Bronhi
| Bronhija (Bronchus) | |
|---|---|
 Vezni prolaz | |
 | |
| Detalji | |
| Latinski | Bronchus |
| Bronhijalna vena | |
| Plućna grana vagusa | |
| Identifikatori | |
| Gray's | p.1084 |
| TA | A06.4.01.001 A06.3.01.008 |
| FMA | 7409 |
| Anatomska terminologija | |
Bronh ili bronhija je prolaz ili dišni put u respiratornom sistemu koji vodi zrak u pluća. Prvi bronhi koji se granaju od traheje su desni glavni i lijevi glavni bronh, također poznati kao primarni bronhi ili primarne bronhija. Oni su najširi i ulaze u pluća u svaki hilum, gdje se granaju na uže sekundarne ili režanjske bronhije, a ovi se granaju u uže tercijarne bronhije ili segmentarne bronhe. Daljnje podjele segmentarnih bronha poznate su kao segmentarni bronhi 4., 5. i 6. reda ili segmenta ili grupirani kao subsegmentarne bronhije.[1][2]
Bronhi koji su preuski da bi bili podržani hrskavicom poznati su pod nazivom bronhiole. U bronhijama se ne odvija razmjena plinova.
Struktura
[uredi | uredi izvor]Traheja (dušnik) se kod raskršćaij deli na dva glavna ili primarna bronha, lijevi i desni bronh. Carina traheje nalazi se na nivou sternalnog ugla i petog toraksnog pršljena. Desni glavni bronh je širi, kraći i vertikalniji od lijevog glavnog bronha,[3] its mean length is 1.09 cm.[4] Ulazi u korijena desnog pluća otprilike u petom torakalnom pršljenu. Desni glavni bronh dijeli se na tri sekundarne bronhije (poznate i kao lobarni ili režanjski bronhi) koji dostavljaju kisik do tri režnja desnog plućnog krila - gornji, srednji i donji režanj. Iznad, otraga, su luci Azygove vene, a desna plućna arterija nalazi se isprva ispod, a potom ispred nje. Otprilike 2 cm od svog početka daje granu u gornji režanj desnog pluća, koji se također naziva eparterijski bronh. „Eparterijski“ se odnosi na njegov položaj iznad desne plućne arterije. Desni bronh tu prolazi ispod arterije i poznat je kao "hiparterijska" grana koja se dijeli na dva režanjska bronha na srednji i donji režanj. Sekundarni bronhi se dalje dijeli na tercijarne bronhe (poznate i kao segmentni bronhi), od kojih svaki ima bronhopulmonalni segment. Bronhopulmonalni segment je dio pluća odvojen od ostatka septumom od vezivnog tkiva. Ovo svojstvo omogućava bronhopulmonalni segment da se hirurški ukloni bez utjecaja na druge segmente. U početku postoji deset segmenata u svakom plućnom krilu, ali tokom razvoja s lijevim plućem koje ima samo dva režnja, dva para segmenata spajaju se dajući osam, četiri za svaki režanj. Tercijarni bronhi se dalje dijeli u još tri grane poznate kao segmentalni bronhi četvrtog i petog reda i šestog reda koji se nazivaju i podsegmentalni bronhi. Oni se razgranavaju u mnogo manjih bronhiola koji se dijele na vršne bronhiole, od kojih svaki tada stvara nekoliko respiratornih bronhiola, koje se dijele na dva do jedanaest alveolskih kanala. Svaki ovaj kanal ima po pet ili šest alveolskih vrećica. Alveola je osnovna anatomska jedinica izmjene plinova u plućima.
_and_diameter_(D).svg)
Glavne bronhije imaju relativno velike lumene obložene respiratornim epitelom. Ova ćelijska obloga ima cilije koja odlaze prema ustima i uklanja prašinu i druge sitne čestice. Ispod epitela nalazi se sloj glatkih mišića, raspoređen kao dvije mišićne vrpce koje se spiralno uvijaju u suprotnim smjerovima. Ovaj sloj glatkih mišića sadrži u svom zidu serozne žlijezde, koje luče sluz. U bronhijama je Hialine hrskavice, koja okružuje sloj glatkih mišića. U glavnim bronhijama hrskavica formira prstenove u obliku slova C poput onih u traheji, dok je u manjim bronhijama hijalinska hrskavica prisutna u nepravilno raspoređenim pločama i otocima u obliku polumjeseca. Ove ploče daju strukturalnu potporu bronhijama i drže dišne puteve otvorenima.[5]
Zid bronhija obično ima debljinu od 10% do 20% ukupnog bronhijalnog promjera.[6]
Histologija
[uredi | uredi izvor]
i mnogo manji mikrovili na netrepljastoj bronhiji]]
Hrskavica i sluznica primarnih bronhija su slične onima u dušniku. Obloženi su s respiratornimom epitel, koji je klasifikovan kao trepljasti pseudostratificirani pločasti epitel, čije su žlijezde modificirane, jednostavnih stubastih epitelnih ćelija koje proizvode mucine, glavnu komponentu sluzi]. Sluz ima važnu ulogu u održavanju čistoće dišnih puteva u mukocilijarnom ocjetku.
Dok se grananje nastavlja kroz bronhijalno stablo, količina hijaline hrskavice u zidovima smanjuje se sve dok ne izostane u bronhiolama. Kako se hrskavica smanjuje, povećava se i količina glatkih mišića. Sluznica također prolazi prijelaz iz cilijanog pseudostratificiranog stubastog epitela u jednostavan kuboidni epitel u jednostavan skvamozni epitel.[7] in the alveolar ducts and alveoli.[8]
Anatomija
[uredi | uredi izvor]Dušnik se dijeli na dva glavna bronha, lijevi i desni u visini prvog sternalnog zgloba. Desni bronh je širi i kraći u odnosu na lijevi. Dalje se bronhi dijele na primarne i tercijarne bronhe, i dalje na bronhiole. Svaki bronh snabdjeva zrakom jedan bronhopulmonarni segment. To je naziv za dio pluća koji je odijeljen od ostalog dijela vezivnotkivnom pregradom. U prosjeku u desnom plućnom krilu se nalazi deset segmenata, a u lijevom osam.
U bronhima se nalaze nepravilni prstenovi (za razliku od dušnika gdje su pravilni) od hijaline hrskavice. Također oko bronha se nalazi glatka muskulatura.
Galerija
[uredi | uredi izvor]-
Poprečni presjek sekundarnne bronhije -
Transverzalni presjek grudnog koša sa arterijama -
Ilustracija disajnog sistema -
Glavno stablo bronhija se grana na traheje (označene na vrhu), s tim da je lijevi mrežni bronh prošao ispod aortnog luka prije nego što se razgrana u manje bronhije.
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Netter, Frank H. (2014). Atlas of Human Anatomy Including Student Consult Interactive Ancillaries and Guides (6th izd.). Philadelphia, Penn.: W B Saunders Co. str. 200. ISBN 978-1-4557-0418-7.
- ^ Maton, Anthea; Jean Hopkins; Charles William McLaughlin; Susan Johnson; Maryanna Quon Warner; David LaHart; Jill D. Wright (1993). Human Biology and Health. wood Cliffs, New Jersey, USA: Prentice Hall. ISBN 0-13-981176-1. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
- ^ Brodsky, JB; Lemmens, JM (2003). "Left Double-Lumen Tubes: Clinical Experience With 1,170 Patients" (PDF). Journal of Cardiothoracic and Vascular Anesthesia. 17 (3): 289–98. doi:10.1016/S1053-0770(03)00046-6. PMID 12827573. Arhivirano s originala 12. 3. 2017. Pristupljeno 21. 12. 2019. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link) CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
- ^ Robinson, CL; Müller, NL; Essery, C (januar 1989). "Clinical significance and measurement of the length of the right main bronchus". Canadian Journal of Surgery. 32 (1): 27–8. PMID 2642720.
- ^ Saladin, K (2012). Anatomy & physiology : the unity of form and function (6th izd.). McGraw-Hill. str. 862. ISBN 9780073378251.
- ^ Section SA6-PA4 ("Airway Inflammation with Wall Thickening") in: Brett M. Elicker, W. Richard Webb (2012). Fundamentals of High-Resolution Lung CT: Common Findings, Common Patterns, Common Diseases, and Differential Diagnosis. Lippincott Williams & Wilkins. ISBN 9781469824796.
- ^ Marieb, Elaine N.; Hoehn, Katja (2012). Human Anatomy & Physiology (9th izd.). Pearson. ISBN 978-0321852120.
- ^ "Bronchi, Bronchial Tree & Lungs". nih.gov. Pristupljeno 18. 9. 2019.
Bibliografija
[uredi | uredi izvor]- Moore, Keith L. and Arthur F. Dalley. Clinically Oriented Anatomy, 4th ed. (1999). ISBN 0-7817-5936-6.
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]- American Lung Association Arhivirano 6. 5. 2010. na Wayback Machine
