Pleonazam

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Wiki letter w.svg Ovaj članak je siroče zato što nema ili vrlo malo ima drugih članaka koji linkuju ovamo.
Molimo Vas da postavite linkove prema ovoj stranici sa srodnih članaka.

Pleonazam (grčki: πλεονάζω = imati napretek, obilovati) jest gomilanje istoznačnih riječi u govoru. Njime se naziva postupak razvijanja i proširivanja iskaza tako da se postojećim riječima i izrazima dodaju istoznačnice ili bliskoznačnice.[1][2]

Načelno je moguće razlikovati neosviješteni i stilistički pleonazam:

  • Neosviješteni pleonazam je jezička greška. To je pojava nepotrebnog gomilanja riječi u govoru, tako da on djeluje nespretno, neprimjereno i nezgrapno, npr: Pokrenuti inicijativu, Vidio sam svojim vlastitim očima, Ja, osobno, mislim..., Mala ptičica, investicijska ulaganja i slično.
  • Stilistički pleonazam ili pleonazam u užem smislu stvara osviješteni govoreći subjekt. Ekspresivan je, funkcionalno obilježava iskaz, ponekad ga i suptilno dopunjuje. Samo je stilistički pleonazam figura. Pleonazam se relativno često može naći u Ujevićevoj, Krležinoj i Matoševoj poeziji:
T. Ujević, Svakidašnja jadikovka M. Krleža, Ni med cvetjem nî pravice A. G. Matoš, Srodnost

I biti slab, i nemoćan,
i sam bez igdje ikoga,
i nemiran i očajan.

Glavobolka, bogi cvet,
glava zna od nje bolet...

Đurđic, skroman cvjetić, sitan, tih i fin
dršće, strepi i zebe kao da je zima...

Takoder pogledajte[uredi | uredi izvor]

Rererence[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Od viška glava (ne) boli", članak Krešimira Bagića, matica.hr
  2. ^ "Pleonazam", proleksis.lzmk.hr, Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, sv. XVI, str. 112, Zagreb, 2007; ISBN 978-953-7224-16-5