Anatomska terminologija

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Anatomski položaj

Anatomska terminologija je svojevrsni rječnik koji se koristi u anatomiji čovjeka i zoologiji, za komuniciranje u naučnim časopisima, udžbenicima, priručnicima i ostalim naučno-stručnim publikacijama, a obavezna je za ljekare i druge zdravstvene radnike. Anatomska terminologija sadrži brojne jedinstvene i ponekad zbunjujuće nazive za opisivanje anatomske lokacije i djelovanje različitih struktura. Korištenje ove terminologije omogućava preciznije određenje posmatrane strukture i smanjuje vjerovatnoća greške i nejasnoća u međusobnom sporazumijevanju. Naprimjer, ožiljak "iznad zgloba" šake može se nalaziti na podlaktici, tri ili pet centimetara sa strane ili na dnu. Također ne objašnjava da li je ožiljak na dlanskoj strani ili nadlanici šake. Korištenjem precizne anatomske terminologije, takve dvosmislenosti se eliminiraju.[1][2]<

Anatomski termini se izvode iz starogrčkih i latinskih riječi, jer se ovi jezici dugo ne upotrebljavaju u svakodnevnoj komunikaciji, pa se smisao i značenje tih riječi ne mijenja.[3] Današnji međunarodni standard Terminologia Anatomica.

Formiranje riječi[uredi | uredi izvor]

Anatomski smisao riječi čine korijenovi, prefiksi i sufiksi. Korijen je termin koji se često odnosi na organe, tkiva ili zdravstveno stanje, a prefiks ili sufiks opisuju korijen. Naprimjer, u poremećaju hipertenzija, prefiks "hiper" znači "visoko" ili "više", a korijen riječi tenzija (= "napetost") odnosi se na pritisak, tako da se riječ "hipertenzija" odnosi se na abnormalno visok krvni pritisak. Korijeni, prefiksi i sufiksi su obično izvedeni iz starogrčkih ili latinskih riječi, koje se često prilično razlikuju od svojih varijantu u engleskom i ostalim indoeuropskim jezicima, uključujući i bosanski.[3]

Latinska imena struktura kao što su musculus biceps brachii dijelovi termina mogu se razdvojiti i odnose se na musculus za mišić, biceps za dvoglavi, a brachii da je u regiji ruke. Prva riječ pokazuje ono o čemu se govori, druga to opisuje, a treća određuje lokaciju.[2]

Kada se opisuje položaj anatomskih struktura, one se mogu opisati prema anatomskim orijentirima u njihovoj blizini. Ta obilježja mogu uključivati strukture, kao što su ispupčenja ili grudna kost ili anatomske linije, kao što je srednja linija ključnjače iz središta ključne kosti. Cephalon (=kefalon) je moždana regija koja se odnosi na glavu. U ovom području se razlikuju cranium (=kranijum) (lobanja), facies (lice), frons (čelo), oculus (oko|područje oko očiju]]), auris (uho), bucca (obraz), nasus (nos), oris (usta) i mentis (brada). Područje vrat zove cervicis ili vratna regija. Takvi primjeri struktura, na bosanskom jeziku uključuju čeone mišiće, podvilične limfne čvorove, obrazne membrane i kose kosi očni mišić.

Ponekad, jedinstvena terminologija se koristi za smanjenje konfuzije u različitim dijelovima tijela. Naprimjer, različiti izrazi se koriste kada je riječ o lobanji, u skladu sa njenom embrionalnim porijeklom i nagnutosti položaja u odnosu na druge životinje. Tako, primjerice rostrum (njuška) ili rostrumski se odnosi na blizinu do ispred nosa, a posebno se koristi kada se opisuje lobanja.[4] Isto tako, za ruke, drugačija terminologija često izaziva nejasnoće u vezi s tim šta je prednja, zadnja, unutrašnja i vanjska površina. Iz tog razloga, koriste se dolje navedeni izrazi:

  • Palčano ili radijalno, što se odnosi na radijusi, koja je bočno u anatomskom položaju.
  • Lakatno ili ulnarno, što se odnosi na lakatnu kost, koja je postavljena medijalno, kada je u anatomskom položaju.

Ostali uvjeti se također koriste za opisivanje pokreta i djelovanja u rukama, nogama i drugim strukturama, kao što su oči.[5][6]

Mjesto - Lokacija[uredi | uredi izvor]

Glavni članak: Anatomski termini mjesta

Anatomska terminologija često se upotrebljava za označavanje relativne lokacije tjelesnih struktura. Naprimjer, da bi se opisao jedan dio tkiva kao "donji u odnosu na drugi ili se može opisati tumor koji je "površnski u odnosu na dublje strukture tijela.[2]

Anatomski položaj[uredi | uredi izvor]

Anatomski položaji, sa terminima odgovarajućih pozicija/lokacija

Anatomski termini koji se koriste za opisivanje lokacija se zasnivaju na tijelesnim lokacijama u standardnom anatomskom položaju . Ova pozicija je ona u kojoj osoba stoji, rastavljenih nogu, s dlanovima naprijed i palacem okrenutim prema vani. Pošto su mape obično orijentirane sa sjeverom na vrhu, standardna "mapa" tijela (ili anatomski položaj) je da je tijelo uspravno, s nogama u širini ramena i paralelno, prsti prema naprijed. Gornji udovi se ispruže na svakoj strani, sa dlanovima okrenutim naprijed.

Korištnje standardnog anatomskog položaja smanjuje mogućnost zabune. To znači da se, bez obzira na položaj tijela, položaj objekata unutar njega može opisati bez dvosmislenosti.[3]

Regije[uredi | uredi izvor]

Ljudsko tijelo u anatomskom položaju sa prednje i stražnje strane. Tjelesne regije su boldirane

U terminima anatomije, tijelo se dijeli na regije. Prednji dio trupa se naziva '"grudni koš'" i "'trbuh'". Leđa kao opće područje je dorzum, dorzalna ili leđna površina, a donji dio leđa je lumbus' ili slabinska regiji. Ramenski dio je lopatična (skapularna, skapulska) površina, a oko grudne kosti je grudna, sternumska ili sternalna regija. abdomen je područje između grudnog koša i karlice. Dio oko dojki se također naziva dojčana regija (dojki), pazuh kao pazuho ili aksilarno područje, a okolina pupka kao umblikus ili pupčana (umblikusna, umblikalna) regija. Karica je donji trup (torzo), između trbuha i butina. Pelvis je oznaka za prepone, gdje se bedra spajaju sa trupom, odnosno ingueno i slabinsko područje.[1]

Cijela ruka je u tekstu brachium (brahijum) i brahijalno, s prednje strane lakta kao antekubitis i antekubitalno područje, poleđina lakta je olekranon ili olekranalno, [[podlaktica] ] se označava kao antebrachium i antebrahijalna, zglob šake kao karpus i karpalno područje korijena šake, šaka kao manus ili manualno ili ručno područje, a dlan kao palmarno ili dlansko, palac kao pollex, a prsti kao digitalno, falanga i prsti. Stražnjica su stražnjični mišić ili gluteusna (glutealna) regija i stidne površine stidne ili pubične površine.

Donji udovi se dijele na bedro (dio između kuka i koljena) i potkoljenicu, koja uključuje samo na područje ekstremiteta između koljena i gležnja ). Bedro se označava kao femurska ili femoralna regija. Koljenska kapa je čašica i patelarni dio, dok je stražnji dio koljena popliteusno ili podzglobno koljensko područje. Potkoljenica (između koljena i gležnja) je crus i kruralno područje, bočni aspekt potkoljenice je peronealna ili lisna površina000. Gležanj je tarsus (tarzus) i korijen stopala, a peta je calcaneus (kalkaneus) ili petna površina. Stopalo je pes i pedalna regija, a tabani plantarna ili tabanska regija. Kao i kod prstiju ruke, članci se također nazivaju falangama i područjem prstiju. Nožni palac se naziva haluks.[2]

Trbuh – Abdomen[uredi | uredi izvor]

Trbušne regije se uzimaju kao primjer lokalizacija bola.
Glavni članak: Trbuh

Da se uspostavi jasna komunikacija, naprimjer o lokaciji bola ili sumnjive mase u stomaku pacijenta, trbušna šupljina može se podijeliti na devet regija ili četiri kvadranta.[3]

Kvadranti

Abdomen se može se podijeliti u četiri kvadranta, što se češće se koristi u medicini, kada se šupljina dijeli jednom horizontalnom i jednom vertikalne linijom koje se međusobno sijeku na pupku pacijenta (područje umblikusa).

Regioni

Detaljniji regijski pristup dijeli šupljinu jednom horizontalnom linijom odmah ispod rebara i jednom odmah iznad karlice, uz dvije vertikalne linije, od središta svake ključne kosti, što rezultira u devet regija.

  • Gornji desni kvadrat je desna hipohondrijska regija (vitih rebara) i čini bazu desnih rebara.
  • Gornji lijevi kvadrat je regija lijevog hipohondrijskog regiona i čini bazu lijevih rebara.
  • Epigastrična, ili epigastralna regija je gornji centralni kvadrat i označava donji rub jetre, kao i gornje područje želuca. Zakrivljenost dijafragme je u obliku naopakog slova U iznad ovih triju regija.
  • Centralno desno područje se zove desno lumbalno ili slabinsko i sadrži uzlazno debelo crijevo i desni rub tankog crijeva.
  • Centralni slabinski (lumbalni) kvadrat sadrži poprečno debelo crijevo i gornju regiju tankog crijeva.
  • Lijeva lumbalna strana sadrži lijevi rub poprečne debelog crijeva i lijevi rub tankog crijeva.
  • Donji desni kvadrat je desna ilijačna (karlična) regija i sadrži desne karlične kosti i uzlazno debelo crijevo.
  • Donji lijevi kvadrat je regija sa lijevim ilijačnim (karličnim) kostima i donjom lijevom regijom tankog crijeva.
  • Donji centralni kvadrat sadrži dno pubične (stidne) kosti, gornju regiju bešike i donje područje tankog crijeva.[3]

Standardmi termini[uredi | uredi izvor]

Kada se anatomski termini odnose na desni i lijevi dio tijela, određuju se u odnosu na desnu i lijevu stranu subjekta, a ne lijevo i desno od posmatrača. Kada se posmatra tijelo u anatomskom položaju, lijevi dio tijela je na desnoj strani posmatrača, i obrnuto.

Ovi standardi su usvojeni da bi se izbjegla zabuna. Primjeri takvih termina uključuju: [4]

  • Anteriornoposteriorno opisuju strukture naprijed (anteriorne, prednje), u odnosu na zadnje (posteriorne) tijela. Naprimjer, prsti su anteriorni za petu, a popliteus je posteriorni za čašicu.
  • Superiornoinferiorno opisuju strukture izanad (superiorne) i ispod (inferiorne) nekog dijela tijela. Naprimjer, orbite superiorne u odnosu na usta, a karlica inferiorna za trbuh (abdomen).
  • Proksimalnodistalno su termini koji opisuju položaj koji je bliži ili udaljenjiji od trupa, tačnije uzdužne tjelesne osi. Naprimjer, rame je proksimalno od nadlaktice, a stopalo je distalno od koljena.
  • Superficijelnodubinski, opisuje strukture koje su bliže ili dublje od površine tijela. Naprimjer, koža je površinska (superficijelna) za kosti , a mozak je dubinski za lobanju. Ponekad se za dubinske položaje, sinonimno upotrebljava istoznačna odrednica profoundalno.
  • Medijalnolateralno, opisuje položaj koji je bliže (medijalno) ili dalje (lateralno) od središnje linije tijela. Naprimjer, nos je medijalno od očiju, a palac lateralno u odnosu na ostale prste.
  • Ventralnodorzalno, termini su koji opisuju strukture koje su izvedene od prednje (ventralno) i zadnje (dorzalno) strane embriona, prije rotacije udova.
  • Kranialnokaudalno, opisuje strukture bliže vrhu lobanje (kranijalne) i prema dnu (repu) tijela (kaudalno).
  • Povremeno, za lijevo i desno se koriste.termini sinister i dekster (dexter)
  • Uparena struktura je ona koja je prisutna na obje strane tijela. Na primjer, ruke su uparene strukture.

Ose[uredi | uredi izvor]

Svaki pomenuti lokacijski termin iznad može definirati pravac vektor, a njihovi parovi se mogu definirati kao ose, koje su linije orijentacije. Naprimjer, za krv se može reći da teče u proksimalnom ili distalnom smjeru, a anteroposteriorne, mediolateralne i inferosuperiorne ose su linije duž kojih se tijelo širi, kao što su X, Y, i Z osi Cartezijevog koordinatnog sistema . Ose se mogu se projicirati na odgovarajuće ravni.

Ravni[uredi | uredi izvor]

Glavni članak: Anatomska ravan
Tri anatomske ravnji ljudskog tijela: sagitalna (leđno-trbušna ili gornje donja), transverzalna (poprečna ili horizontalna) i čeona ili frontalna

Anatomski pojmovi se često opisuju u odnosu na ravni (površine), što se odnosi na dvodomenzijske presjeke (sekcije) tijela. Sekcija je dvodimenzijska površina presječene trodomenzijske strukture. Ravan je zamišljena dvodimenzijska površina koja prolazi kroz standardne razine tijela. U medicinskoj anatomiji se uobičajeno razlikuju tri ztjelesne ravni:[4]

  • Sagitalna ravan dijeli tijelo ili organ na lijevu i desnu stranu. Ako se posmatra direktno po sredini tijela, zove se srednjesagitalna ili medijalna ravan. Ako dijeli tijelo na nejednaku desnu i lijevu stranu, zove se parasagitalna ravan ili , menje uobičajenom longitudinalni (uzdužni) presjek (sekcija).
  • Frontalna ravan dijeli tijelo n prednji ili čeoni (frontalni) i zadnji (posteriorni) dio. Frontalna ravan se često odnosi koronalnu, kruničnu ili vjenačnu ravan (lat. corona" = kruna).
  • Transverzalna ravan je ona koja tijelo ili organ poprečno i horizontalno dijeli na gornji i donji dio. Transverzalna ravan daje sliku koja se odnosi na poprečni presjek.[2]

Funkcijsko stanje[uredi | uredi izvor]

Anatomski termini se mogu upotrebljavati i za funkcijsko stanje organizma i/ili organa.

Anatomska varijacija[uredi | uredi izvor]

Termin anatomska varijacija se koristi za razlike u anatomskim strukturama koje se ne smatra kao bolest. Mnoge strukture se neznatno individualno razlikuju između ljudi, naprimjer mišići koji se vežu na neznatno različitim mjestima. Takva je prisutnost ili odsutnost tetive mišića musculus palmaris longus. Za razliku od prirođene anomalije, anatomska varijacija se ne smatra poremećajem.

Pokreti[uredi | uredi izvor]

Body Movements I.jpg
Body Movements II.jpg

Zglobovi, posebno sinovijalni omogućavaju tijelu ogroman raspon pokreta. Svaki pokret na sinovijalnom zglobu rezultira iz kontrakcije ili opuštanja mišića koji su priključeni na kosti s obje strane zglobljavanja. Vrsta pokreta koji se mogu proizvesti u sinovijalnoj spoju određuje njegov tip konstrukcije.

Načini pokreta su uglavnom u paru, jedni djeluju suprotno od drugih. Pokreti tijela uvijek su opisani u odnosu na anatomski položaj tijela: uspravan stav, s gornjim udovima u stranu tijela i dlanovima okrenutim prema naprijed.[3]

Općeniti pokret[uredi | uredi izvor]

Termini koji opisuju pokrete općenito uključuju:

  • Fleksija i ekstenzija se odnose na pokrete koji smanjuju (fleksije) ili povećavaju (ekstenzija) ugao između dijelova tijela. Naprimjer, kada su stojeći, koljena u ekstenziji.
  • Abdukcija i addukcija se odnose na povlačenje strukture od (abdukcija) ili prema (addukcija) središnjoj liniji tijela ili ekstremiteta. Na primjer, zvijezda skok zahtijeva da noge budu u abdukciji .
  • Rotacija, unutrašnja ili medijalna i vanjska rotacija (ili bočno okretanje) odnosi se na rotaciju okretanja prema (interna) ili od (vanjska) u središtu tijela, naprimjer, asana stav u jogi zahtijeva vanjsku rotaciju
  • Elevacija i depresija se odnose na pokrete prema gore (elevacija) ili nadolje (depresija).

Specijalni pokreti šake i stopala[uredi | uredi izvor]

Ovi termini se odnose na pokrete koji su jedinstveni za šake i stopala:[7]

  • Dorzifleksija i plantifleksija se odnose na savijanje (dorzifleksiju) ili opružanje stopala u gležnju. Naprimjer, plantarna fleksija se događa kada se pritisne papučica kočnice automobila.
  • Palmifleksija i dorzifleksija se odnose na pokrete fleksije (dlanska) ili ekstenzije (dorzifleksija) šake u zglobu. Naprimjer, moljenje se često provodi s rukama u dorzifleksiji.
  • Pronacija i supinacija se odnose na rotaciju podlaktica ili stopala tako da dođu u anatomski položaj dlana i tabana prema naprijed (supinacija) ili nazad (pronacija) rotatacije podlaktice. Naprimjer, pri skijanju, osoba mora držati ruke u pronaciji u odnosu na domašaj skija.
  • Everzija i inverzija se odnosi na pokrete savijanja gležnja i stopala dalje (everzija) ili prema (inverzija) središnjom linijom tijela.

Mišići[uredi | uredi izvor]

Musculus biceps brachii savija podlakticu. Musculus brachioradialis, u podlaktici i musculus brachialis, u dubini bicepsa nadlaktice u ovom pokretu djeluju sinergijski.

Mišićna akcija pokreće osovinski skelet preko zglobova sa polazištem i hvatištem mišića na odgovarajućoj strani. Tokom mišićne kontrakcije, hvatište na kosti pokreće polazište. Mišići su često uključeni u nekoliko akcija zgloba; u stanju su obavljati, naprimjer, kako fleksiju i ekstenziju podlaktice, tako i bicepsa i tricepsa. Ovo je ne samo da omogućava da se vrati akcija mišića, već i doprinosi stabilnosti akcije, tako da mišići djeluju zajednički.[3][1]

Agonistički i antagonistički mišići[uredi | uredi izvor]

Mišići djeluju kao agonisti, dok je mišić koji kontrakcijom donosi suprotnoj akciji – antagonist. Naprimjer, ekstenziju podlaktice obavlja triceps kao agonist i biceps kao antagonist (koji kontrakcijom obavlja fleksiju u odnosu na isti zglob). Mišići koji rade zajedno u obavljanju iste akcije nazivaju se sinergisti. U gornjem primjeru sinergisti za biceps mogu biti musculus brachioradialis i musculus brachialis.[3][8][1]

Skeletni i glatki mišić[uredi | uredi izvor]

Glavni članak: Mišić
Tijelo skeletnog mišića tipski se javlja u sedam općih oblika.
Ova slika prikazuje ljudsko tijelo sa obilježenim glavnim grupama mišića.

Sveukupna snatomija mišića je najvažniji pokazatelj njegove uloge u organizmu. Jedan posebno važan aspekt bruto anatomije mišića je penacija ili njen nedostatak. U većini mišića, sva vlakna su orijentirani u istom smjeru, radeći u skladu sa polazištem i hvatištem. U penatnim mišićima, pojedinačna vlakna su orijentirani pod uglom u odnosu na liniju akcije, koja proizlaze iz tetiva polazišta i hvatišta na svakom kraju. Budući da kontrahirana vlakna vuku pod uglom ukupne akcije mišića, promjene u dužini je manja, ali ta ista orijentacija omogućava više vlakana (time i sile) u mišiću date veličine. Penatni mišići se obično nalaze tamo gdje je manje važna promjena dužina od maksimalne sile, kao što je musculus rectus femoris.[9]

Skeletni mišići su uređeni u diskretnim mišićima, primjerice musculus biceps brachii . Snažni, vlaknasti omotač skeletnih mišića je i povezan kontinuirano sa tetivama. S druge strane, tetive se povezane sa slojem pokosnice koji okružuje kosti, dozvoljavajući prijenos snage mišića na kostur. Zajedno, ovi vlaknasti slojeva, sa tetivama i ligamenatima, čine duboke fascije tijela.

Zglobovi[uredi | uredi izvor]

Glavni članak: Zglob

Pokret nije ograničen samo na sinovijalne zglobove, iako oni omogućavaju većinu njegove slobode. Mišići djeluju preko simfiza, koje omogućavaju kretanje u, naprimjer, kičmenom stubu , kompresijom mwđupršljenskih diskova. Pored toga, sinovijalni zglobovi mogu se podijeliti u različite vrste, ovisno o osi pokreta

Membrane[uredi | uredi izvor]

Glavni članak: Serozna membrana
Serozna membrana

Serozna membrana (označena i kao seroza) je tanka membrana koja pokriva zidove organa u grudnoj i trbušnoj šupljini. Serozne membrane imaju dva sloja; parijetalni (šupljinski) i visceralni (utrobni) , koji okružuje prostor koji je popunjen tekućinom.[3] Sloj utrobne membrane pokriva organe (utrobe), a parijetalni sloj linije zidova tjelesne šupljine (parijetalno se odnosi na šupljinu). Između parijetalnog i visceralnog sloja je vrlo tanka, tekućinom punjen serozni prostor ili šupljina.[3] Naprimjer, perikard je serozna šupljina koja okružuje srce.

  • Visceralno i parijetalno su termini koji opisuju strukture koje se odnose na unutrašnje organe (visceralno) ili zidove šupljine u kojoj se nalaze (parijetalne). Naprimjer, šupljinski peritoneum okružuje trbušnu duplju.

Dodatne slike[uredi | uredi izvor]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Napomene i reference[uredi | uredi izvor]

Ovaj Wikipedijski unos sadrži prevod dijelova teksta iz slobodno licenciranih veza [1] edition of Anatomy & Physiology [2] text-book by OpenStax College.

  1. ^ a b c d Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2003). Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-222-6. 
  2. ^ a b c d e Drake R., Vogl A. W., Mitchell A.W. M. (2014). Gray's anatomy for students, 3rd Edition. Philadelphia, Pa: Elsevier. ISBN 9780702051319. 
  3. ^ a b c d e f g h i j k "Anatomy & Physiology". Openstax college at Connexions. Pristupljeno November 16, 2013. 
  4. ^ a b c Drake, Richard L.; Vogl, Wayne; Tibbitts, Adam W.M. Mitchell (2005). Gray's anatomy for students. illustrations by Richard Richardson, Paul (Pbk. iz.). Philadelphia: Elsevier/Churchill Livingstone. ISBN 978-0-443-06612-2. 
  5. ^ Terminologia Anatomica: International Anatomical Terminology. New York: Thieme Medical Publishers. 1998. ISBN 0-86577-808-6. 
  6. ^ Connecting Medical Informatics And ... - Google Book Search. books.google.com. Pristupljeno 2008-08-22. 
  7. ^ Swartz, Mark H. (2010). Textbook of physical diagnosis : history and examination (6th iz.). Philadelphia, PA: Saunders/Elsevier. ISBN 978-1-4160-6203-5. 
  8. ^ Hadžiselimović R. (2005). Bioantropologija – Biodiverzitet recentnog čovjeka. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevoisbn=9958-9344-2-6. 
  9. ^ Moore, Keith L., Dalley, Arthur F., Agur Anne M. R. (2010). Moore's Clinically Oriented Anatomy. Phildadelphia: Lippincott Williams & Wilkins. str. 29–35. ISBN 978-1-60547-652-0. 

Dopunska literatura[uredi | uredi izvor]

  • Calais-Germain, Blandine (1993). Anatomy of Movement. Eastland Press. ISBN 0-939616-17-3. 
  • Drake, Richard; Vogl, Wayne; Mitchell, Adam (2004). Gray’s Anatomy for Students. Churchill Livingstone. ISBN 0-443-06612-4. 
  • Martini, Frederic; Timmons, Michael; McKinnley, Michael (2000). Human Anatomy (3rd iz.). Prentice-Hall. ISBN 0-13-010011-0. 
  • Marieb, Elaine (2000). Essentials of Human Anatomy and Physiology (6th iz.). Addison Wesley Longman. ISBN 0-8053-4940-5. 
  • Muscolino, Joseph E. (2005). The Muscular System Manual: The Skeletal Muscles of the Human Body (2nd iz.). C.V. Mosby. ISBN 0-323-02523-4. 
  • Ngai, Steven (2006). Understanding Anatomical Latin (3rd iz.). Pristupljeno 2015-11-15. 

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]