Pleonazam

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Pleonazam (grčki: πλεονάζω = imati napretek, obilovati) jest gomilanje istoznačnih riječi u govoru. Njime se naziva postupak razvijanja i proširivanja iskaza tako da se postojećim riječima i izrazima dodaju istoznačnice ili bliskoznačnice.[1][2]

Načelno je moguće razlikovati neosviješteni i stilistički pleonazam:

  • Neosviješteni pleonazam je jezička greška. To je pojava nepotrebnog gomilanja riječi u govoru, tako da on djeluje nespretno, neprimjereno i nezgrapno, npr: Pokrenuti inicijativu, Vidio sam svojim vlastitim očima, Ja, osobno, mislim..., Mala ptičica, investicijska ulaganja i slično.
  • Stilistički pleonazam ili pleonazam u užem smislu stvara osviješteni govoreći subjekt. Ekspresivan je, funkcionalno obilježava iskaz, ponekad ga i suptilno dopunjuje. Samo je stilistički pleonazam figura. Pleonazam se relativno često može naći u Ujevićevoj, Krležinoj i Matoševoj poeziji:
T. Ujević, Svakidašnja jadikovka M. Krleža, Ni med cvetjem nî pravice A. G. Matoš, Srodnost

I biti slab, i nemoćan,
i sam bez igdje ikoga,
i nemiran i očajan.

Glavobolka, bogi cvet,
glava zna od nje bolet...

Đurđic, skroman cvjetić, sitan, tih i fin
dršće, strepi i zebe kao da je zima...

Takoder pogledajte[uredi | uredi izvor]

Rererence[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Od viška glava (ne) boli", članak Krešimira Bagića, matica.hr
  2. ^ "Pleonazam", proleksis.lzmk.hr, Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, sv. XVI, str. 112, Zagreb, 2007; ISBN 978-953-7224-16-5