Magnetit

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Magnetit
Općenito
KategorijaMineral
Hemijska formulaFe3O4
Identifikacija
Bojacrn
Kristalni habitusoktaedarski, rombododekaedarski
Kristalni sistemkubični, Fd3m
Kalavostnejasna
Tvrdoća5,5-6,5
Sjajmetalni
Ogrebcrn
Gustoća5,18 g/cm3

Magnetit, hemijska formula Fe3O4, je crni ferimagnetički oksid željeza u kojem atomi željeza atomi imaju dva oksidacijska stanja, +2 i +3. Magnetit je široko rasprostranjen u prirodi i javlja se kao popratni mineral u magmatskim i metamorfnim stijenama. Važna je željezna ruda, a najveća su ležišta u sjevernoj Švedskoj.

Fizička svojstva[uredi | uredi izvor]

Tvrdoća magnetita kreće se od 5,5 do 6,5 na Mohsovoj skali, a specifična težina iznosi 5,18. Magnetit obično tvori oktaedarske kristale. Magnetsko uređenje magnetita na sobnoj temperaturi je ferimagnetsko s Curieovom temperaturom od 850 K.[1].

Kristalna struktura[uredi | uredi izvor]

Magnetit ima strukturu inverznog spinela u kojoj se u šupljinama unutar kubične guste slagaline kisikovih aniona nalaze kationi željeza oksidacijskog stanja +2 i +3. U jednoj četvrtini raspoloživih tetraedarskih šupljina smješteni su kationi Fe3+, dok su u polovini oktaedarskih šupljina smješteni kationi Fe2+ i Fe3+.

Prikaz strukturnog i magnetskog uređenja magnetita s označenom jediničnom ćelijom

Literatura[uredi | uredi izvor]

1. R. M. Cornell, U. Schwertmann, The Iron Oxides, Structure, Properties, Reactions, Occurrence and Uses, VCH Publ. Corp., D-69451 Weinheim, Njemačka, 1996.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ R. M. Cornell, U. Schwertmann, The Iron Oxides, Structure, Properties, Reactions, Occurrence and Uses, VCH Publ. Corp., D-69451 Weinheim, Njemačka, 1996.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]