Plućni karcinom malih ćelija

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Plućni kancer malih ćelija
Maloćelijski plućni kancer ili Zobastoćelijski karcinom
Small cell lung cancer - cytology.jpg
Klasifikacija i vanjski resursi
DiseasesDB 7616
MedlinePlus 000122
MeSH D018288

Plućni rak malih ćelija ili mikrocitni karcinom pluća ili rak malih plućnih ćelija ili SCLC (skraćeno od engleskog termina Small Cell Lung Cancer), koji se naziva i malim karcinomom pluća jedan je od oblika raka u pluća, obično klasifi kaoviran terminalmi.

Studije su pokazale da ova forma raka, već u fazi dijagnostike obično nema lijeka, jer se već nepovratno raširila (iako se takvo širenje ne može vidjeti na rendgenu ili drugim slikama). Zato se smatra da je SCLC uglavnom neizlječiv.[1] No, nedavni radovi sugeriraju da u slučajevima malih, asimptomatskih SCLC-ovih ("vrlo ograničen stadij"), hirurška ekscizija može poboljšati preživljavanje ako se koristi prije hemoterapije ("adjuvantna hemoterapija").[2]

Epidemiologija[uredi | uredi izvor]

SCLC čini oko 15% svih slučajeva raka pluća. Najvažniji faktor rizika za pojavu karcinoma pluća malih ćelija je dim cigarete pušača ili u zadimljenim prostorijama. Važna je i povezanost s hroničnom izloženošću azbestu ili radonu.

Patologija[uredi | uredi izvor]

Maloćelijski tumori se ponašaju poput hilusne mase otežanog radiološkog razgraničenja, koji svojim rastom obuhvataju i bronhijske i vaskularne hilusne strukture, progresivno komprimirajući njihov lumen, čak i bez vidljivih infiltracijskih lezija, koje se endoskopski vide. Izuzetno su predstavljeni kao nodule ili parenhimske mase daleko od hiluma.

Porijeklo[uredi | uredi izvor]

Studije elektronskom mikroskopijom pokazuju guste granule neurosekrecije u nekim ćelijama tumora. Granule su slične onima koje se nalaze u ćelijama neuroendokrinog bronhijskog epitela , posebno kod ploda i novorođenčadi. Postojanje granula neurosekrecije, sposobnost nekih od ovih tumora da luče polipeptidne hormone i prisustvo neuroendokrinih markera u imunohistohemijskoj studiji, poput neurona specifičnih enolasa, supstanci sličnih pathormonui drugi proizvodi s hormonskim djelovanjem, sugeriraju da ovaj tumor potiče iz ćelija baznog sloja bronhijske sluznice s neuroendokrinskim programiranjem i vjerojatno je apudoman. Anaplastični ćelijski karcinom u je histološki tip koji se najčešće povezuje s proizvodnjom ektopičnih hormona i paraneoplastičnim sindromima.[1][2][3]

Histopatologija[uredi | uredi izvor]

Kao što naziv govori, mikrocitni karcinom nastaje u malim ćelijama, zaobljenog ili ovalnog oblika, nalik na limfocite, iako dvostruko veće od njih, sa oskudnom citoplazmom, okruglim jedrom i gustim zrnastim hromatinom. Ostali sitnoćelijski karcinomi nastaju u fuziformnim ili poligonskim ćelijama (mali, fuziformni ili poligonalni karcinom). Ćelije rastu u masi koja nema žljezdano ili skvamozno diferenciranje.

Dijagnoza[uredi | uredi izvor]

Uspješna dijagnoza počinje fizičkom, kliničkom i porodičnom anamnezom bolesnika. Nezaobilazni su određeni radiološki testovi, kao što je radiografija grudi, CT skeniranje mozga, grudnog koša i trbuha, kao i neki drugi, uključujući bronhoskopiju, biopsiju i citologiju, kojima se potvrđuje prieoda i stadij raka.

Liječenje[uredi | uredi izvor]

Sa ograničenim mogućnostima, za liječenje najčešće se koristi kombinacija dva ili više lijekova za hemoterapiju. To bi bili cisplatin ili karboplatin u kombinaciji sa etopozidom, koji se normalno daje otprilike šest mjeseci. U toku su studije kako bi se utvrdilo da li će dodavanje topotekana ili paklitaksela poboljšati preživljavanje.

Zračenje grudi se ne izvodi u pacijenata koji pate od bilokoje teške bolesti plućne (osim raka) ili nekih drugih ozbiljnih zdravstvenih problema. Ponekad, ako je SCLC vrlo lokaliziran, rak se uklanja operativnim zahvatom i tada se daje kombinirana adjuvantna hemoterapija (polihemoterapija).[4][5]

Ako se sitnoćelijski karcinom pluća vrati nakon tretmana, može se koristiti sljedeća kombinacija lijekova:[6]

  1. Ciklofosfamid (Cytoxan, Procytox),
  2. Doksorubicin (Adriamycin) and
  3. Vinkristin (Oncovin)
  4. Paklitaksel (Taxol)[5]

U poodmakloj fazi ili prelazi se na hemoterapiju. Vjerovatnoća da će se karcinom smanjiti hemoterapijom je otprilike 70 do 80%. Opet, karboplatin ili cisplatin zajedno sa etopozidom su lijekovi koji se normalno daju. Međutim, na kraju rak postaje otporan na liječenje. Ponekad se zračenje koristi za kontrolu simptoma rasta unutar pluća ili širenja na kosti i mozak. Ponekad se liječe preventivnom terapijom zračenjem u mozgu.[7]

Prognoza[uredi | uredi izvor]

Učestalost sitnoćelijskog karcinoma pluća (prikazan crveno desno), u usporedbi s drugim karcinomima pluća, s frakcijama pušača u odnosu na nepušače prikazane za svaku vrstu.
Pušači definirani kao trenutni ili bivši pušai duže od jedne godine

Jednogodišnja stopa preživljavanja za osobe s ograničenom fazom SCLC koji primaju hemoterapiju i zračenje (ovo je najpovoljnija grupa) je 60%. U dvije godine stopa se smanjuje na 30%, a kod 5 godina smanjuje se sa 15 na 10%. Zbog nedostatka zadovoljavajućih rezultata, ljekari proučavaju druge metode liječenja ovih karcinoma. Kliničke studije novih lijekova za hemoterapiju ili drugih novih, kao što su imunoterapija ili genska terapija su vrijedna opcija koja može koristiti i pojedinom i budućim pacijentima.

Provedena su mnoga istraživanja kako bi se utvrdilo da li će radioterapijski tretman u grudima (obično u centru, gdje se rak širi u limfne čvorove) poboljšati očekivanja u odnosu na samu hemoterapiju. Ova su istraživanja pokazala da radioterapija daje malu korist. Međutim, zračenjem će biti više toksičnosti zajedno s hemoterapijom. Možda se ima više poteškoća s disanjem (dispneja) zbog oštećenja pluća, a također i poteškoća s gutanjem (disfagija), jer se jednjak nalaziu polju zračenja.

Otprilike 20 do 30% ljudi s uznaprednim SCLC živi 1 godinu. U dvije godine samo 5% ostaje živo. I samo 1 do 2% ljudi s napredovalim SCLC preživi pet godina nakon otkrivanja raka. Ako je pacijent previše bolestan da bi izdržao hemoterapiju, najbolji plan je pružiti palijativnu njegu. Ovo bi uključivalo liječenje bilo koje boli, respiratornih problema i drugih simptoma koje pacijent može doživjeti. U slučajevima uznapredovalog raka pluća, glavni problem može biti bol. Rast raka oko nekih živaca može izazvati intenzivnu bol. Međutim, taj se bol može ublažiti lijekovima. Radioterapija takođe može biti korisna.

Metastaziranje[uredi | uredi izvor]

Ovaj rak brzo raste i vrlo je invazivan. Karakteristično upada u medijastinum i najčešće proizvodi sindrom gornje šuplje vene. Općenito, najčešći uzrok ovog sindroma je maligna ćelija, a drugo, limfomi. SCLC se obično širi u mozak. Ako se ne preduzmu preventivne mjere, otprilike 50% ljudi sa SCLC će imati metastaze na mozgu. Zato, ako postoji dobar odgovor na početno liječenje, terapiju treba usmjeriti i ka mozgu, kako bi se izbjegle moždane metastaze. To također može malo povećati vjerovatnoću dužeg preživljavanja. Problem koji su ljekari primijetili je da pacijenti koji primaju radioterapiju mozga mogu trpjeti nuspojave poput problema s pamćenjem i nespretnosti. Nije potpuno jasno jesu li ovi simptomi direktan rezultat zračenja.

Većina liječnika preporučit će terapiju zračenjem u mozgu, ako je pacijent pokazao potpuni odgovor (očigledni nestanak svih karcinoma) nakon hemoterapije. Takvo profilaktičko (preventivno) zračenje mozga rezultiralo je općim blagodatima za preživljavanje, što se pokazalo u nekoliko nedavnim studija.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Refernce[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Mountain CF (septembar 1978). "Clinical biology of small cell carcinoma: relationship to surgical therapy". Semin. Oncol. 5 (3): 272–9. PMID 211638.
  2. ^ a b Shepherd FA (februar 2010). "Surgery for limited stage small cell lung cancer: time to fish or cut bait". J Thorac Oncol. 5 (2): 147–9. doi:10.1097/JTO.0b013e3181c8cbf5. PMID 20101141.
  3. ^ Argiris A, Murren JR (2001). "Staging and clinical prognostic factors for small-cell lung cancer". Cancer J. 7 (5): 437–47. PMID 11693903.CS1 održavanje: koristi se parametar authors (link)
  4. ^ Small Cell Lung Cancer Treatment (PDQ®)–Health Professional Version | https://www.cancer.gov/types/lung/hp/small-cell-lung-treatment-pdq]]
  5. ^ a b Mouri, Atsuto; Yamaguchi, Ou; Miyauchi, Sachiko; Shiono, Ayako; Utsugi, Harue; Nishihara, Fuyumi; Murayama, Yoshitake; Kagamu, Hiroshi; Kobayashi, Kunihiko (januar 2019). "Combination therapy with carboplatin and paclitaxel for small cell lung cancer". Respiratory Investigation. 57 (1): 34–39. doi:10.1016/j.resinv.2018.09.004.
  6. ^ Treatment for Small Cell Lung Cancer, Canadian Cancer Society | http://www.cancer.ca/en/cancer-information/cancer-type/lung/treatment/treatment-for-small-cell-lung-cancer/?region=nu
  7. ^ Qin, Angel; Kalemkerian, Gregory P. (juni 2018). "Treatment Options for Relapsed Small-Cell Lung Cancer: What Progress Have We Made?". Journal of Oncology Practice. 14 (6): 369–370. doi:10.1200/JOP.18.00278. PMID 29894661.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]