Jabuka (ostrvo)

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Newspaper nicu buculei 01.svg Ovaj članak ili dio izgleda kao reklama.
Pomozite popraviti ovaj članak prema pravilima Wikipedije tako da bude neutralniji. U slučaju očigledne reklame, dodajte šablon {{Brisanje}} na početak teksta.
Brusnik, Svetac i Jabuka (pogled sa Biševa)

Jabuka je drugo ostrvo eruptivnog porijekla, udaljen je oko 50 km od Komiže na Visu u pravcu zapad-sjeverozapad. Kako se u njegovom crnom vulkanskom stijenju nalazi magnetit, čim se brod približi ostrvu, magnetska igla kompasa posve "poludi" pa inače korisna navigacijska sprava postaje suvišna.

Međutim, brodovi su u ovim vodama vrlo rijetki jer se ostrvo nalazi daleko od svih morskih puteva i izvan plovnih ruta, pa ga posjećuju samo oni kojima je ostrvo cilj i razlog putovanja.

Jabuka gotovo da i nije ostrvo: ovdje nema obale prikladne za pristajanje ni uvale koja bi bila sigurna od vjetra, velika strmina ne dozvoljava izgradnju nastambe, more uokolo vrlo je duboko i gotovo da nema mogućnosti sidrenja, a stijene su glatke i bez prirodnih izbočina za koje bi se brodica mogla vezati. Jabuka je zapravo strma, mjestimice okomita, 97 metara visoka klisura piramidalnog oblika, gola, surova i gotovo potpuno nepristupačna osim na malom području s jugozapadne strane, ali i to samo za mirnog mora što ovdje baš i nije čest slučaj.

Naime, smještena u zoni najdubljeg mora, osamljena i udaljena od ostalih ostrva i kanala, Jabuka je izložena svim vjetrovima, a kako na pučini čak i najslabiji vjetrovi dižu velike valove, potrebno je mnogo znanja i sreće ako želite ovdje pristati. Rijetko posjećivano, more oko ostrva je bogato ribom, a surovost njegove klime podnose tek dvije endemične vrste: crna gušterica i vrsta biljke po imenu "zečina", a do prije 50-ak godina tu je rastao i endemski karanfil koji je nažalost istrijebljen.

U doba brodova na vesla i jedra samo su se najsmjeliji ribari neustrašivog duha i velikog samopouzdanja odvažili uputiti do Jabuke, a nužda da prehrane obitelj ulovom dobre i velike ribe te cijenjenih jastoga, bila jednaka njihovoj snazi i izdržljivosti. Ostrvo koje je već ljeti za lijepog vremena i mirnog mora prizor vrijedan divljenja i straha istovremeno, zimi u doba bure i velikih valova postaje doista po život opasna pustolovina i mjesto preživljavanja.

Nemoguće je ne utvrditi da u ovim, s punim pravom možemo reći "strašnim ostrvima", ima nečeg čudnovatog, čudovišnog i gotovo magično privlačnog, pa se čini kao da magnetit čija snaga skreće igle brodskih kompasa, ulazi i u misli onih koji im se približavaju te pristaju mučiti svoja tijela, ugroziti vlastiti život, smrzavati se i žeđati mjesecima iskušavajući granice svog duha i prisebnosti. Svim "običnim", u prirodu zaljubljenim ljudima susret s Jabukom i Brusnikom bit će uzbudljiva avantura koju preporučujemo samo u ljetnim mjesecima i s provjerenom posadom.

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: