Jabuka (ostrvo)

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Brusnik, Svetac i Jabuka (pogled sa Biševa)

Jabuka je drugo ostrvo eruptivnog porijekla, udaljen je oko 50 km od Komiže na Visu u pravcu zapad-sjeverozapad. Kako se u njegovom crnom vulkanskom stijenju nalazi magnetit, čim se brod približi ostrvu, magnetska igla kompasa posve "poludi" pa inače korisna navigacijska sprava postaje suvišna.

Međutim, brodovi su u ovim vodama vrlo rijetki jer se ostrvo nalazi daleko od svih morskih puteva i izvan plovnih ruta, pa ga posjećuju samo oni kojima je ostrvo cilj i razlog putovanja.

Jabuka gotovo da i nije ostrvo: ovdje nema obale prikladne za pristajanje ni uvale koja bi bila sigurna od vjetra, velika strmina ne dozvoljava izgradnju nastambe, more uokolo vrlo je duboko i gotovo da nema mogućnosti sidrenja, a stijene su glatke i bez prirodnih izbočina za koje bi se brodica mogla vezati. Jabuka je zapravo strma, mjestimice okomita, 97 metara visoka klisura piramidalnog oblika, gola, surova i gotovo potpuno nepristupačna osim na malom području s jugozapadne strane, ali i to samo za mirnog mora što ovdje baš i nije čest slučaj.

Naime, smještena u zoni najdubljeg mora, osamljena i udaljena od ostalih ostrva i kanala, Jabuka je izložena svim vjetrovima, a kako na pučini čak i najslabiji vjetrovi dižu velike valove, potrebno je mnogo znanja i sreće ako želite ovdje pristati. Rijetko posjećivano, more oko ostrva je bogato ribom, a surovost njegove klime podnose tek dvije endemične vrste: crna gušterica i vrsta biljke po imenu "zečina", a do prije 50-ak godina tu je rastao i endemski karanfil koji je nažalost istrijebljen.

U doba brodova na vesla i jedra samo su se najsmjeliji ribari neustrašivog duha i velikog samopouzdanja odvažili uputiti do Jabuke, a nužda da prehrane obitelj ulovom dobre i velike ribe te cijenjenih jastoga, bila jednaka njihovoj snazi i izdržljivosti. Ostrvo koje je već ljeti za lijepog vremena i mirnog mora prizor vrijedan divljenja i straha istovremeno, zimi u doba bure i velikih valova postaje doista po život opasna pustolovina i mjesto preživljavanja.

Nemoguće je ne utvrditi da u ovim, s punim pravom možemo reći "strašnim ostrvima", ima nečeg čudnovatog, čudovišnog i gotovo magično privlačnog, pa se čini kao da magnetit čija snaga skreće igle brodskih kompasa, ulazi i u misli onih koji im se približavaju te pristaju mučiti svoja tijela, ugroziti vlastiti život, smrzavati se i žeđati mjesecima iskušavajući granice svog duha i prisebnosti.