Čulo

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Pet čula, serija slika Hansa Makarta (1872–79).

Čula kod ljudi i životinja predstavljaju prijemnike opažanja ili percepcije informacija iz sopstvenog tijel i svoje okoline. Pojednostavljeno, jedno čulo predstavlja sposobnost jednog organizma da opazi vanjske i unutrašnje podražeje ili stimulaciju. Još prema Aristotelovoj definiciji postavljenoj 3. vijeku p. n. e. postoji pet čula: dodir, miris, okus, sluh i vid.

Čulne ćelije i organi[uredi | uredi izvor]

Sredina u kojoj organizmi žive neprekidno se mijenja. Smjenjuju se dan i noć, godišnja doba, vidokrug, mirisi i okusi, dodiruju se oštri i zaobljeni predmete, osjeća bol, hladnoća i toplotu. Unatoč tome, čovjek, npr. uvijek zna šta se dešava u njegovom tijelu i sredini koja ga okružuje te kako se treba ponašati u svakoj prilici. Takve sposobnostisu zasnovane su na njegovom sistemu obavještavanja (informiranja) i održavanja cjelovitosti (integriteta) organizma, tj. homeostaze. Ovaj si-stem prikuplja podatke o čovjekovoj okolini i o vlastitom tijelu, a odgovarajućim reakcijama održava cjelovitost organizma tako što primljena obavještenja obrađuje i sprovodi do organa koji izvršava željene radnje. Taj sistem se , dakle, sastoji od prijemnika (receptora) obavještenja, provodnika i prerađivača tih obavještenja (nervni sistem) te od izvršitelja - efektora (ćelije, tkiva, organi, sistemi organa), koji na primljenu obavijest u vidu podsticaja (impulsa) neposredno reagiraju obavljajući određenu radnju.[1]

Draž, nadražaj, nadražljivost[uredi | uredi izvor]

Proces prijema (recepcije) obavještenja odvija se na osnovu sposobnosti živih organizama, uključujući i čovjeka, da na određene uticaje reagiraju odgovarajućom radljivošću. Uticaje koji donose obavještenja i izazivaju reakcije organizma nazivamo dražima. Draži su sva djelovanja spoljne (životne) i unutrašnje (organizam) sredine koja u organizmu izazivaju promjene. Promjene u organizmu izazvane dražima nazivaju se nadražaj ili podražaj. Kada pod uticajem draži nastane nadražaj, tada organizam može reagirati određenom radljivošću. Ova sposobnost reagiranja organizma naziva se nadražljivost.

Draž je minimalna količina neke energije koja je u stanju da proizvede nadražaj, tj dovede njenog receptorap u pobuđeno stanje, koje rezultira pokretanjem biostruja. Adekvatna draž za fotoreceptore (u oku, npr.) je svjetlosna energija, pa na ostale podražeje, mehaničke, naprimjer, reagira svojim načinom odgovora (svjetlucanjem). Slijedi prikaz odnosa energetskih draži i prirode njihovog podražaja. Pored ovih, vjeruje se da postoje i receptori za protok vremena, ali priroda njihovog reagirama još uvijek nije poznata.

Čulo, čulne ćelije, čulni organi[uredi | uredi izvor]

Čulo ili osjet je sposobnost organizma da pod uticajem draži dođe u odgovarajuće stanje nadraženosti. Ovu sposobnost nemaju sve ćelije, odnosno organi čovjekovog tijela. Zapravo samo neke ćelije mogu primiti draži i nazivaju se čulne ili osjetilne ćelije. I neki vrlo tanki nervni ogranci mogu primati draži pa se zato nazivaju osjetilni nervi. Preko takvih nerava, bogato razgranatih u koži, osjećamo bol. Neke čulne ćelije i osjetilni nervi raspoređeni su pojedinačno, posebno kod manje složenih organizama, ali su, npr. kod čovjeka, povezane u čulna tjelašca i složene čulne organe. Neki od tih organa imaju pomoćne dijelove pa se nazivaju čulni aparati (npr., oko, uho). Čulne ćelije i organi su povezani preko nervnih vlakana sa čulnim centrom u mozgu. Taj čulni centar, nakon obrade nadražaja, putem impulsa podstiče reagiranje na draž koju je primila čulna ćelija ili čulni organ tako što aktivira efektor.

Ako se u bilo kojem dijelu prekine ovaj put (draž → čulna ćelija → nadražaj → osjećajni nerv → centar u mozgu → impuls → pokretački ili motorni nerv → efektor) gubi se sposobnost čula, npr. čula sluha. Čula imaju još jednu važnu sposobnost. Naime, svi znaju da se, npr. uhom ne može vidjeti. To znači da čula, po pravilu, primaju samo određenu draž, čulom sluha čujemo, čulom vida vidimo.

Čula se dijele prema vrsti draži koju mogu primati: svjetlosna čula (primaju svjetlost), mehanička čula (primaju mehaničke draži), [hemijska čula (primaju hemijske draži), toplotna čula (primaju toplotu i hladnoću) i dr. Postoje podjele čula i prema drugim kriterijima (mjerilima).

Glavni receptori i adekvatne draži[uredi | uredi izvor]

Energetski tip čula Adekvatna draž
Mehanoreceptori
  • Dodir i pritisak
  • Pokreti zglobova i promjene položaja tijela (kinezijski receptori)
  • lstezanje mišića
  • Zvučne vibracije (audioreceptori)
  • Promjene ubrzanja i ravnoteže
Termoreceptori
  • Zagrijavanje (receptori za toplinu)
  • Hlađenje (receptori za hladnoću)
Hemoreceptori
  • Okus hemijskih tvari (u hrani i piću)
  • Miris hemijskih tvari (u zraku)
Elektromagnetni receptori (elektroreceptori)

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2000): Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-222-6.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: