Vušković, Lina; Trivunac, Sofia. "Feministička grupa "Žena i društvo" - Autonomni ženski centar". Autonomni Ženski Centar Beograd (jezik: srpski). Pristupljeno 27. 2. 2018.
  17. ^ Ramet, Sabrina P. (1995). Social Currents in Eastern Europe: The Sources and Consequences of the Great Transformation. Duke University Press. str. 225. ISBN 9780822315483.
  18. ^ Spasovska, Ljubica (April 18, 2017). The Last Yugoslav Generation: The Rethinking of Youth Politics and Cultures in Late Socialism. Oxford University Press. str. 136. ISBN 9781526106315.
  19. ^ Dobnikar, Mojca; Pamuković, Nela, ured. (2009). Jaz, ti, one...Za nas: dokumenti jugoslavenskih feminističkih susreta 1987-1991 (jezik: Slovenian). Društvo Vita Activa, Ljubljana; Centar za žene žrtve rata / ROSA - Zagreb. str. 14. ISBN 978-961-92800-0-3. Arhivirano s originala (Print book), 10. 2. 2018. Pristupljeno 27. 1. 2019.CS1 održavanje: nepoznati jezik (link)
  20. ^ a b Mima, Rašić (January 1, 2008). "Lezbejska egzistencija, lezbejska vidljivost". u Zaharijević, Adriana (ured.). Neko je rekao feminizam? Kako je feminizam uticao na Žene XXI veka (PDF). Belgrade: Heinrich Böll Stiftung. str. 208, 233.
  21. ^ Bunch, Charlotte; Reilly, Niamh; Douglass College. Center for Women's Global Leadership; United Nations Development Fund for Women (1994). Demanding accountability: the global campaign and Vienna Tribunal for women's human rights. Rutgers University, Center for Women's Global Leadership. str. 37. ISBN 9780912917290.
  22. ^ Enloe, Cynthia (2016). Globalization and Militarism: Feminists Make the Link. Rowman & Littlefield. str. 134. ISBN 9781442265455.
  23. ^ "Living in War Zones: Thoughts on War and Domestic Violence" (PDF). Judith Armatta (Presented at the Conference on “INTEGRATING DOMESTIC VIOLENCE EDUCATION INTO LAW SCHOOLS,” sponsored by the American Bar Association Committee on Domestic violence). 9. 3. 2001. Pristupljeno 28. 10. 2017.
  24. ^ Presented by : Keri Phllips (3. 12. 2001). "Women in Black". Radio National (jezik: engleski). Pristupljeno 28. 2. 2018.
  25. ^ a b Tesanović, Jasmina (2013). "Mothering in War". u Guzman Bouvard, Marguerite (ured.). Mothers of Adult Children. Lexington Books. str. 110. ISBN 9780739183014.
  26. ^ McLeod, Laura (July 16, 2015). Gender Politics and Security Discourse: Personal-Political Imaginations and Feminism in 'Post-conflict' Serbia. Routledge. str. 52. ISBN 9781317635628.
  27. ^ a b c d "Short biography: Lepa Mladjenovic". Heinrich Boell Foundation. 6. 12. 2012. Pristupljeno 28. 10. 2017.
  28. ^ a b c Savić, Marija (2011). "Istorija LGBT aktivizma u Srbiji". u Gavrić, Saša; Huremović, Lejla; Savić, Marija (ured.). Čitanka lezbejskih i gej ljudskih prava (PDF) (PDF). Sarajevo: Sarajevski otvoreni centar, Fondacija Heinrich Böll. str. 102–103. ISBN 978-9958-9959-3-4.
  29. ^ Mertus, Julie (1. 3. 1995). "One Step Forward". War Resisters International. Pristupljeno 28. 10. 2017.
  30. ^ Lepa Mladjenovic, 2001 "Notes of a Feminist Lesbian during Wartime", European Journal of Women's Studies Vol 8, Issue 3, pp. 381 - 391.
  31. ^ "Prva lezbijska nedjelja". Udruga LORI (jezik: Croatian). Arhivirano s originala, 9. 8. 2019. Pristupljeno 28. 2. 2018.CS1 održavanje: nepoznati jezik (link)
  32. ^ "Treća lezbijska nedjelja". Udruga LORI (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 2. 10. 2019. Pristupljeno 28. 2. 2018.
  33. ^ "Our network, our strength: The Third Lesbian Week 2004 | Labris". Labris (jezik: English). 8. 2. 2017. Pristupljeno 28. 2. 2018.CS1 održavanje: nepoznati jezik (link)
  34. ^ "Human rights Awards, The Felipa de Souza Award". OutRight Action International. Arhivirano s originala, 17. 10. 2017. Pristupljeno 28. 10. 2017.
  35. ^ "U Novom Sadu otvorena Čitaonica Lepa Mlađenović — Vijesti — Libela". Libela (jezik: hrvatski). Pristupljeno 6. 3. 2018.
  36. ^ "Lepa Mladjenovic, Serbia, Wins 2013 Anne Klein Women's Award - Statement by the jury". Heinrich-Böll-Stiftung (jezik: njemački). 6. 12. 2012. Arhivirano s originala, 9. 8. 2019. Pristupljeno 6. 3. 2018. Referenca sadrži prazan nepoznati parametar: |dead-url= (pomoć)
  37. ^ Domi, Tanya (9. 12. 2012). "Lesbian Activist Lepa Mladjenovic Selected For Ann Klein Award". The New Civil Rights Movement (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 21. 9. 2016. Pristupljeno 6. 3. 2018. Referenca sadrži prazan nepoznati parametar: |dead-url= (pomoć)
  38. ^ Roy, Jodie (26. 11. 2013), Lepa Mladjenovic - Speech on the Anne Klein Award, pristupljeno 6. 3. 2018
  39. ^ "Anne Klein Frauenpreis Award Ceremony for Lepa Mladjenovic | Vi på Kvinna till Kvinna". vipa.kvinnatillkvinna.se (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 28. 3. 2017. Pristupljeno 6. 3. 2018.
  40. ^ Nestle, Joan. "At-Home with Lepa Mladjenovic: Publications". www.joannestle.com. Pristupljeno 6. 3. 2018. Referenca sadrži prazan nepoznati parametar: |dead-url= (pomoć)
  41. ^ ""POLITICS OF WOMEN'S SOLIDARITY" by Lepa Mladjenovic (Belgrade) - One Billion Rising Revolution". One Billion Rising Revolution (jezik: engleski). 18. 9. 2016. Pristupljeno 6. 3. 2018.
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Lepa_Mlađenović&oldid=3671819"