Magla

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Magla iznad jezera

Magla je meteorološka pojava u prizemnom sloju troposfere, prizemni oblak vodenih kapljica ili ledenih kristala koji su toliko sitni i lagahni da uspijevaju lebdjeti u vazduhu. Magla smanjuje horizontalnu vidljivost ispod 1 km.

Općenito[uredi | uredi izvor]

Pri temperaturama iznad ledenja magla se zadržava samo uz visoku relativnu vlagu vazduha. Izgled joj je bjeličast a u blizini industrijskih zona može poprimiti žućkasto-sivu boju radi primjesa dima i prašine. U stvari magla je oblak koji se nalazi pri tlu. Prema jačini magla se može podijeliti na:

-slabu, s horizontalnom vidljivošću manjom od 1 km,
-umjerenu s horizontalnom vidljivošću od 500 m i
-jaku s horizontalnom vidljivošću od 50 m.

Sumaglica[uredi | uredi izvor]

Sumaglica se kao i magla sastoji od sitnih kapljica vode koje lebde u zraku. Za razliku od magle one su rjeđe i manje a horizontalna vidljivost tokom sumaglice veća je od 1 km. Zrak se u sumaglici ne osjeća toliko vlažnim kao u magli.

Postanak magle[uredi | uredi izvor]

Magla se stvara kondenzacijom vodene pare u zraku. Kondenzacija započinje kod relativne vlage znatno manje od 100% te se stvara sumaglica. Daljnjim povećanjem vlage kondenzacija se ubrzava, postojeće kapljice se povećavaju i sumaglica postepeno prelazi u maglu. Relativna vlaga u vazduhu za vrijeme magle je između 80% i 100%. I pri temperaturama nižim od tačke ledišta magla se još uvijek sastoji od kapljica podhlađene vode. Tek pri temperaturama oko -30° C u magli se nalazi određena količina ledenih kristala. I vjetar utiče na njeno stvaranje. Kod vremena bez strujanja zraka magla se ne može formirati. Magle koje nastaju padom temperature tokom noći najpovoljniji je slab vjetar a za uzlazne magle potreban je umjeren vjetar koji puše iz određenog smjera. Jak vjetar rastjerava maglu ili je diže u nisku naoblaku formirajući niski oblak stratus.

Stabilnost magle[uredi | uredi izvor]

Stabilnost magle ovisi o osobinama vodenih kapljica, njihovoj veličini i električnom naboju. Stabilna i suha magla ima kapljice približno jednake veličine istog električnog naboja.

Magla postaje nestabilna ako su kapljice nejednake veličine, one manje tada isparuju te se para ponovno kondenzira na većima. Kapljice s različitim električkim nabojem se privlače i također spajaju. Nestabilnost magle uzrokuje slabljenje njenog intenziteta i nestajanje.

U područjima pokrivenim snijegom magle su rijetke jer se voda iz njenih kapljica isparava a para se ponovno kondenzira na snježnoj površini. Maglu sastavljenu od ledenih kristala snježni pokrivač ne razbija. U određenim uvjetima kapljice vode iz magle se spajaju i zatim i talože se na izloženim predmetima stvarajući na njima vlagu. Takve kapljice mogu često kao padavina padaju na tlo (rosulja).