Anatomija čovjeka

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Vitruvijev čovjek (Leonardo da Vinci, 1492,)
Opća anatomija žene i muškarca
Unutrašnji organi čovjeka

Anatomija čovjeka je jedna od najvažnijih grana medicine. Čovjeka čini nervni sistem, krvotok, pet čula, organi za disanje, organi za kretanje, organi za varenje hrane, organi za izlučivanje štetnih materija i organi za razmnožavanje.

Čuvena Rembrandtova slika „Čas anatomije dr. Nicoleasa Tulpa“ prikazuje demonstraciju anatomije pomoću mrtvaca.

Oblasti anatomije čovjeka[uredi | uredi izvor]

Mišićni sistem
Skeletni sistem čovjeka
Probavni sistem
Kardiovaskularni sistem čovjeka
Nervni sistem
Mokraćni sistem čovjeka

Sistemi organa[uredi | uredi izvor]

Suvremano označavanje natomskih struktura temelji se na Terminologia Anatomica, međunarodnom standardu za anatomsku nomenklaturu. Iako je redoslijed standardiziran, hijerarhijski odnosi u tehničkoj pomoći su donekle nejasni i stoga su otvoreni za tumačenje.

Životinjski i ljudski organizmi vema su složeni živi sistetemi sa više nivoa organizacije - od at0ma i molekula, preko ćelija i tkiva - do organa i organskih sistema. Za svaki organizacioni nivo živog sistema svojstveni su i njemu primjereni procesi. Radljivost ćelije počiva na biološkoj aktivnosti njenih molekula. Funkcije svakog višeg nivoa organizacje moguće su samo u uvjetima međusobnog usaglašavnja i objedinjavanja aktivnosti sastavnih struktura. Najviši nivo organizacije i funkijske integracije tih komponenti je individua jedinka).

Osnova funlcioniranja i održavanja stukture živih bića na svakmn od spmnenutih nivoa je karakteristični biološki red. Uređenost životnih procesa počiva na djelotvornoj anatomskoj organizaciji organskih struktura, od molekulske do organizamske razine. Prema tmne, u anatomsko-fiziološkom smislu, pojedinačne funkcije organa iz takvih grupa uključene su u svojevrsne cjeline posebne biološke nmnjene, koje se označavaju kao funkcionalni sistemi. Kod najjednostavnijih životinjskih organizama, pak, sve životno bitne aktivnosti odvijaju se u jednoj ćeliji i njenim funkcionalno povezanitn struktutnim cjelinama, koje takoder predstavljaju osobene funkcionalne sisteme.

Uloge pojedinih dijelova istog sistema na svrsishodan način međusobno se dopunjuju i povezuju u jedinstvenu cjelinu, koja se usaglašava sa ostalim organskim sistemima. Prema tome, životne funkcije organizma u cjelini počivaju na usaglašavanju i integraciji niza životno bitnih aktivnosti svih sistema organa (homeostaza). Potpuno zakazivanje satno jedne od njih, nespojivo je sa životom.

Svako tijelo, pa i životinjski organizam, ima neku vrstu potpornih elemenata koji mu održavaju oblik i položaj. Kod čovjeka, tu funkciju imaku skelet i sistem mišića i tetiva. To se odnosi čak i na relativno rijetka bića izuzetno promjenjive forme, a i ona sa čvršćom konstukcijom građena su od fleksibilno spojenih dijelova. Takva građa i posebni lokomotorni organi (mišićni sistem) omogućavaju kretanje cijelog organizma, tjelesnih regija, organa ili ćelijskih struktura. Svi ovi oblici kretanja (u najširem smislu) predstavljaju jednu od temeljnih životnih aktivnosti, za koje je, kao i za svaki rad, neophodna pogonska energija. Ona se dobija djelovanjetn funkcionalnog sistema ishrane (probave ili varenja hrane), tj. sistemi organa i struktura koje hranu razlažu do takvih sastojaka koje organizam može apsorbirati i iskoristiti za život i rad.

Neupotrebljive i štetne tvari iz organizma odstranjuje sistem organa za izlučivanje (ekskreciju). Odreeni dio matetije i energije ptitom troši se na održavanje živih sttuktura i njihovih životnih aktivnosti, rast i razvoj.

Prilagođavanje životnih funkcija stalno promjenljivim uvjetima unutrašnje i vanjeke sredine omogućava sistem prijemnika odfovarajućih informacija, putem čula.

Dok organizam obavlja rad, kojim se održavaju njegova organizacija i funkcija, ćelije i tkiva se troše, ali i stalno obnavljaju. To je moguce zahvaljujući sposobnosti umnožavanja ćelija i njihovih struktura. Pored toga, ljudski organizam, kao i ostala živa bića, sposoban je da se reproducira, tj. da stvara potpuno nova, sebi slična stvorenja, spajanjem spolnih ćelija (gameta). Ta osobita skupina funkcija, koje otnogućavaju ostvativanje jedne od temeljnih posebnosti života, povezana je usistem organa za razmnožavanje.

Aktivnost svih spmenutih sistema reguliraju, usklađuju i objedinjuju organski sistemi za nemijsku i nervnu samoregulaciju: endokrini i nervni sistem.

Čuveni anatomi[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]