Kuk

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigaciju, pretragu
Za druga značenja, pogledajte Kuk (čvor).
Kuk
(Coxa)
Hip.jpg
Kosti u pojasu kuka
Identifikatori
Gray's p.333
MeSH A01.378.610.400
Dorlands
/Elsevier
12422739
TA A01.1.00.034
FMA 24964
Anatomska terminologija

Kuk (lat. coxa) je zglob između bedrene i karlične kosti. To je kuglasti zglob, u kojem je izbočeni dio – glavica bedrene kosti (caput femoris), a udubljenije dio zglobna čašica karlične kosti zvana acetabulum.

Karlični pojas i kuk su značajna podrška izvođrnu pokreta u svim smjerovima, iako su neki od ograničeni hrskavičnim proširenjima zglobna čašice koju oblažu hrskavičnim slojem labrum articulare.[1][2][3][4]

Unutrašnja konstrukcija kuknog zgloba je učvršćena snažnim ligamentima. Najdjelotvorniji je između bedrene (femur) i bočne kosti zdjelice, označen kao iliofemoralni ligament. To je najsnažnija veza u ljudskom tijelu, u obliku obrnutog slova Y. Prekriva prednju površinu zgloba i sprečava pregibanje kuka unatrag i podsržava održavanje uspravnog položaja tijela dvonožaca, bez naprezanja mišića u pojasu kuka. [1][3][4][5]

Pregled[uredi | uredi izvor]

Kuk – u anatomiji u kičmenjaka , a u medicinskoj terminologiji koksa – je termin koji se odnosi na anatomsku regiju ili zglob.

Regija kuka se nalazi lateralno i sprijed glutealnog područja (tj. zadnjici), iza ilijačnog grebena, a prekrivaju ga veliki trohanter femura ili "bedrena kost". U odraslih osoba, u kukovima ili čašici, spajaju se tri kosti karlice koji čini dio regije kuka.[1][2][4]

Zglob kuka, naučno označen kso acetabulofemoralni zglob (coxae), je zglob između femura i acetabuluma u karlici, a njegova osnovna funkcija je da izdrži težinu tijela u statičkom (npr. stajanje) i dinamskom (npr. hodanje ili trčanje) položaju. Zglobovi kuka su najvažniji dio u održavanju ravnoteže. Nagib karlice , koji je najvažniji element držanja ljudskog tijela, uglavnom se podešava u kukovima.

Bol u kuku može biti rezultat brojnih uzroka, uključujući nervne, osteoartritične, infektivne, traumatske i genetičke.

Anatomija[uredi | uredi izvor]

Regija[uredi | uredi izvor]

Na donjoj bočnoj granici krstačne kosti (sakruma) postoji pet kvržica i ishadična kvrga ("sjedna kost").

  • Proksimalni dio femura uglavnom pokrivaju mišići i, kao posljedica toga, velikii trohanter je često jedini opipljiva koštana struktura. Distalno nu femuru, opipljive su još neke koštane strukture, kao što su su kondili.

Zglobljavanje[uredi | uredi izvor]

Radiografski snimak zgloba u zdravom kuku čovjeka

Zglob kuka je sinovijalni (sa posebnom tekućinom) koji formira artikulaciju zaobljene glave femura i kupolike čašice (acetabuluma) u karlici. To predstavlja primarnu vezu između kostiju donjih ekstremiteta i osovinskog kostura trupa i karlice. Obje zglobne površine površine su prekrivene snažnim, ali podmazanim slojem zglobne hijaline hrskavice. Obrasci kupaste čašice omogućavaju jedinstvo tri karlične kosti: ilium (karlična kost) , pubis (stidna kost) i ischium (išjadićna kost). Y-olika ploča rasta koja ih razdvaja, u triradiatne hrskavice , je spojena definitivno u dobi od 14-16 godina. To je posebna vrsta sferoidnog ili kugličnog zgloba , gdje se otprilike sferne glave femura u velikoj mjeri uklapaju u čašice i imaju prosječni radijus zakrivljenosti od 2,5 cm. Čašica obuhvata skoro pola femoralne loptu, a drška je pojačana prstenom u obliku fibrokartilagine usne, na površini acetabulumske usne (labruma), koja se prostire na zglobu izvan ekvatora. Glava femura je pričvršćena na osovinu tankom regijom vrata koji je, kod starijih osoba, često sklon lomovima, što je uglavnom posljedica degenerativnih efekata osteoporoze.[6][7][8][9][10]

Čašice je orijentiran prema femuru (nadolje), bočno i spreda, dok je vrat femura superiorno usmjeren, tj. medijalno i malo sprijeda.

Uglovi zglobova[uredi | uredi izvor]

Uglovi zgloba u kuku
  • Poprečni ugao acetabulumskog ulaza 8zvani oštri ugao i generalno je ugao na koje se odnosu acetabulumski ugao, bez daljnje specifikacije) [ može se odrediti mjerenjem ugla između linije koja prolazi iz gornjeg ruba u odnosu na donji rub acetabuluma, u horizontalnoj ravnini; ugao koji pri rođenju obično iznosi 51°, a kod odraslih 40°, i što utiče na acetabularno lateralno pokrivanje glave femura i nekoliko drugih parametara.
  • Sagitali ugao acetabulumskog ulaza je ugao između linije koja prolazi od prednjeg do zadnjeg ruba acetabuluma, u sagitalnoj ravni. Pri rođenji iznossi 7° i povećava se na 17° kod odraslih.
  • Wibergov centralni rubni ugao (CE ugao) je ugao između vertikalne linije i linije centra glave femura u glavnini bočnog dijela acetabuluma, kao što se vidi na anteroposteriornom radiogramu.
  • Machineov centralno-prednji rubni ugao (VCA) je ugao koji formiraju vertikalna linija (V) i linija centra glave femura (C) i prednji (A) rub guste pothrskavične kosti blago zadnjeg dijela prednjeg ruba čašice.
  • Ugao zglobne hrskavice (AC ugao, poznat pod nazivom Hilgenreinerov ugao) je onaj koji formira ležaj kupole paralelno na težinu, to jest, acetabularna i horizontalna ravan ili linija koja povezuje ugao trokutaste hrskavice i bočnih acetabulskih oboda.
Zglob kuka: sprijeda
Zglob kuka: otraga

Ugao femurskog vrata[uredi | uredi izvor]

Ugao između uzdužne ose vratu femura i osovine se zove kut ili CCD ugao (Caput-Collum-Diaphyseal), obično mjeri oko 150° u novorođenčadi i 126° kod odraslih (Coxa norma).

Nenormalno mali ugao je poznat kao coxa vara, a nenormalno veliki ugao kao coxa valga. Zbog promjene u obliku femura, prirodno utiče na koljena. Coxa valga je često u kombinaciji sa [[[genu varum]] (krivonogost), dok coxa vara dovodi do genu valgum (krckanja koljena).

Promjene u kvržičastim obrascima nastaju zbog izmenjenog ugla CCD . Coxa valga dovodi do kompresije trabekule, a coxa vara izaziva veću napetost trabekula.

Promjene u uglu CCD su posljedica rezultat promjena u obrascima stresa pri opterećenju na zglob kuka. Takve promjene, uzrokovane npr. dislokacijam, mijenja obrasce tuberkula unutar kosti. Dva kontinuirana sistema kvržica u nastaju na površini meandra sakroilijačnog zgloba i međusobnim ukrštanjem kostiju kuka, glave femura, vrata, osovine.

  • Jedan sistem kostiju kuka nastaje na gornjem dijelu zglobne površine konvergirajući na zadnjoj površini velikog bedrenog otvora, odakle se njegove trabekule smještaju u donji dio čašice. Drugi sistem pojavljuje se na donjem dijelu zglobne površine, konvergirajući na nivou gornje gluteusne linije, a ogleda se bočno na gornjem dijelu čašice.
  • Prvi sistem linije femura, sa sistemom koji proizlaze iz lateralnog dijela butine, protežu se na donji dio femurskog vrata i glave. Linija drugog sistema sa sistemom u femura, proteže seod medijalnog dijela butine da gornji dio glave femura.

Na bočnoj strani zgloba kuka je fascia lata kpja ojačava formiranje iliotibialnog trakta, koji funkcionira kao napeta traka i smanjuje opterećenja savijanja na proksimalnom dijelu femura.

Kapsula[uredi | uredi izvor]

Kapsula se veže za kosti kuka van acetabularne usne koja se na taj način projicira u kapsulski prostor. Na femurskoj strani, razmak između hrskavičavog ruba glave femura i dodatka kapsule, na bazi vrata je konstantan, što vankapsularni dio vrata ostavlja širim na leđima nego sprijeda.

Snažna ali labava vlaknasta kapsula zgloba kuka dozvoljava mu da ima drugi najširi spektar pokreta (širi imaju ramena ) i izdrži težinu tijela, ruku i glave.

Kapsula ima dva seta vlakana: uzdužna i kružna.

  • Kružni vlakna čine ogrlicu oko vrata femura koja se zove zona orbicularis.
  • Uzdužna mrežasta kružna vlakna se pružaju duž vratnik i nosnih krvnih sudova.

Ligamenti[uredi | uredi izvor]

Zgloba kuka je pojačana sa četiri ligamenata, od kojih su tri ekstrakapsularna i jedan intrakapsularni.

Vankapsulski ligamenti su iliofemoralni, ischiofemoralni i pubofemoralni ligamenti, koji su priključeni na kosti karlice (karlične kosti, odnosno ischium i pubis). Sva tri ojačavaju kapsulu i sprečavaju prekomjerni opseg pokreta u zglobu. Od njih, u obliku slova Y, polazi uvrnuti iliofurski ligament, koji je najjači ligament u ljudskom tijelu. U uspravnom položaju, sprečava trup od pada unazad, bez potrebe za mišićnom aktivnosti. U sjedećem položaju, postaje opušten, tako da dozvoljava karlici nagnutost unazad u dnevnoj poziciji. Iliofemurski ligament sprečava prekomjernu addukciju i internu rotaciju kuka.

'Ischiofemoralni ligament sprečava medijalnu (internu) rotaciju, dok pubofemoralni ograničava abdukciju i interne rotacije zgloba kuka. Zona orbicularis, koja se nalazi kao ogrlicu oko najvišeg uskog dijela vrata femura , pokriva druge ligamente koji djelomično zrakasto ulaze u nju. Zona orbicularis djeluje kao rupica na glavi femura i pomaže u održavanju kontakta u zglobu. Sva tri ligamenta postaju napeta kada je zglob produžen, što ga stabilizira, a smanjuje potrebe za energijom mišića kada se stoji.

Unutarkapsulskii ligament je ligamentuma u nizu, koji je priključen na depresiju u čašici (u acetabulskom zarezu) i depresiju na glavi femura (fovea glave). Isteže se samo kada je kuk dislociran, a zatim može spriječiti daljnju dislokaciju. To je veoma važan ligament, a često može biti od vitalnog značaja i kao kanal male arterije glave femura, koja je je fovealna arterija. Ova arterija nije uvijek prisutna, ali može postati jedini dotok krvi do kosti u glavi femura, kada je slomljena ili prekinuta povredama u djetinjstvu na vratu femura.

Prokrvljenost[uredi | uredi izvor]

Zglob kuka dobija priliv krvi iz medijalne circumfleksne femurske i bočne cirkumfleks-femurske arterije, koje su i obično ogranci duboke butne arterije (profunda femoris), ali postoje brojne varijacije i jedan ili oba mogu nastati direktno iz femurske arterije . Tu je i mali doprinos iz fovealne arterije, mali sud u ligamentu glave femura koji je ogranak zadnjeg dijela opturatorne arterije , što postaje važno za izbjegavanja avaskularne nekroze glave femura, kada je prekinut dotok krvi iz medijalne i lateralne cirkumfleksne arterije su (npr. nakon preloma vrata femura).

Kuk ima dvije anatomski važne anastomoze: ukrštenu i trohanternu, od kojih potonja daje najviše krvi u glavu femura. Ove anastomoze postoje između femurske arterije ili profunda femoris i gluteusnih sudova.

Mišići i pokreti[uredi | uredi izvor]

Mišići kuka: izgled sprijeda
Mišići kuka: izgled otraga

Mišići kuka djeluju na tri međusobno okomita glavna pravca, od kojih svi prolaze kroz centar glave femura , što rezultiralo u tri stepena slobode i tri para glavnih pravaca: fleksija i ekstenzija oko poprečne osi (lijevo-desno); lateralna i medijalna rotacija oko uzdužne osi (uz bedro), te abdukcija i addukcija oko sagitalne osi (naprijed-nazad) i kombinacija tih pokreta (tj. cirkumdukcija, spoj pokreta u kojem površina noge opisuje nepravilni konus).Treba napomenuti da neki od mišića kuka mogu djelovati i kičmene zglobove ili zglob koljena, koji su, velikim područjem počinjanja i/ili hvatišta , drugi dio pojedinih mišića koji učestvuju u vrlo različitim pokretima. Pritom opseg pokreta varira sa položajem zgloba kuka. Osim toga, donji i gornji musculus gemellus se mogu nazvati triceps coxae, zajedno sa m. opturator internus, a njihova jednostavna funkcija je da pomažu drugim mišićićima.

Pokrete zgloba kuka na taj način obavlja niz pomenutih mišića koji su važni opseg pokreta iz neutralne pozicije nula stepeni, kako je naznačeno:

Bočna ili vanjska rotacija (ekstenzija: 30° –fleksija: 50 ° ): musculus gluteus maximus, musculus quadratus femoris, musculus obturator internus, dorzalna vlakna musculus gluteus medius i mucsulus gluteus minimus, musculus iliopsoas (uključujući musculus psoas major iz kičmenog stuba), musculus obturator externus, musculus adductor magnus , musculus adductor longus, musculus adductor brevis, minimus, piriformis i musculus sartorius . Iliofemurski ligament inhibira bočne rotacije i ekstenzije, pa zato kuk može rotirati bočno u većoj mjeri kada je fleksiji.

Medijalna ili interna rotacija (40°): prednja vlakna musculus gluteus medius i musculus gluteus minimus, musculus tenzor fasciae latae dio musculus adductor magnus hvatište u adduktorskoj kvrgi i s nogu musculus pectineus.

Ekstenzija ili retroverzija (20 °): musculus gluteus maximus (ako je isključen, aktivnost iz sjedećeg položaja nije moguća, ali omogućava stajanje i hodnjea na ravnoj površini), dorzalna vlakna musculus gluteus medius i musculus gluteus minimus, musculus adductor magnus i musculus adductor piriformis. Osim toga, ekstenziju kuka omogućavaju slijedeći butni miši: musculus semimembranosus, musculus semitendinosus i duga glava musculus biceps femoris. Maksimalnu ekstenziju inhibira iliofemurski ligament.

Fleksija ili anteverzija (140 °): fleksori kuka: musculus iliopsoas (sa velikim psoasom iz kičmenog stuba), musculus tensdor fascae latae, musculus pectineus, musculus adductor longus, musculus adductor brevis i musculus adductor gracilis. Kao fleksori kuka, djeluju snažni mišići: musculus rectus femoris i musculus sartorius. Maksimalnu fleksiju inhibira bedro kojie dolazi u kontakt sa grudima.

Abdukcija i addukcija femura u odnosu na kuk

Abdukcija (ekstenzija: 50° – fleksija: 80°): musculus gluteus medius, musculus tensor fasciae latae, musculus gluteus maximus sa svojim priključak na fascis lata, musculus gluteus minimus, musculus piriformis i musculus obturator internus. Maksimalna abdukcije su inhibirana vratom femura, koji dolazi u kontakt s bočnim karlice. Kada su noge savijene u kukovima, to sprečava povrede jer je veći ugao.

Addukcija (ekstenzija: 30° – fleksija: 20°): musc ulus adductor magnus sa musculus adductor minimus, musculus adductor longus, musculus adductor brevis, musculus gluteus maximus sa svojim priključkom na glutealnoj kvrgi, musculus gracilis (proteže se na tibiju), musculus pectineus, musculus quadratus femoris i musculus obturator externus. Od mišića butine, u addukciju kuka posebno je uključen musculus semitendinosus. Maksimalnu addukciju onemogućava bedra, koja dolaze+i u kontakt jedno s drugim. To se može izbjeći abdukcijom suprotne noge, ili naizmjeničnim fleksijama/ekstenzijama u kuku tako da se kreću u različitim ravnima i ne ukrštaju.

Klinički značaj[uredi | uredi izvor]

Kod novorođenčadi, najćešći poremećaj kostura je luksacija kuka. Kod odraslih, kuk se može zameniti protetskom operacijom zamjene kuka. Postoji mnogo drugih uzroka bolova kuka koja može biti povezana sa nižim bolovima u leđima .

Spolni dimorfizam i kulturno značenje[uredi | uredi izvor]

Kod ljudi, za razliku od drugih životinja, kosti kuka se znatno razlikuje u dva spola. Kukovi ljudskih ženki se šire tokom puberteta. Femuri su također široko razmaknuti kod žena, tako da se karlični otvor može proširiti i na taj način olakšati porođaj. [11] Konačno, karlične kosti i mišići su oblikovani tako da se smjeste u stražnjicu, dalje od porođajnog kanala, jer bi kontrakcije stražnjice inače mogle oštetiti bebu.

Ženski bokovi su dugo vezani sa plodnošćui i općeg ispoljavanja seksualnosti . Široki bokovi olakšavaju porođaj i anatomski su znak seksualne zrelosti, a vide se i kao atraktivna ženska osobina, hiljadama godina.[12]

Mnogi od klasičnih ženskih poza, kada su izvajane, slikane ili fotograrane, kao što je Grande Odalisque, naglašavale su značaj kukova. Slično tome, ženska moda, kroz stoljeća često skreće pažnju na obim kukova osobe koja nosi određenu odjeću.

Dodatne slike[uredi | uredi izvor]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b c Campbell N. A. et al. (2008). Biology. 8th Ed. Person International Edition, San Francisco. ISBN 978-0-321-53616-7. 
  2. ^ a b Korene Z., Hadžiselimović R., Maslić E. (2001). Biologija 8. Sarajevo: Svjetlost. ISBN 9958-10-396-6. 
  3. ^ a b Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2004). Biologija 1. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-686-8. 
  4. ^ a b c Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2002). Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-222-6. 
  5. ^ Hadžiselimović R., Maslić E. (1996). Biologija 1. Sarajevo: Federecija Bosne i Hercegovine – Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta. 
  6. ^ Clemente C. (2006). Clemente's Anatomy Dissector. Lippincott Williams & Wilkins. ISBN 0-7817-6339-8. 
  7. ^ https://books.google.com/books?id=oEMvo2exmJgC&pg=RA2-PA227.
  8. ^ https://books.google.com/books?id=fstFQVnw8-wC&pg=PA200#PPA77,M1 Lexicon of Orthopaedic Etymology.
  9. ^ Faller A., Schuenke M. (2004). The Human Body: An Introduction to Structure and Function. Thieme. ISBN 3-13-129271-7. 
  10. ^ {{Field D. (2001). Anatomy: palpation and surface markings (3rd iz.). Elsevier Health Sciences. ISBN 0-7506-4618-7. 
  11. ^ Hadžiselimović R. (2005). Bioantropologija – Biodiverzitet recentnog čovjeka. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo. ISBN 9958-9344-2-6. 
  12. ^ Hadžiselimović R., Maslić E. (1996). Biologija ponašanja životinja i ljudi. Sarajevo Publishing, Sarajevo. ISBN 9958-21-091-6. 

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]