Idi na sadržaj

Miraz

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Stari njemački Aussteuerschrank

Miraz (turski miras, arapski mīrāth, latinski dos), također i regionalno dota (ital. dote), predstavlja novac, zemlju, ili druga materijalna dobra koja žena udajom donosi u porodicu. Miraz je nekada bio doprinos mladenkine porodice budućim troškovima koji nastaju njenim useljenjem u mladoženjin dom ili osnivanjem novog domaćinstva.

U patrijarhalnom društvu, ako mladenka ima braće, miraz koji dobije prilikom udaje bio je sve što ona dobija od roditelja i nije imala pravo na drugo nasljedstvo. Iako danas i sinovi i kćeri zakonski imaju jednako pravo na nasljedstvo, u mnogim seoskim sredinama i dalje se zadržao ovakav običaj tako što se kćerka dobrovoljno odriče svog dijela nasljedstva. U Viktorijanskoj eri miraz bi se vraćao mladenkinoj porodici ako bi ona umrla ne ostavivši iza sebe djece, odnosno imovinu koju je žena donijela kao miraz mogla su naslijediti samo njena djeca.

Obezbjeđivanje miraza nekada se gledalo kao na vrstu milostinje. U nekim slučajevima od opatica se očekivalo da u manastir prilikom zaređivanja donesu miraz.

Ni miraz u obliku zemlje nije bio rijedak. U jugozapadnoj Njemačkoj ljudi koji nisu imali sinova svojim bi kćerima u miraz davali zemlju, pod uslovom da njen suprug uzme njeno prezime. Katarina Portugalska, supruga kralja Karla II Engleskog i Škotskog kao svoj miraz donijela je indijski grad Bombaj 1661. godine. Iako Karlo II i Katarina nisu imali djece, Bombaj je ostao u engleskom posjedu nakon njegove smrti.

U Indiji je zahtjevanje miraza zakonom zabranjeno: česti su slučajevi u kojima tek udata žena bude ubijena ili psihološkim mučenjem bude odvedena do samoubistva od strane muža ili njegove rodbine, u pokušaju da se od njene iznudi veći miraz.[1][2] U srednjovjekovnoj Bosni miraz nije bio uobičajen. Prema običaju, držalo se da je dovoljno da žena bude "dobra i vjerna". U jednom srednjovjekovnom bosanskom testamentu kaže se kako u Bosni nije običaj da se djevojke žene zbog miraza, već da se "uzimaju zbog ljubavi, dobrote i zbog časti i ugleda njihovog roda".[3]

Ako mladenka nije imala braće onda je ona bila nazivana miraždžika i njoj pripada pravo da u miraz dobije dio roditeljskog imanja ili cijelo imanje ako nema drugih sestara.

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ "Indijska vjenčanja". Arhivirano s originala, 26. 7. 2008. Pristupljeno 13. 8. 2008.
  2. ^ "Nasilje zbog djevojačkog miraza". Arhivirano s originala, 16. 4. 2008. Pristupljeno 13. 8. 2008.
  3. ^ Omer Ibrahimagić, Bosanska srednjovjekovna država i suvremenost: zbornik radova, Fakultet političkih nauka, 1996.