Mensur el-Haladž

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Mensur el-Haladž ‎
Hallaj.jpg
Prikaz el-Haladžovog pogubljenja
Rođenje 858
Fars
Smrt 26. mart 922
Bagdad

Mensur el-Haladž (858. - 922.) je bio perzijski mistik, pjesnik i sufijski učitelj. Poznat je bio po svojim ekstatičnim izjavama, poput: „Ja sam Istina“ (ene’l Hakk).

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je u gradu Bejda, koji se nalazi u Farsu, južnoj pokrajini Irana. Odrastao je u Vasitu i Tustaru. Njegov otac je bio češljar pamuka, pa je zbog toga dobio svoj poznati nadimak el-Halladž – češljar. U djetinstvu je postao hafiz Kur’ana. U mladosti postaje učenik Sehla ibn Abdullaha Tustarija, koji je jedan od najznačajnijih ranih sufija, alim, teolog i mufesir. Sa Tusterijem se preselio u Basru. U njegovom društvu provodi dvije godine. Nakon toga ga napušta i odlazi u Bagdad.[1]

U Bagdadu, tadašnjoj prijestolnici Abasidskog halifata susreće Džunejda Bagdadija, najuticajnijeg sufijskog šejha iz tog vremena. Potom napušta Bagdad, te odlazi u Basru. Tamo postaje učenik Amra el-Mekkija jednog od Džunejdovih halifa. U njegovom društvu ostaje osamnaest mjeseci, a potom se razilaze. Razlog razilaženja je bio taj što je Amr ponudio Halladžu da oženi njegovu kćer, ali ga je Halladž odbio i oženio se kćerkom Jakuba ibn Aktaa, koji je također bio sufijski šejh.

Nakon ženidbe odlazi na hodočašće u Mekku. Tamo ostaje jednu godinu u isposništvu. Nakon boravka u Mekki kreće na putovanja na kojima je pisao i držao predavanja. Obišao je Indiju i Centralnu Aziju, gdje je stekao mnogo sljedbenika. Nakon putovanja se vraća u Tustar u kojem je postao veoma poznat i omiljen među narodom.

Reference[uredi | uredi izvor]