Maria de Dominici
Maria de Dominici | |
|---|---|
| Rođenje | Suor Maria de Dominici 6. decembar 1645.[1] Birgu, Malta |
| Smrt | 18. mart 1703 (57 godina) |
| Nacionalnost | Malteško, italijansko |
| Zanimanje | Slikarka, skulptorica i časna sestra |
Suor Maria de Dominici (6. decembar 1645 – 18. mart 1703) bila je malteška slikarica, skulptorica i časna sestra. Rođena u porodici umjetnika sa sjedištem u gradu Birgu,[2] bila je kćerka zlatara i procjenitelja za Malteški viteški red.[3] Dva njena brata, Raimondo de Dominici i Francesco de Dominici su bili slikari.[3] Raimondoov sin Bernardo je napisao knjigu o historiji savremene umetnosti koja je uključivala reference na njegovu tetku Mariju.[4]
Biografija[uredi | uredi izvor]
Tokom svojih tinejdžerskih godina, de Dominici je studirala kod slikara i vajara Matije Pretija, koji je u to vrijeme slikao i vajao unutrašnjost crkve Svetog Ivana u Valeti. Vjeruje se da je doprinijela,[5] a posebno je zabilježeno da je pomagala Pretiju na njegovom najpoznatijem djelu, nizu slika koje prikazuju život i mučeništvo svetog Ivana Krstitelja (1661-1666), koje ukrašavaju svodove crkve.[2]
Bila je jaka i svestrana osoba; karakteristike koje se jasno vide u dva testamenta koje je sastavila.[4] Malta Illustrata Giovannantonija Ciantara(1772) prikazuje sliku osobe koja je od malih nogu znala šta želi da radi sa svojim životom:
"[Marija je pokazivala] odbojnost da svoju energiju primjenjuje na ženske dužnosti i zbog toga je roditelji često ukoravaju... Nije radila ništa drugo nego crtala figure i druge stvari prema svom hiru i prirodnim talentima. Konačno, njeni roditelji, vidjevši da je sklona slikanju, dala su je majstoru umjetnosti da je podučava dizajnu."[2]
Budući da je postala časna sestra karmelićanka, mogla je živjeti izvan samostanskih zidina i daleko od ograničenja porodičnih veza.
Čini se da je brzo učila i da je procvjetala pod Pretijevim tutorstvom. Giovannantonio Ciantar primjećuje da je „pod njegovim [Pretijevim] vodstvom dobro radila i dok je on oslikavao strop crkve Svetog Ivana dozvolio joj je da naslika neke od ženskih figura; u tome je uspjela gotovo uspješnije od majstora."[2]
Ovo dalje potvrđuje izvještaj Giuseppea Maria de Pira u Squarci di Storia (1839): "[Ona] je zamijenila njegove sve druge učenike, toliko da ju je proslavljeni majstor izabrao da sarađuje s njim u oslikavanju velikog svoda Crkve Ivana, u kojoj su ženske figure u velikoj mjeri bile naslike od nje."[2]
Godine 1682. de Dominici je napustio Maltu, vjerovatno sa pratnjom nećaka Velikog majstora i njegove supruge Isabelle d'Avalos d'Aquino d'Aragona, koja je zajedno sa svojim majstorom Pretijem podstakla umjetnicu da širi svoja krila u inostranstvu. Na kraju je imala svoj atelje u Rimu, gdje je počela primati narudžbine za skulpture i slikarstvo zahvaljujući pismima preporuke Velikog majstora.[2] U Rimu je živjela sa ženom u svom studiju blizu San Giovanni dei Fiorentini.[3]
Djela[uredi | uredi izvor]
Dok je bila na Malti, Maria de Dominici je napravila brojne prenosive kultne figure koje su se koristile tokom lokalnih vjerskih svečanosti i uličnih procesija.[3] Nekoliko radova se pripisuje njenom imenu, iako nisu svi lako dostupni za gledanje. Najpristupačniji radovi na Malti uključuju: "Pohod", u župnoj crkvi Żebbuġ; "Beato Franco" u karmelićanskoj crkvi u Valletti i "Navještenja" u muzeju katedrali u Valletti.
Počasti[uredi | uredi izvor]
Uvrštena je u dvotomni Rječnik umjetnica, čiji je urednik Delia Gaze.
2010. godine krater na Merkuru je dobio ime po njoj.[6]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Gaze, Delia; Mihajlovic, Maja; Shrimpton, Leanda (1997). Dictionary of Women Artists: Introductory surveys ; Artists, A-I (jezik: engleski). Taylor & Francis. str. 462. ISBN 978-1-884964-21-3.
- ^ a b c d e f Hoe, Susanna (2015). Malta: Women, History, Books and Places. British Library: HOLO Books. str. 3, 116, 117. ISBN 978-0-9572153-5-1.
- ^ a b c d Delia Gaze, ured. (1997). Dictionary of Women Artists. 1. Taylor & Francis. str. 462.
- ^ a b de Dominici, Bernardo (1840). Vite dei pittori, scultori ed architetti napoletani. Tip. Trani.
- ^ Fr Mark Cauchi, OSA Valletta (16. 2. 2013). "Mattia Preti, a friend of the poor and needy". Times of Malta.
- ^ "Gazetteer of Planetary Nomenclature". USGS Astrogeology Science Center.